StoryEditorOCM
BiznisUVIJEK SE BUNE

Sidrene cijene uopće nisu loša ideja! Trgovci ne žele da znaju koliko poskupljuju, bunili su se i zbog fiskalizacije

Piše Stanislav Soldo
18. listopada 2026. - 20:50
Goran Mehkek/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Ideja je jednostavna. Uz današnju cijenu proizvoda ili usluge kupac bi trebao moći vidjeti i koliko je ona iznosila na određeni datum u prošlosti. Država u tome vidi korak prema većoj transparentnosti i zaštiti potrošača, no dio trgovaca, poduzetnika i ugostitelja upozorava na dodatne troškove i administraciju. Primjena je odgođena do 17. studenoga, a rasprava se nastavlja oko ključnog pitanja: hoće li nova pravila građanima doista olakšati kupnju ili će poslovanju donijeti još jednu obvezu?

Koliko danas stoji ono što smo jučer kupovali jeftinije? To se pitanje nameće već pri ulasku u trgovinu, osobito kada na policama vidimo sve više akcijskih oznaka, a račun na blagajni iznova nas podsjeti koliko košta svakodnevna kupnja. Odgovor, međutim, nije uvijek lako pronaći. Treba se osloniti na pamćenje, pretraživati stare kataloge ili uspoređivati cijene na internetu.

Kupac se možda sjeća da je deterdžent nekoć bio jeftiniji, ali teško može pouzdano reći je li stajao dva, pet ili deset eura manje. U međuvremenu se cijene mijenjaju, pakiranja ponekad smanjuju, a nove akcije smjenjuju gotovo iz dana u dan. Zato nije uvijek jednostavno procijeniti je li neka ponuda doista povoljna ili samo tako izgleda.

Upravo bi taj problem trebale ublažiti sidrene cijene. Ideja je da uz aktualnu cijenu proizvoda ili usluge bude istaknuta i cijena s propisanog referentnog datuma. Kupac bi tako dobio konkretnu polaznu točku za usporedbu, umjesto da se oslanja na vlastito pamćenje ili reklamne poruke.

image
Damir Krajac/Cropix

Cijena danas i cijena nekad 

Zamislimo kupca koji u trgovini poseže za deterdžentom. Na polici ga dočeka cijena od 8,99 eura. Sama brojka ne govori mnogo: je li proizvod poskupio, koliko je stajao prije nekoliko mjeseci i je li današnja cijena viša nego na referentni datum?

Ako uz nju vidi i sidrenu cijenu od 7,49 eura, razlika je odmah jasna. Za isti proizvod sada treba izdvojiti 1,50 eura više. Ne mora tražiti stare kataloge ni nagađati koliko je poskupljenje iznosilo.

To, naravno, ne znači automatski da trgovac postupa nepošteno. Cijene ovise o troškovima nabave, prijevoza, energije i rada, ali i o poslovnoj politici. No kupac dobiva informaciju na temelju koje može odlučiti hoće li proizvod kupiti, potražiti jeftiniju robnu marku ili provjeriti cijene u drugoj trgovini.

Ista bi logika trebala vrijediti i za obuhvaćene usluge. Građaninu koji bira frizerski salon, servis automobila ili drugu uslugu usporedba s ranijom cijenom može pomoći da uoči promjenu koju možda ne bi primijetio da ne prati redovito cjenike.

Za kućni budžet takve informacije mogu biti važne. Pojedinačno poskupljenje možda se ne čini velikim, ali kada se istodobno promijene cijene desetaka proizvoda koje kućanstvo redovito kupuje, ukupni izdatak može znatno porasti. Sidrene cijene neće same smanjiti račun, ali bi potrošačima trebale olakšati prepoznavanje promjena i donošenje odluka o tome gdje kupovati i na čemu štedjeti.

Što se zapravo mijenja?

Sidrenu cijenu ne treba miješati s najnižom cijenom u prethodnih 30 dana koja se ističe u određenim slučajevima sniženja. Riječ je o različitim mehanizmima. Sidrena cijena služi usporedbi aktualne cijene s cijenom na propisani referentni datum, dok se pravilo o najnižoj cijeni u prethodnih 30 dana odnosi na informiranje kupaca tijekom sniženja.

Prema pravilima koja su predstavljena za ovu mjeru, za hranu, piće, kozmetiku i kućanske potrepštine referentni je datum 2. svibnja 2025., dok je za ostale obuhvaćene proizvode i usluge određen 10. rujna 2026. Trgovci koji nude različite skupine proizvoda zato moraju voditi računa o tome koji se datum primjenjuje na pojedinu kategoriju.

image
Goran Mehkek/Cropix

Za kupca je promjena relativno jednostavna: uz aktualnu cijenu dobiva još jedan podatak. Za trgovca, međutim, posao je složeniji. Potrebno je utvrditi odgovarajuću cijenu za svaki obuhvaćeni proizvod ili uslugu, provjeriti točnost podataka i osigurati da su prikazani na propisani način.

Veliki trgovački lanac koji raspolaže razvijenim informacijskim sustavima to može riješiti prilagodbom postojećih baza podataka i cjenika. Maloj trgovini ili obrtu, u kojem ista osoba često vodi nabavu, prodaju i administraciju, takav zadatak može značiti dodatne sate rada.

Obveze se ne zaustavljaju na policama. Za obuhvaćene trgovce i pružatelje usluga koji imaju mrežne stranice predviđena je i objava digitalnih cjenika u strojno čitljivim formatima, poput CSV-a ili XML-a. Takvi formati omogućuju računalnu obradu podataka, ali njihova priprema može zahtijevati tehničke prilagodbe.

Tako mjera koja je osmišljena kako bi kupcima olakšala usporedbu cijena otvara i pitanje koliko će stajati njezina provedba. Upravo je to postalo glavno uporište kritika iz poslovne zajednice.

HOK poziva obrtnike da se uključe u javno savjetovanje o sidrenim cijenama

Ministarstvo gospodarstva objavilo je nacrte dvaju pravilnika, a Hrvatska obrtnička komora poziva obrtnike da svojim komentarima i primjerima iz prakse pridonesu donošenju jasnih i provedivih pravila.

Nakon odgode početka primjene ‘sidreinih cijena‘ na 17. studenoga, HOK je Ministarstvu gospodarstva dostavio prijedloge za donošenje pravilnika. 

Cilj Komore nije samo izuzimanje obrtnika od pojedinih obveza, nego i osiguravanje da se pravilnici donesu u granicama zakonskih ovlasti, bez nepotrebnog proširivanja obveza koje je zakon već propisao, priopćeno je.

Kod isticanja bazne cijene pravilnikom se detaljnije uređuje referentno razdoblje, kategorije proizvoda i način prikazivanja cijene. Kod objave cjenika zakon propisuje obvezu objave važećih cjenika proizvoda na vlastitim mrežnim stranicama trgovca, dok se pravilnikom uređuje način njihove objave.

HOK zato zagovara jednostavna, razmjerna i provediva rješenja te inzistira na tome da se pravilnicima ne uvode dodatni zahtjevi bez jasne zakonske osnove.

Svoje zahtjeve formulirali su u sedam ključnih točaka.

1. Ravnoteža između zaštite potrošača i razvoja gospodarstva

Nove obveze trebaju ostvariti stvarnu korist za potrošače, uz što manje administrativno i financijsko opterećenje obrtnika i mikropoduzetnika.

2. Jasno određene kategorije proizvoda

Pravilnikom je potrebno precizno definirati na koje se proizvode obveza isticanja bazne cijene odnosi, uzimajući u obzir učestalost kupnje i mogućnost stvarne usporedbe cijena. HOK smatra da se obveza ne bi trebala automatski proširiti na sve proizvode i usluge.

3. Uvažavanje posebnosti usluga i individualno ugovorenih poslova

Kod poslova čija cijena ovisi o utrošenom radu, materijalu, opsegu i složenosti narudžbe prethodna cijena često nije usporediva s cijenom novog posla. Iako nacrt pravilnika djelomično uvažava prijedloge HOK-a i predviđa određene iznimke, potrebno je dodatno pojasniti njihovu primjenu kako bi nedvojbeno obuhvatile i individualno ugovorene obrtničke poslove.

4. Objava cjenika u granicama zakonskih ovlasti

HOK smatra da pravilnikom ne treba nametati dodatne zahtjeve bez jasne zakonske osnove, uključujući obveznu objavu internih šifri, barkodova i drugih operativnih podataka te tehničke zahtjeve za XML/CSV datotekama i automatiziranim preuzimanjem podataka. Objavljeni nacrt predviđa dio tih zahtjeva, zbog čega Komora upozorava na potrebu njihova preispitivanja.

5. Ažuriranje cjenika kada se cijene promijene

HOK se zauzima za to da se ne uvodi obveza svakodnevnog ponovnog objavljivanja nepromijenjenih cjenika niti dodatno arhiviranje bez jasne zakonske osnove. Nacrt predviđa evidentiranje promjene cjenika sljedećeg radnog dana, najkasnije do 11 sati, kao i čuvanje i dostupnost objavljenih cjenika na mrežnim stranicama tijekom 30 dana od posljednje objave.

6. Izbjegavanje dupliciranja postojećih obveza

Ako je važeći cjenik već jasno dostupan potrošačima na mrežnoj stranici trgovca ili u internetskoj trgovini, takva bi objava trebala biti dovoljna. HOK se protivi nepotrebnom umnožavanju istih podataka i kanala objave.

7. Očuvanje konkurentnosti hrvatskih obrtnika i poduzetnika

Dodatni nacionalni zahtjevi ne bi smjeli stvarati nerazmjerne troškove domaćim obrtnicima i mikropoduzetnicima u odnosu na prekogranične konkurente.

Savjetovanje o isticanju bazne cijene proizvoda:
https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/10333

Savjetovanje o načinu objave cjenika proizvoda:
https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/10332

Informacija za kupce

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar sidrene cijene predstavlja kao način da potrošači lakše prate promjene cijena i donose informiranije odluke. Polazište je da građani ne bi trebali pamtiti koliko je svaki proizvod stajao prije nekoliko mjeseci niti se oslanjati isključivo na poruke o popustima.

Takav pristup mogao bi koristiti i tržišnom natjecanju. Ako kupci lakše uočavaju promjene cijena, jednostavnije mogu usporediti ponude i odabrati trgovca koji im nudi povoljniju kupnju. Veća transparentnost može tako potaknuti trgovce da se više natječu cijenama i kvalitetom ponude.

image
Goran Mehkek/Cropix

Ipak, sidrene cijene nisu lijek za inflaciju. One ne određuju koliko proizvod smije stajati, ne jamče pojeftinjenje i ne objašnjavaju same po sebi zašto je do promjene došlo. Njihova je svrha pružiti dodatnu informaciju, a ne zamijeniti tržišno natjecanje ili riješiti sve uzroke rasta troškova života.

Važno je i da prikaz bude razumljiv. Ako se kupcu ponudi nekoliko različitih cijena bez jasnog objašnjenja njihova značenja, lako se može dogoditi da nova informacija izazove više zbunjenosti nego koristi. Da bi mjera uspjela, građani moraju moći razlikovati aktualnu cijenu, sidrenu cijenu i najnižu cijenu u prethodnih 30 dana kada je ona relevantna.

Drugim riječima, nije dovoljno samo objaviti više podataka. Oni moraju biti točni, vidljivi i jednostavni za razumijevanje.

Dodatni troškovi

Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora i Udruga Glas poduzetnika upozoravale su na tehničke zahtjeve, administrativno opterećenje i kratke rokove za prilagodbu. Posebno su isticale da nova pravila neće jednako pogoditi sve: ono što je velikom trgovačkom lancu pitanje informatičke nadogradnje, malom poduzetniku može postati dodatni posao koji mora obaviti vlastitim snagama.

HUP je izvijestio da su mu poduzetnici iz različitih djelatnosti uputili brojna pitanja o primjeni pravila. To upućuje na praktične nedoumice koje nastaju kada se propis mora primijeniti na vrlo različite proizvode, usluge i poslovne modele. Upozoreno je i na mogućnost da se dio dodatnih troškova u konačnici prelije na cijene koje plaćaju potrošači.

image
Goran Mehkek/Cropix

Takve primjedbe ne treba automatski odbaciti. Ako su pravila nejasna, a provedba preskupa ili nepotrebno složena, to može stvoriti probleme upravo onima koji bi ih trebali provoditi. Osobito su ranjiva mikro i mala poduzeća, koja nemaju posebne odjele za pravne poslove, informatičku podršku i usklađivanje s propisima, ističe se u poduzetničkim krugovima.

Pritisak poslovne zajednice doveo je i do promjene roka. Pravila koja su trebala početi vrijediti 1. listopada 2026. odgođena su do 17. studenoga. Odgoda se odnosi na isticanje sidrenih cijena i objavu digitalnih cjenika, a uslijedila je nakon zahtjeva poduzetnika i obrtnika za dodatnim vremenom za pripremu.

Šušnjar je poručio da je saslušao primjedbe trgovaca, obrtnika i poduzetnika te da je potrebno korigirati rješenja ako su postavljena preširoko ili za njihovu provedbu nije ostavljeno dovoljno vremena. Istodobno je naglasio da odgoda ne znači odustajanje od cilja zaštite potrošača.

UGP je pozdravio najavu odgode, ali je upozorio i na način na koji je ona objavljena, svega nekoliko dana prije prvotnog početka primjene. Time je ponovno otvoreno pitanje pravodobnog savjetovanja s onima koji će propise morati provoditi.

Odgoda je tako pokazala da se provedba mjere još prilagođava praktičnim okolnostima. Rok je pomaknut, ali temeljna rasprava ostaje: kako kupcima pružiti korisne informacije, a da se pritom poduzetnicima ne nametne nerazmjeran teret?

Što će od svega imati građani?

Za kupce je najvažnije razumjeti što sidrena cijena može, a što ne može pokazati. Ako je aktualna cijena viša od sidrene, potrošač može uočiti da je proizvod poskupio u odnosu na referentni datum. Ako je niža, vidi da je došlo do pojeftinjenja. No sama razlika ne otkriva razlog promjene niti jamči da je taj proizvod danas najpovoljniji na tržištu.

Zato će i dalje trebati uspoređivati ponude različitih trgovaca, provjeravati veličinu pakiranja i gledati cijenu po kilogramu, litri ili komadu. Proizvod može imati nižu cijenu, ali i manju količinu. Isto tako, činjenica da je danas jeftiniji nego na referentni datum ne znači nužno da nije povoljniji kod konkurencije.

Sidrena cijena trebala bi biti polazište za bolju odluku, a ne jedini kriterij pri kupnji. Kupac koji vidi da je njegov omiljeni proizvod znatno poskupio može potražiti alternativu ili pričekati povoljniju ponudu. Kućanstvo koje redovito prati cijene osnovnih potrepština može lakše prepoznati kamo mu novac odlazi i na kojim se proizvodima razlike najviše osjete.

Pritom je važno izbjeći očekivanje da će samo isticanje dodatne cijene sniziti cijene u trgovinama. Hoće li mjera imati širi učinak, ovisit će o tome koliko će je potrošači koristiti, koliko će podaci biti pouzdani i hoće li nadzor osigurati da se pravila doista poštuju.

image
Goran Mehkek/Cropix

Zaštita potrošača

U tome se krije i najveći izazov: napraviti sustav koji nije samo formalna obveza za trgovce, nego stvarno koristan alat za kupce.

Sidrene cijene otvorile su poznatu raspravu o odnosu između zaštite potrošača i troškova poslovanja. Poduzetnici traže jasna, provediva pravila i dovoljno vremena za prilagodbu. Država želi osigurati da kupci lakše razumiju promjene cijena. Te dvije potrebe ne moraju biti u sukobu, ali zahtijevaju dobru pripremu i dijalog.

Uspjeh mjere neće se mjeriti brojem novih oznaka na policama, nego time hoće li građani zahvaljujući njima lakše prepoznati poskupljenja i donijeti bolju odluku. Ako su podaci točni, prikaz razumljiv, a provedba razmjerna mogućnostima različitih poduzetnika, sidrene cijene mogu postati koristan dio informiranja potrošača.

Na kraju, pitanje nije samo koliko neki proizvod stoji danas, nego i kako se njegova cijena mijenjala te postoji li bolja alternativa. U vremenu kada se obiteljski budžeti često planiraju od kupnje do kupnje, takva informacija može značiti više kontrole nad vlastitim novcem.

Ponekad je, uostalom, najbolja ušteda ona koju ostvarimo tek nakon što zastanemo i zapitamo se treba li nam taj proizvod uopće. Sidrene cijene neće donijeti odgovor na svako pitanje, ali ako pomognu kupcima da jasnije vide što plaćaju, već će imati konkretnu svrhu. 

image
Goran Mehkek/Cropix

Od fiskalizacije do sidrenih cijena

Kada je Hrvatska uvodila fiskalizaciju za vrijeme ministra financija Slavka Linića, dio poduzetnika upozoravao je na troškove, tehničke poteškoće i nove administrativne obveze. Sustav je ipak uveden i državi omogućio bolji nadzor nad evidentiranim prometom te učinkovitiju kontrolu poreznih obveza. Fiskalizacija je postala važan alat u suzbijanju neprijavljenog prometa, iako se promjene državnih prihoda ne mogu pripisati isključivo toj mjeri.

Danas se slična rasprava vodi oko sidrenih cijena. Dio poslovne zajednice upozorava na troškove prilagodbe i dodatnu administraciju, dok zagovornici mjere ističu njezinu korist za potrošače. Usporedba ipak ima svoje granice: fiskalizacija je prvenstveno služila evidenciji prometa i poreznom nadzoru, a sidrene cijene trebale bi građanima olakšati praćenje promjena cijena.

Najveća korist za kupce bila bi jednostavnija usporedba današnje cijene s cijenom na propisani referentni datum. Tako bi lakše uočavali poskupljenja, uspoređivali ponude i odlučivali gdje im se najviše isplati kupovati. Sidrene cijene neće same sniziti cijene proizvoda, ali bi mogle pomoći potrošačima da bolje razumiju kretanje cijena i informiranije raspolažu kućnim budžetom.

Iskustvo fiskalizacije podsjeća da početni otpor ne znači nužno da je neka mjera loša. No ni uspjeh jedne reforme ne jamči uspjeh druge. Kod sidrenih cijena presudno će biti jesu li pravila jasna, podaci pouzdani i troškovi provedbe razmjerni koristi koju građani dobivaju.  

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. listopad 2026 20:52