U mom kvartovskom dućanu, dijelu velikog trgovačkog lanca, trgovkinje doslovno metu cijene s poda.
Nekad bi, u ona divna predinflacijska vremena, prilikom mijenjanja cijena držale papiriće sa starim cijenama u ruci ili bi ih spremale u džepove, a danas bi im trebali džepovi duboki kao vreće, pa im je jednostavnije bacati cijene ispod polica i onda pomesti pod i cijene.
Nema dana kada ne metu cijene, nema dana kada ne mijenjaju cijene. Da pitate nekog prodavača koliko je prošlog tjedna koštao neki proizvod, pa radilo se i o najprodavanijem artiklu, morao bi zastati i dobro razmisliti. U takvim uvjetima uvodimo euro, a jedan od najvećih strahova je onaj od podizanja cijena.
Premda nas nadležni uvjeravaju da nema straha i da cijene zbog eura neće rasti u prvoj godini više od 0,2 do...