Vodeći hrvatski makroekonomisti u tradicionalnoj anketi koju provodi Business Outlook prognozirali su određeno ekonomsko usporavanje za sljedeću godinu, uz niz mogućih rizika koji bi se u sljedećih dvanaest mjeseci mogli materijalizirati. U takvoj situaciji može se sa strepnjom gledati prema horizontu, ali za hrvatsku ekonomiju i sve dionike koji u njoj sudjeluju možda bi ipak bilo oportunije okrenuti se sebi...
Citat drugi: Najnoviji događaji upozoravaju na to da bi iduća mogla biti godina novog uzleta gospodarskog angažmana države...
I jedan i drugi citat zvuče pomalo zlokobno ako napomenemo da su objavljeni – krajem 2019.
U vrijeme tradicionalnog podvlačenja crte pod učinjeno, kad se već na temelju poznatih parametara pokušava prognozirati što donosi nova (ekonomska) godina.
Naravno da ni autor uvodno citirane rečenice, kolega Marko Biočina iz Jutarnjeg lista, kao ni ekonomski analitičar Ivica Brkljača nisu ni u primisli tada imali opasnost pandemije koja nas je vrebala u prvom kvartalu 2020., ali ispada da je prvi navijestio temu ekonomske samodostatnosti, koju je "isprovocirao" prvi lockdown (prije svega u poljoprivredi i energetici), a drugi jačanja uloge države u ekonomiji.
Istina, da budemo do kraja korektni, Brkljača je pritom napomenuo da je "jedna od najvećih podvala javnosti u posljednjih desetak godina ona o navodnoj politici neoliberalizma hrvatskih vlada nakon Velike krize".
"Tako smo nebrojeno puta mogli čuti sindikalne čelnike, oporbene političare ili kojekakve ekonomske komentatore o navodnom tržišnom fundamentalizmu u Hrvatskoj, o pogubnoj politici štednje ili pak ukidanju socijalne države, a da nikad nitko nije iznio bilo kakav dokaz da država zbilja manje troši ili da je sve prepustila tržištu", primijetio je Brkljača, dodajući da državna potrošnja, za razliku od BDP-a i potrošnje kućanstava, nije padala...
Pa je istaknuo da se udio države u gospodarstvu ne smanjuje, a porezna rasterećenja gleda u svjetlu činjenice da su porezi prethodno bili – stalno podizani!
Pomoć koja ne spašava
Godinu i koji dan kasnije, teme su gotovo kao da još živimo u socijalizmu – poduzetnici traže pomoć države, ova im to obećava i nudi; naravno, ne manjka ni tenzija jer mnoge privremena pomoć neće spasiti od stavljanja ključa u bravu svojih obrta i tvrtki... Iz Vlade ističu da će planirani iznos potpora gospodarstvu i očuvanju radnih mjesta do kraja godine nadmašiti svotu od osam milijardi kuna. No, semafor ne laže: očekivani pad hrvatskog gospodarstva u cijeloj 2020. je nešto veći nego što je to slučaj s većinom drugih članica EU-a. Imali smo najveći pad gospodarske aktivnosti u proteklih 20 godina.
Tako prosječna godišnja stopa rasta realnog BDP-a u prvih devet mjeseci godine na izmaku iznosi -8,4 posto, što je zapravo peti najveći pad u usporedbi s ostalim članicama EU-a.
Neizvjesnost oko trajanja pandemije, unatoč početku procesa cijepljenja i u Europi, otvara sudbinska pitanja o gospodarskoj 2021. godini. Gotovo da nema države koja ne predviđa proračunski deficit BDP-a (u prosjeku od 4 do 7 posto), s jednim važnim, predvidivim ciljem: spasiti gospodarstvo, osigurati razvojni potencijal u uvjetima koji će donijeti pad osobne potrošnje.
E sad, ministru financija Zdravku Mariću pritom će biti najveći zadatak – kako u takvim okolnostima očuvati uredne državne financije (jer imamo zaron u minus nakon tri godine suficita proračuna!), na čijem je sređivanju radio proteklih godina, da bi mu pandemija, kao kakav iznenadni propuh, sve polupala i porušila s uredno posloženih polica...
Glavna dilema na tom području glasi: hoće li država više trošiti te tako "upumpavati" novac u gospodarske tokove, ili će podići ručnu i time riskirati kočenje čitave ekonomije sa svim popratnim posljedicama? Trošenje znači i zaduživanje, a to je tradicionalno sklizak teren koji može pretjerano opteretiti budućnost. Dobro je znati i da Hrvatska do sredine 2021. može iz europskog SURE programa povući nešto više od milijarde eura koje može vraćati tijekom idućih 15 godina, što je olakšavajuća okolnost.
A sve to u okolnostima – pandemije. Na koju se "nakalemio" prvo zagrebački, a krajem prosinca i razorni petrinjski potres...
Istina, sve je to, na kraju dana, za ovu Vladu samo još jedna velika kriza kakve su joj se našle na putu od prvog dana, iako nijedna dosadašnja nije usporediva s razmjerima ove sadašnje – od slučaja Agrokor, preko Petrokemije pa do krize brodogradilišta... Sve to sad ispada kao nekakav uvod u trenutačnu sliku ekonomije.
Iako su mnogi primijetili da je vrijeme velike krize ujedno i prigoda za velike reforme, to čudo još čekamo. Iako će iz HUP-a kazati da oni već više od 20 godina pričaju o nužnosti promjena, ukazujući da bi od boljih uvjeta poslovanja svi profitirali, jer kad rastu tvrtke, stara je mantra poduzetnika, raste i ukupno gospodarstvo, standard, društvo... Pritom će podsjetiti i na MMF-ovu prognozu koja kaže da u 2021. očekuju udvostručenje broja tvrtki koje će teško izbjeći bankrot.
