Turizam je potpuno pokleknuo pred pandemijom i doživio na svjetskoj razini poslovni kolaps bez presedana.
U prvoj polovini godine bilo je tako čak 65 posto manje međunarodnih turističkih dolazaka nego u istom lanjskom razdoblju, a Europa je sa 66 posto manje dolazaka turista druga najpogođenija svjetska regija.
Lipanj je bio daleko najgori turistički mjesec jer je u njemu, nakon otvaranja granica za međunarodni promet, realizirano tek nevjerojatnih sedam posto uobičajenih putovanja. Poslovni svijet ostao je bez procijenjenih 460 milijardi američkih dolara prihoda od međunarodnog turizma samo u prvoj polovini godine, a to je pet puta veći gubitak od turizma nego je bio onaj iz recesijske 2009., navodi UNWTO.
Nemoguća misija
Svjetski turizam desetljećima se smatrao otpornim, žilavim, gotovo neuništivim, koji se brzo oporavlja, sve do pojave koronavirusa. Na pragu zadnje četvrtine ove godine, malo tko ozbiljan bi mogao ponoviti sva ta obilježja kao nešto što turizam međunarodnih putovanja i danas krasi. Jer, sve ono što nisu učinili ratovi, terorizam, političke napetosti i prirodne nepogode, učinio je turizmu u samo pola godine jedan nevidljivi virus, zbog kojega je 440 milijuna ljudi manje putovalo svijetom jer je putovanje postalo gotovo nemoguća misija. U to se može uvjeriti svatko tko se, naviknut na putovanja, zaželio malo "bjelosvjetskog" ozračja i pokušao nešto iskombinirati ne bi li prešao državnu granicu i promijenio okolinu. Uzalud. Jer, velika većina zemalja u Europi stavila nas je na "crvene" liste rizičnih područja, pa pokušate li se zadržati u bilo kojoj od njih, slijedi 14-dnevna karantena ili testiranje na koronavirus. Ili i jedno i drugo.
Brojne avioveze s jadranskim zračnim lukama mamile su znatiželjnike povoljnim cijenama kao i prijašnjih godina da krenu na nekoliko dana iz Hrvatske, ali onda se pred potencijalnim putnicima pojavio onaj problematični "ali". U drugim zemljama je broj zaraženih veći nego kod nas, a kod slijetanja na većini aerodroma u Europi izmjerit će vam temperaturu već u zračnoj luci. Kada bi ona slučajno bila iznad 37, sumnja na virus bi vas zadržala tko zna koliko u nekom izoliranom prostoru dok ne bi stigao nalaz testa. A to baš i nije neka opcija zbog koje bi čovjek krenuo na put.
S druge strane, čak i avanturisti koji su spremni na takve pothvate samo zato jer su putoholičari, nisu se spremni baš 24 sata vezati za nošenje maski na javnim i u zatvorenim prostorima, prolaziti kroz dezinfekcijske tretmane više puta dnevno, sjediti sami za stolovima, izbjegavati okupljanja i trpjeti da vam nepoznati "zaštitari" nasred ulice mjere temperaturu gdje god da krenete... Pa kakav je to odmor?!
Nesretni virus
Poželite li u pub s prijateljima, u Velikoj Britaniji će vas poslužiti samo ako vas je najviše šest u grupi. Isto pravilo vrijedi i u Sloveniji, gdje na okupu ne smije biti više od šest osoba, a u Austriji su broj prijatelja i obitelji sveli na 10, koliko ih smije biti najviše zajedno.
Onog trenutka kada počnete misliti o tome kako biste se osjećali da vas nesretni virus zahvati na putovanju na drugom kraju svijeta, poput sjevera Afrike, u Turskoj ili Aziji, prošla bi vas trenutačno volja za putovanjem. Jer, čovjeku je dosta što je bolestan, još mu samo treba da ga tamo gdje ga smjeste nitko ne razumije. Sve razvikane europske metropole toliko su se pritajile u bijegu pred virusom da ti prazni trgovi, zatvorene trgovine i osamljeni svjetski spomenici kulture u takvom ozračju nikome nisu zanimljivi. Ako se poželi krenuti automobilom u Europu, sve zemlje u okruženju za putnike iz Hrvatske traže izolaciju, osim ako ste na proputovanju bez zaustavljanja. One koje to ne traže, imaju puno goru epidemiološku sliku od naše. Pa vi putujte.
Ispada tako da bi oni koji baš jako žele putovati u inozemstvo iz Hrvatske u pandemijsko vrijeme, jedino mogli nesmetano kružiti Europom u automobilu bez zaustavljanja (?!) dok se ne vrate kući. Svaki drugi pokušaj je kompliciran, potencijalno opasan ili nemoguć. Ne čudi zato što se svjetski povratak turističkih rezultata na razinu iz 2019., u smislu dolazaka turista, očekuje tek za dvije do četiri godine. Do tada, putovat će se najviše po vlastitoj zemlji bez prelaska granice.