U noći s petka, 21. travnja, na subotu, 22. travnja 2005. godine na parkiralištu hotela “Jadran” u Segetu Donjem ubijeni su Nediljko Kozlica (23) i Nenad Rakijar (19). Prvi je radio kao zaštitar u montažnoj kućici postavljenoj na parkingu, a drugi mu je došao praviti društvo te večeri.
Nediljko Kozlica je pogođen s osam, a Nenad Rakijar s tri metka, dok je na mjestu brutalnog smaknuća nađeno 14 čahura. Radilo se o mecima kalibra 7,65 mm, a oružje ubojstva nije nikada nađeno. Pretpostavlja se da je vrijeme zločina bilo između 23 i jedan sat u noći.
Policija je prema iskazima svjedoka, koji su vidjeli mladića u crnoj majici u blizini mjesta zločina, kao prvog osumnjičenog uhitila jednog maloljetnika. U toj prvoj fazi istrage dosta vremena su pokušavali dokazati njegovu krivnju, čime su gubili dragocjeno vrijeme za pronalazak pravog počinitelja.
Iz JNA u Domovinski rat
Sedam mjeseci nakon ubojstva, polovinom studenoga, uhićen je Savo Pejović (46), koji je živio nedaleko od hotela te je na tom području šetao psa. Kako se pokazalo, znao se sukobiti s Nediljkom Kozlicom koji je kao zaštitar čuvao navedeno područje.
Savo Pejović bio je bivši kapetan JNA koji se uključio u Domovinski rat kao dragovoljac 1991. godine tijekom kojeg je bio snajperist u HV-u. Od posljedica rata obolio je od PTSP-a i depresije, zbog čega mu je kasnije oduzeta poslovna sposobnost.
Takvo zdravstveno stanje je pogoršano urođenom epilepsijom, a kasnije je bolovao od anoreksije i bulimije te se liječio od alkoholizma. Nakon njegova uhićenja, pretražen je stan u kojem je živio, te su nađeni brojni meci kalibra 7,65 koji su poslani na vještačenje.
Među njima je bio i jedan koji je na sebi imao mikrotragove iz cijevi pištolja, identične čahurama s mjesta ubojstva. Vještaci su utvrdili kako je ubojica u mladiće pucao iz pištolja CZ M57 TT, popularnog “tetejca”, kalibar 7,65 mm ili iz “škorpiona”, istog kalibra.
Oružja ubojstva nisu nikada nađena, a tijekom istrage se razvila teorija da je ubojica imao dva pištolja. Prema toj verziji se u “škorpionu” zaglavio metak u cijevi nakon čega je ubojica upotrijebio drugi pištolj.
Nakon toga ga je vratio kući u svoje spremište streljiva u zaključanom kovčegu na ormaru. Međutim, na njemu su ostali specifični tragovi koji su različiti kod svakog pojedinog oružja.
Drugi dokaz koji je potkrijepio uvjerenje policajaca da imaju pravog krivca je bila Pejovićeva nedosljednost u obrani. Prvo je kazao kako su meci bili zaključani u kovčegu te ih nije nitko mogao dirati osim njega.
Suočen s dokazom da se među njima našao metak s tragovima karakterističnim za cijev jednog od pištolja kojima je počinjeno ubojstvo, kazao je kako je godinu prije kupovao još streljiva i stavljao u kovčeg na ormaru. Tvrdio je kako je metak kupio na ilegalnom tržištu zajedno s ostalima koje je imao.
Oštećenja na metku nije vidio golim okom jer se radi o mikrotragovima, kazao je. Istražitelji su saznali i za zahrđali pištolj CZ, zakopan kraj kuće u Deanovcu, kojim je Savo jednom pucao prema supruzi. Iz tog pištolja nije pucano na mladiće, ali je za policajce to bio dokaz da je sklon “tetejcima”.
Također je 1995. godine u Segetu pucao s terase kuće i tada mu je oduzet pištolj “škorpion”. Iako je Pejović je u istrazi ustvrdio kako nakon tih događaja nije više imao pištolje, svjedoci su kazali kako je nakon 2000. godine kupio i “tetejac” i “škorpion”.
’Nisam kriv’
U konačnici je optužen za ubojstva. Sudski postupak je počeo 2007. godine na Županijskom sudu u Splitu i trajao je šest godina.
− Nisam kriv za smrt dvojice mladića. Molim sud da okonča ovu farsu i oslobodi me krivnje − kazao je Savo Pejović u svojoj obrani.
Najviše vremena se izgubilo utvrđujući je li pretraga stana Save Pejovića bila zakonita ili nije. Obrana je tvrdila kako je pretraga provedena nelegalno i da je metak podmetnut nakon što je uzet s parkirališta hotela.
