Na hrvatskim poljima svake godine propadaju velike količine voća i povrća. Dio uroda ostaje neobrano jer proizvođači ne mogu pronaći kupca, dio se prodaje po cijenama koje često ne pokrivaju troškove proizvodnje, a dio završava kao otpad. Istodobno, na policama hrvatskih trgovina nalaze se brojni proizvodi koji su mogli nastati upravo od domaće sirovine – sokovi, pekmezi, umaci, prerađeno povrće i drugi proizvodi s višom dodanom vrijednošću.
U tome se krije jedan od najvećih paradoksa hrvatske poljoprivrede. Imamo polja, voćnjake i proizvođače, ali nemamo dovoljno razvijen lanac koji bi domaću sirovinu pretvorio u gotov proizvod. Hrvatska tako često ostaje na početku proizvodnog lanca kao proizvođač jeftine sirovine dok najveći dio zarade ostvaruju oni koji tu sirovinu p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....