StoryEditor
Crna kronikaOD ŽRTVE DO UBOJICE

Filipu Zavadlavu u ćeliju stiže 800 pisama mjesečno: ‘Uz njega sam jer su ga kao dijete vješali na tiramol zato što majci nije htio nositi drogu‘

Piše Sandra Barčot
3. listopada 2020. - 21:28
Filip Zavadlav u sudnici Županijskog suda u SplituPaun Paunović/Cropix

Svi nas pitaju zašto podržavamo Filipa Zavadlava, a naš je odgovor jednostavan – nitko od nas nije bio tu kad smo mu bili najpotrebniji; ni socijalni radnici, ni učitelji, ni policija, nitko mu nije pomogao. Šest dana je kao dječak bio gladan jer ga je majka ostavila bez hrane. On je imao šest godina, brat mu Stanislav pet, a Anton tek tri godine. Nije to bilo ni ratno vrijeme, niti su bili izbjeglice, to je bilo 2001. godine! Oni su bili naši sugrađani koje je sustav zaboravio. Pa zašto onda imamo državu, policiju, institucije ako ne rade svoj posao, ako ne štite djecu? – u jednom su nas dahu tri mlade žene, jedna od njih i majka troje djece, zasule pitanjima o nesretnoj sudbini Filipa Zavadlava, kojemu se upravo sudi za trostruko ubojstvo mladića iz krim-miljea koji su ga ucjenjivali zbog bratovih narkomanskih dugova, i u hipu nam postavljaju novo pitanje:

– Tko je reagirao kad je Filipa majka Etel Zavadlav, kao osmogodišnjaka, objesila na tiramol? Zamislite, stavila ga je na žice za sušit robu, na balkonu na prvom katu, kao da je komad robe, jer joj nije otišao kod dilera po drogu!

Željele su nam ispričati i njegovu priču, budući da neki u Hrvatskoj suosjećaju s ovim mladićem unatoč činjenici da je usred bijelog dana izvršio trostruko ubojstvo u centru Splita. I žene i muškarci uplaćuju mu novac, grupe za Filipa na Facebooku imaju više od 20.000 članova, a ljudi svih uzrasta pišu mu pisma u zatvorsku ćeliju u Gospiću, kojih mjesečno stigne više od 800.

Među onima koji mu pišu je i 12-godišnja djevojčica koja je Filipu, uz pismo podrške, poslala i 20 kuna od svoje školske marende.

Tri mlade žene, nazovimo ih Luce, Ana i Ivana (podaci poznati redakciji), iznose samo neke od ružnih priča koje su obilježile Filipov život.

– Najmlađi mu brat Anton, koji ima 22 godine, sada se nalazi u komuni u Zagrebu. Liječi se od ovisnosti o speedu, na kojemu je od 13. godine. S 12 godina počeo je s pušenjem marihuane, no nije se zakačio na heroin, ali je šmrkao speed. I sad mu dobro ide u komuni – kaže nam Luce, koja je na Skalicama odrasla uz obitelj Zavadlav i djetinjstvo je provela s braćom pa zna sve njihove priče, i onu Antonovu, kako su Filip i Stanislav dovukli drogiranu majku Etel kući iz parka.

Ranjena vrana

– A nakon što se probudila, ona ih je istukla! Inače, upravo je ona kao majka zaslužna za sve njihove slomljene kosti u tijelu, nema toga što im nije slomila, i ruke i noge i nos, izbila im je zube. Monstrum od majke – dodaje Ana, dok nam Ivana govori:

– Pa ona je Stanislava nakačila na drogu. Počeo je s 12 godina pušiti travu, a kad je imao 13 godina, poslala ga je po paket kod jednog barbe. Kako nije htio, obećala mu je da će mu dati da i on proba. Tada je prvi put dala svojem sinu drogu!

image
Zavadlav piše o svojim problemima
PRIVATNI ALBUM



– Bila je jako nasilna prema njima, pa vam puno ljudi može posvjedočiti kako je na pazariću na Skalicama gađala Filipa čašom u
glavu, samo zato što joj nije donio punu čašu vode. I Filip je bio kriv što mu je konobar utočio tek trećinu čaše... – niže stravične detalje iz života mladića koji, premda je kalašnjikovom u subotnje poslijepodne usmrtio trojicu, ima ogromnu simpatiju javnosti.