Vrhovni sud je čak tri puta tijekom dvije godine odlučivao o legalnosti navedenog dokaza te je u konačnici ustvrdio kako je sve provedeno po zakonu. Naznaka motiva ubojstva se pojavila tijekom istrage u iskazu jednog od članova Pejovićeve obitelji koji je kazao da se Savo s Nediljkom Kozlicom sukobljavao jer je mladiću smetalo da Savo šeta psa preko hotelskog parkirališta koje je ovaj čuvao.
Međutim, na sudu se taj član obitelji pozvao na pravo da ne daje iskaz. Savo Pejović se nakon puštanja iz pritvora, u kojem je proveo tri i pol godine, 2008. godine iz Segeta preselio u Deanovac kraj Ivanić-Grada odakle je dolazio na suđenje u Split.
Krajem 2009. godine je bio na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici “Jankomir” u Zagrebu. Tijekom suđenje 2010. godine zatražio je ponavljanje svih dokaza, kao i ponovno pozivanje svih svjedoka. Kako se izjasnio, zbog psihički izrazito teškog stanja bio je pod terapijom jakim lijekovima zbog koje nije mogao kvalitetno pratiti suđenje.
Tada ga je u posebnoj sobi pregledao stalni sudski vještak neuropsihijatar. Tijekom razgovora pregledana je i liječnička dokumentacija optuženoga Pejovića te je zaključeno kako je zbog općeg psihofizičkog stanja raspravno nesposoban najmanje tri mjeseca.
Ponovno je završio u istražnom zatvoru na splitskim Bilicama, u veljači 2013. godine kada je nad njim određen tzv. disciplinski pritvor. Naime, sudsko vijeće ocijenilo je da je izbjegavao dolazak na rasprave s namjerom odugovlačenja suđenja, nakon čega je lišen slobode na mjesec dana tijekom kojih se postupak morao okončati.
Osuđen je na po 11 godina zatvora za svako ubojstvo te mu je izrečena jedinstvena zatvorska kazna od 20 godina zatvora. U rujnu iste godine Vrhovni je sud ukinuo presudu, a da nije ulazio u procjenu dokaza na temelju kojih je okrivljen.
Odluku su ukinuli zbog bitne povrede kaznenog postupka, jer sin i kći okrivljenika nisu pozvani da svjedoče na suđenju nego su njihovi iskazi samo pročitani iz istrage. Bez obzira na to što su u istrazi oboje kazali da ne žele svjedočiti, kako se radi o tzv. privilegiranim svjedocima zakonska obveza je pozvati ih pred sudsko vijeće da se ponovno izjasne.
Raspravno sposoban
Savo Pejović ponovno je osuđen u prosincu 2015. godine na istu kaznu.
– Smatram da je dokazano da je baš Pejović počinio ova dva ubojstva. Ključni dokaz koji ga povezuje s ovim kaznenim djelom jest metak koji je pronađen prilikom pretrage u kući Pejovićeva punca, a za koji je vještak Centra za vještačenja “Ivan Vučetić” kazao da ima ista mehanička oštećenja od izvlakača kao i čahura koja je nađena na mjestu ubojstva.
To znači da su oba bila u cijevi istog oružja, a iskazi svjedoka potvrđuju da je Pejović posjedovao automatski pištolj “škorpion” koji je znao “zaštekati” – kazala je tužiteljica u završnoj riječi.
I druga presuda je ukinuta 2019. godine, i to ponovno zbog proceduralnih razloga, bez evaluiranja dokaza. Sporna je izjava jednog od svjedoka na koju se sudsko vijeće poziva u osuđujućoj odluci, a koji je saslušan na prvom suđenju, ali ne i na drugom.
Radi se o izjavi jednog poznanika Save Pejovića kojem je na upit što se dogodilo na parkiralištu hotela “Jadran”, navodno odgovorio: “Tko ih j... to su i zaslužili”. Pejović se navodno zatim ponudio svom poznaniku da će i njemu situaciju u Gračacu sa Srbima s kojima je imao neke probleme riješiti na način kako je riješio Rakijara i Kozlicu.
Svjedok nije saslušan nego je samo pročitan njegov iskaz što je za Vrhovni sud nedopustivo. Stoga je ukinuta i druga presuda te je priliku za odlučivanje o dvostrukom ubojstvu dobilo treće sudsko vijeće.
Treće suđenje je započelo u siječnju ove godine nakon što je policiji u Ivanić-Gradu, na čijem području Pejović i dalje živi, izdan dovedbeni nalog pošto se nije odazivao sudskim pozivima. U sudnici je prije početka s njim razgovarala stalna sudska vještakinja psihijatrica koja je ocijenila da je raspravno sposoban.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES