StoryEditor
Biznisadio ‘zimmer frei‘

Pandemija je pogodila iznajmljivače, ali podstanarima je svanulo: masovno se odustaje od apartmana, domaći najmoprimci su opet poželjni kad nema turista

Piše Saša Ljubičić
29. svibnja 2021. - 15:21

Nezaboravne turističke 2019. godine, bilježili smo najveći porast privatnog smještaja na Mediteranu. Svaka je buža bila spremna za "zimmer frei" i brzu zaradu.

Od ulaska u Europsku uniju, kad se zbog te činjenice naš turizam razmahao pa smo postali zanimljivi i gostima iz dalekog svijeta, broj gostiju je strelovito rastao dvoznamenkastim brojkama, ali ipak sporije od broja smještajnih jedinica koje su nicale na sve strane. To nas je u konačnici s pojavom koronavirusa, dovelo u jako nezgodnu situaciju.

Mnogi su se preinvestirali, a uloženi novac im se ne vraća jer je na djelu najgori scenarij, restrikcije vezane uz sve vrste putovanja i strah od širenja zaraze.

Dva su ključna razloga za bujanje privatnog smještaja: prvi je taj da se sva naša ekonomija od loše provedene, bolje rečeno lopovske privatizacije naovamo – svela na turizam. Drugi je da je u tom i takvom turizmu, koji ima odlike masovnog a ne elitnog, država iznajmljivačima osigurala vrlo primamljiv pravni okvir: brzu registraciju, odnosno kategorizaciju vila za odmor, apartmana i soba, pri tome ih ne opteretivši porezima do te mjere da su im oni kugla oko noge, kao što je to slučaj s hotelijerima.

S tako fleksibilnim uvjetima poslovanja, tzv. paušalisti su dobili krila. Dok je hotelijere uništavao visoki PDV, iznajmljivači su redali zlatne godine jednu za drugom, a umjesto da veliki iznajmljivači postaju mali hotelijeri, pa da od obiteljskog biznisa koristi ima i šira zajednica, ovi drugi su postajali iznajmljivači, što je potpuni apsurd.

Velim, umjesto da su hotelijeri razvijali hotelijerstvo i grabili naprijed, neki od njih su zbog visokih nameta sišli stepenicu niže i pretvorili se u iznajmljivače. Tako je došlo do toga da je u privatnom smještaju osam puta više postelja nego u hotelskom, te su privatni iznajmljivači kvalitetom i konkurentnošću cijene i sadržaja koji se u njihovim objektima nude, nadvisili ponude u Italiji, Grčkoj, Francuskoj i Crnoj Gori.

'Backpackeri' i eventi

– Te dobre turističke godine potakle su naše ljude na velika ulaganja u nove apartmane ili njihovo uređenje, pa su investirali i cijelu zaradu, i još podizali kredite, čak se i dodatno zaduživali sa strane, realizirajući vrlo ozbiljne projekte, a upravo su takvi danas u najtežoj situaciji. Njima ni jedinice lokalne samouprave ni država, nisu pružili ruku spasa.

Ako je država mogla svojim mjerama spašavati radna mjesta u jednom Falkensteineru, i u tome je uspjela, zašto to nije bio slučaj s privatnim iznajmljivačima, kad upravo ovaj dio naše turističke ponude najviše puni državni proračun i o njemu praktički ovisi socijalni mir? – pita odgovorne Daniel Radeta, predsjednik udruge koja okuplja zadarske privatne iznajmljivače.

Zbog fleksibilne porezne politike i uistinu berićetnih šest, sedam turističkih sezona, koje koincidiraju s pojavom niskotarifnih​ kompanija koje su dovozile "backpackere" te velikih evanata, kao što je megapopularna "Ultra", došlo je do hiperinflacije privatnog smještaja, naročito u obalnim dalmatinskim gradovima.

Sve su to pogonili internet divovi poput Booking.coma i Airbnba, koji su omogućili jednostavnu rezervaciju privatnog smještaja, što je dalo dodatni zamah investitorima za gradnju novih, i novih apartmana.

Zbog njihovog naglog povećanja sve je govorilo da nismo daleko od urušavanja cijena, ali i cijele branše, jer se na tržištu odjednom našlo više turističkih postelja negoli je čak i u toj izdašnoj 2019. bilo gostiju, tako da su već tada neki spustili cijene na smiješnih deset eura za noć.

image
Mario Todorić/Cropix

– S druge strane, to je bilo takvo vrijeme da su se iznajmljivale šupe i garaže ili stanovi koji nisu bili dostojni turističkog smještaja, a onda je došla ova kriza koja djeluje poput filtra. Prvi su se iznajmljivanju podstanarima vratili privatni iznajmljivači čiji je smještaj bio neadekvatan i na taj način turistički nekonkurentan – kaže Radeta.

U 2020. u Splitsko-dalmatinskoj županiji u odnosu na 2019., jedanaest posto manje građana pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a bude li i ova turistička godina mršava, taj će se trend nastaviti.

U Splitu je lani 1200 iznajmljivača odjavilo apartmane, a ako ova sezona ne donese barem nešto bolje rezultate, a travanj i svibanj su praktički već otpisani, tako će biti i ove jeseni i zime. Ove brojke treba uzeti s rezervom, jer je dio iznajmljivača odjavio apartmane da bi izbjegao davanja u zimskom razdoblju, ali su svakako oni koji nisu nudili atraktivan smještaj na isto takvim lokacijama, a to su bili većinom iznajmljivači iz predgrađa, definitivno odustali od turizma i vratili se podstanarima.

– Realno, ljeto 2021. može biti malo, malo bolje od lanjskog, što znači da će se i oni koji su opterećeni kreditima nužno vratiti podstanarima, a mnogima ni to neće biti dovoljno da bi preživjeli – veli Radeta, i još jednom napominje da su takvi ljudi od sviju ostavljeni na cjedilu.

Kad već 2019. godinu uzimamo kao orijentir, recimo da su lani, kad se pandemija zahuktala, privatni iznajmljivači u prosjeku ostvarili trećinu prometa iz rekordne 2019., unatoč činjenici da je noćenja bilo ravno upola manje, ali su zato i cijene bile niže. I kao takvi najbolji smo bili na Mediteranu, što nam je barem neka utjeha.

No sada se konkurencija vraća u igru pa kreće borba za svakoga gosta koji odluči provesti odmor u inozemstvu, s obzirom na to da ih se na sve načine stimulira da ostanu kod kuće i tako pomognu posrnuloj ekonomiji.

Od Uskrsa do maslina

Već je, dakle, te predpandemijske 2019. dio iznajmljivača, nezadovoljan popunjenošću smještaja, počeo razmišljati o odjavi apartmana i povratku podstanarima, što im donosi manje novca, ali i brige. Evo vam i realne računice.

Lijepo uređen jednosoban stan u Splitu, u atraktivnoj novogradnji uz more i s osiguranim parkirnim mjestom, kad se odbije porez i troškovi pričuve, može donijeti vlasniku nešto više od 4000 eura godišnje. Najam takvih stanova kreće se između 400 i 500 eura mjesečno. S druge strane, iznajmljivač u turističkoj sezoni koja u normalnim okolnostima u Splitu traje od Uskrsa do berbe maslina, u tom upola kraćem razdoblju može s dobrom popunjenošću i prosječnom cijenom od 80 eura na dan, nakon svih davanja zaraditi duplo više nego da je isti taj stan iznajmljivao podstanarima.

Ne zaboravimo da mu stan ostaje prazan izvan sezone – otprilike od listopada do svibnja, i da ga u tom razdoblju može privatno koristiti ili izdavati poslovnim ljudima koji povremeno navraćaju u grad, ili studentima.

U sretnim okolnostima takav vlasnik može zaraditi i deset tisuća eura godišnje, pa nema dvojbe da je iznajmljivati stan kao apartman u svakom slučaju lukrativnije negoli kad se potpisuje ugovor s najmoprimcem na mjesečnoj bazi.

No veća zarada iziskuje i veći trud, i proizvodi niz skrivenih troškova. Više je kvarova, čišćenja, nužno je platiti i osiguranje od različitih oblika štete, a i režije plaća iznajmljivač, pa ako to ne može progutati cijena apartmana, vrlo brzo se nađe u neobranom grožđu.

– Oni koji ne mogu ponuditi kvalitetu za novac, vratit će se podstanarima. Vi danas, u doba internet revolucije, ne možete nikome prodati rog za svijeću jer tržište je veliko, a gost bira smještaj u zadnji tren. Ukoliko ova situacija potraje, broj iznajmljivača će se sigurno prilično smanjiti – zaključuje Radeta, i ne griješi.

Nakon godina rasta privatnog smještaja, očekuje nas, ako ne drastičan pad broja postelja, onda stagnacija u tom bazičnom segmentu turizma od kojeg sve počinje i na kojem sve završava.

Brojke


- 11 posto građana 2020. godine odjavilo je pružanje usluga u domaćinstvu u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

- 1200 iznajmljivača ili njih petnaest posto prošle godine odjavilo je apartmane u Splitu

- 7,34 posto bio je popunjen privatni smještaj u Zadarskoj županiji na razini prošle godine

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
31. srpanj 2021 18:34