Zbog čega je ubojica tako omiljen, objašnjava Ivana:

– Jer se svi možemo prepoznati u njemu. Imamo državu gdje u zatvor ne idu bogati ubojice koji su ubili nevine ljude na pješačkim prijelazima, kriminalci su nam ugledni građani, a dileri ubijaju djevojčice ispred škole. Pa narkomani imaju veće prednosti u ovoj državi nego bolesna djeca! Mojoj prijateljici u okolici Zagreba oca je ubio narkoman, dobio je par godina zatvora i kad je izašao iz ćelije, odmah je silovao 11-godišnjakinju. Monstrume nitko ne kažnjava! Sustav nam na funkcionira jer Filipu i braći nitko nije pomagao, a svi su znali da su gladni, zanemareni, da imaju majku ovisnicu i nasilnicu, da ih tjera na krađu! Nitko im nije pomagao, ni Centar za socijalnu skrb, ni policija, a Filip je s devet godina prvi put uplakan i pretučen došao moliti policiju za pomoć. Bili su sami, prepušteni ulici i dobrim ljudima, časnoj sestri iz crkve Gospe od Zdravlja i sestrama franjevkama koje su im pomagale s plaćanjem računa, susjedu koji ih je bezbroj puta nahranio, te Caritasu, koji im je osiguravao odjeću i obuću.

Navodi Luce kako je i tadašnji ravnatelj Osnovne škole "Skalice" Mate Mamić pomagao svojim učenicima Stanislavu i Antonu, unatoč ogromnom otporu majke Etel.

– Stane je kao 12-godišnjak našao ranjenu vranu na cesti, uzeo ju je doma, molio je od mesara sa Skalica komadiće mesa za nju, čuvao ju je i nazvao je Hilda. Ispričao nam je kako se jednog dana Etel naljutila na njega, zaklala je vranu i rekla mu: "Bolje da sam te abortirala, sad ćeš to požderat!"

Obožava jabuke

Kažu nam sugovornice kako je Filipov otac bivši pomorac, alkoholičar, i da je također bio strog prema sinovima, a jedine svijetle točke u toj obitelji bili su djed Slovenac, koji nije dopustio da se proda stan pa da svi završe na ulici, te baka, koja im je bila sve.

image
Ante Čizmić/Cropix



– Ma zar jedan dječak u Hrvatskoj mora proživjeti to da je prisiljen ukrasti bicikl kako bi sebi kupio knjige za prvi razred srednje škole? Pročitajte u njegovom pismu kako je preprodao ukradeni bicikl da kupi knjige za školu, a bio je odličan učenik, dok su se drugi provlačili s ocjenama, a imali su sve što im je trebalo u životu – pokazuje nam Ana Filipovo pismo, a svemu prisnažuje i Luce:

– Godinama se skrivao u podrumu zgrade, u šupi, gdje je bila špina i kamenica s vodom. Tu je dovukao madrac, da bi u tom mraku imao malo mira za sebe. A nikada nije izostao iz škole, bio je odličan učenik, no nitko mu nije dao šansu za normalni život. Radio je na građevini, skupljao boce, pa navigavao, prvo na Jadranu pa poslije na strancu, a onda su se dileri okomili na njega zbog izmišljenog Stanislavog duga za drogu. Odavno je Filip otplatio dug, dvije, tri godine ga je vraćao, no oni su mu tražili još novca. Prvo su ga dobro pretukli zbog izmišljenog duga, a onda su mu došli u stan i zaprijetili mu nožem pod vratom. Prijetili su mu kako će biti mrtav i on, ali i mali nećak, Stanislavov sin kojeg Filip obožava. Stalno su mu dolazili na vrata, prijetili, lupali, danima nije spavao...

Filip je žrtva i familije i sustava! Razočaran je u obitelj sve do desetog kolina. Usamljen je, nakljukan tabletama, nije dobro psihički; gubi se. Novac koji dobiva troši samo na telefonske pozive i odgovore na pisma. Iako mu rukopis varira od dana do dana, ovisno o tome koliko je tableta uzeo – rezimiraju nam tri mlade žene, koje su podrška teško optuženom Filipu Zavadlavu, počinitelju brutalnog zločina.

One prate i suđenja, no mjere zbog korone smanjile su broj ljudi u sudnici, te ih je na posljednjim raspravama bilo samo desetak: dvoje iz Splita te osmero iz drugih krajeva Hrvatske.

Majka Etel se javila pa nestala


Etel Zavadlav, majka Filipa Zavadlava, kontaktirala nas je i zvala nudeći nam da objavimo i njezinu priču, no pod uvjetom autorizacije.
No na pitanja poslana e-mailom Filipovoj majci, koja sada živi i radi u Austriji, do objavljivana ovog teksta nismo dobili odgovor.

image
Vojko Bašić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. travanj 2021 14:23