Na uvjetnu kaznu od deset mjeseci zatvora osuđen je S.Š. (35) iz Otoka Dalmatinskog, s prebivalištem u Oslu, zbog tučnjave u popularnom noćnom klubu "Piccadilly" u Sinju, u kojoj je napao T.Č.-a koji je zadobio prijelom lakta i nagnječenje glave. Određen mu je rok kušnje od tri godine u kojem ne smije počiniti novo kazneno djelo ako ne želi ići u zatvor na odsluženje kazne.
Presuda je objavljena na Općinskom sudu u Splitu, a u optužnici su se teretile još četiri osobe, među kojima i mlađi brat S.Š.-a. Oni su oslobođeni krivnje, a u sami postupak su se upleli pokušavajući spasiti S.Š.-a od gubitka posla u Hrvatskoj vojsci, čiji pripadnik je bio u vrijeme događaja.
Tijekom suđenja su pregledane i snimke nadzornih kamera, na kojima se vidjelo kako su te noći u klubu nastali opća tučnjava i nered. Međutim, ni na koji način na njima nije bilo moguće odrediti tko je i kako sudjelovao.
Zbog svih opisanih okolnosti, kako bi se sve razjasnilo do kraja, trebalo je ni manje ni više nego osam godina. Prema presudi, S.Š. je početkom kolovoza 2015. godine, oko 4 sata, u Sinju, u disko-klubu "Piccadilly" fizički nasrnuo na T.Č.-a.
Bez ikakvog povoda, s ciljem da ga teško tjelesno ozlijedi, udario ga je šakom u glavu, od čega je T.Č. pao na pod. Nakon toga je zajedno s više nepoznatih osoba nastavio udarati T.Č.-a nogama i šakama po čitavom tijelu, zbog čega je ovaj zadobio nagnječenje glave u predjelu čela i lica, udarno-gnječnu ranu donje usne i prijelom glavice desne palčane kosti.
Opisane ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Tridesetpetogodišnjak je proglašen krivim za sudjelovanje u tučnjavi ili napadu više osoba koji je imao za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe, stoji u presudi.
Optužnicu je 2016. godine podignulo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu protiv pet osoba, među kojima su bili S.Š. i njegov brat. Na glavnoj raspravi u lipnju prošle godine S.Š. je priznao krivnju.
– Te sam večeri bio u disko-klubu, gdje se dosta popilo. Vidio sam jednu kolegicu s posla kojoj sam ponudio piće, a sljedeće čega se sjećam jest da sam dobio udarac šakom u glavu nekoliko puta.
Pao sam u nesvijest, a redari su me uspjeli povratiti svijesti, a kada sam se naknadno vratio na mjesto gdje se to dogodilo, mislio sam da je T.Č. ta osoba koja me je te večeri tako jako udarila te sam ga napao i počeo udarati.
Osjećam se krivim za ovaj događaj, smatram da sam djelomično i kažnjen samom činjenicom što sam izgubio posao u vojsci i bio prisiljen otići u Norvešku, kako bih tamo mogao nešto raditi i uzdržavati obitelj.
Ukratko, i moj život se nakon te večeri potpuno promijenio jer sam bio prisiljen napustiti svoju zemlju i sve što sam poznavao. Nakon ovog događaja prestao sam konzumirati alkohol, eventualno popijem čašicu, ako je neka proslava.
Radim, odlazim na treninge i posvećen sam obitelji. Ostali optuženi su moji prijatelji s kojima sam odrastao i moj mlađi brat, koji su pokušali na sebe preuzeti odgovornost za ovaj čin, iako nitko od njih nije tukao T.Č.-a.
Nadali su se da ću ja tako uspjeti zadržati svoj posao. Međutim, to se nije dogodilo, posao sam izgubio. Ozlijeđenom T.Č.-u sam do sada isplatio 15.000 kuna, spreman sam platiti i ostatak ako bude potrebno i ovim putem duboko mu se ispričavam i iskreno kajem zbog toga što sam te večeri napravio – kazao je.
Potpuno istovjetno je događaj opisao i T.Č., koji je izričito imenovao S.Š.-a kao jedinu osobu koju je prepoznao da ga je te prigode napala i udarala.
– Prvo me udario u glavu, u predjelu zatiljka, od čega sam zateturao, a kada me nastavio tući po glavi, pao sam, gdje sam primio niz udaraca od različitih osoba nogama i šakama. Cijelo vrijeme sam ležeći na podu preko glave držao ruke, a glavu na samom podu kako bih pokušao spriječiti udarce u nju te nisam mogao vidjeti tko me sve udarao.
U toj gužvi, od svih ljudi u stvarnosti sam prepoznao jedino S.Š.-a. Netko me uhvatio za majicu iza vrata i vukao vani prema izlazu, a kada su me izvukli vani, ostao sam na podu ležeći.
Vidio sam da se prema meni zatrčao S.Š. s očitom namjerom da me nogom udari u glavu, ja sam instinktivno podmetnuo desnu ruku kako bih spriječio udarac. On mi je stoga udarcem noge polomio lakat, zbog čega sam imao operaciju i trajne posljedice po funkcionalnost ruke – opisao je T.Č.
Ostali optuženi izjavili su kako su se dogovorili da svi zajedno preuzmu odgovornost, iako to nije odgovaralo istini jer nitko od njih nije dotaknuo T.Č.-a. Naime, od svih njih, jedini je S.Š. bio zaposlen, i to pri vojsci, te je postojala velika mogućnost da izgubi posao, a on je samostalno uzdržavao cijelu svoju obitelj i plaćao kredit te mu je posao bio neophodan.
Stoga su u prvoj fazi postupka izjavili da su krivi kako bi ga zaštitili, ali nakon što je S.Š. izgubio posao u HV-u i otišao vani, gdje se zaposlio, odlučili su iznijeti istinu. U presudi je navedeno kako se na video snimci ne razaznaju lica sudionika, evidentno ih je više nego pet okrivljenih, te se stječe dojam da konkretno nije bila riječ samo o udaranju oštećenika, već o jednom apsolutnom neredu i tučnjavi.
Stoga je sud ostalu četvoricu optuženika oslobodio zbog nedostatka dokaza o njihovoj krivnji. Presuda je nepravomoćna te i tužitelj i optuženik imaju pravo žalbe višem sudu.