Još je ljetošnje istraživanje konzultantske kuće McKinsey pokazalo da više od polovine malih i srednjih poduzeća koja zajedno zapošljavaju dvije trećine europskih radnika strahuje da bi u idućih 12 mjeseci mogli propasti.
Puno se očekuje od sredstava iz EU izvora. Iz Mehanizma za oporavak i otpornost, čija je svrha pojačati oporavak gospodarstva od pandemije i učiniti ga otpornijim na buduće krize, očekujemo ukupno gotovo 9,6 milijardi eura, od čega oko 6 milijardi eura bespovratnih sredstava, uz dodatnu mogućnost korištenja povoljnih zajmova u iznosu od oko 3,6 milijardi eura.
Drugi veliki izvor EU pomoći su sredstva fondova regionalne politike EU za razdoblje 2021.-2027., iz čega Hrvatska ima na raspolaganju oko 9,15 milijardi eura, što doseže čak 16 posto lanjskog BDP-a, u postocima najviše u EU.
Iz Fonda solidarnosti za obnovu Zagreba osigurano je 683,7 milijuna eura, kao i brzi zajam od 200 milijuna dolara od Svjetske banke...
Ali, pritom treba znati da sredstva iz tzv. COVID-fonda, odnosno kroz Mehanizam za oporavak i otpornost, stižu najranije u lipnju, a poduzetnici će se do idućeg ljeta morati sami snaći za rješavanje likvidnosti, jer su Vladine potpore prije svega usmjerene na očuvanje radnih mjesta.
Uostalom, kako se čulo i na nedavnoj konferenciji "Tržište kapitala nakon koronakrize" u organizaciji Hanza Medije, financiranje iz EU izvora nipošto ne smije (p)ostati jedina ekonomska politika države, bilo da živimo u "redovnim" ili izvanrednim okolnostima. Analitičar Mladen Vedriš je tako primijetio da se kod nas 70 posto investicija sastoji u transferu novca iz EU-a u infrastrukturne projekte, što je, kazao je, poražavajuće i razotkriva manjak domaćih investicija.
Upravo zato, ekonomski analitičar Velimir Šonje naglašava važnost ubrzavanja privatizacije državnog portfelja u 2021., jer je ona "sistemski potrebna".
Naslonjenost na turizam
"Bez privatizacije državne imovine kojom država ne zna upravljati, nećemo postići ništa!", jasno je poručio Šonje.
Naravno, tu je i komponenta turizma. Sviđala nam se prevelika "naslonjenost" hrvatske ekonomije na turizam ili ne, neporecivo je riječ o itekako važnoj grani, koja je s druge strane pokazala i iznimno visoku razinu ranjivosti. Uostalom, kao i sva mala i srednja poduzeća – a takva čine većinu u strukturi hrvatskog gospodarstva – koja imaju manje zalihe keša, tj. gotovine pa ih svaki pad planiranih prihoda doslovno gura u propast.
"Geografski položaj, odnosno blizina emitivnih tržišta, kao i visok udjel apartmana u smještajnim kapacitetima, omogućili su da se i u ovoj, izazovnoj godini zabilježe dobri (turistički) rezultati s obzirom na okolnosti. S obzirom na ohrabrujuće vijesti u pogledu očekivanja o raširenoj upotrebi cjepiva, prilično je izgledno da bi se iduće godine rezultati mogli zamjetno poboljšati", kazao je nedavno guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić na tu temu.
U Liderovoj Poslovnoj 2021., Vujčić je na istu temu dodao: "Ni izvanredne poticajne mjere ekonomske politike nisu bez rizika. Nakon krize ostat će vrlo visoka razina javnog duga, a porast će i dugovi u privatnom sektoru. Troškovi otplate kamata trebali bi ostati niski u dogledno vrijeme, ali prostor za buduće korištenje fiskalne politike u stabilizacijske svrhe na aktualnim je razinama duga ipak sužen. Također, pojedina će prezadužena poduzeća koja su preživjela krizu zahvaljujući fiskalnim potporama i niskim troškovima financiranja imati ograničenu sposobnost investiranja i doprinosa budućem rastu".
Ipak, guverner je optimist: "Iako će i u idućih nekoliko mjeseci neizvjesnost biti povišena, perspektiva oporavka postaje jasnija nego što je to ikad bila u protekloj godini".
Vjerojatno i na valu optimizma koji nudi činjenica da je Moody sredinom studenoga poboljšao svoju ocjenu kreditnog rejtinga Hrvatske na korak do investicijskog, dok je Fitch početkom prosinca potvrdio upravo takvu ocjenu.
Jasno, neki stručnjaci upozoravaju i na zamke sadašnje situacije, u kojoj se država pojavljuje u iznimno važnoj ulozi. Tako konzultant iz područja korporativnih financija i investiranja Andrej Grubišić uporno ponavlja da bi smanjenje PDV-a (a jedan postotni bod znači dvije milijarde kuna u ovom slučaju) bio daleko zdraviji poticaj gospodarstvu od državnih mjera potpora.
Skupi pogrešni odgovor
Po njemu nije zdravo ni da država – makar i kroz kamatno iznimno povoljni HAMAG-BICRO (uz 0,95 posto kamate i poček) ili pak HABOR – konkurira bankama. Arbitiranjem u podjeli poticaja, po njegovom mišljenju, država zapravo šalje lošu poruku kreditorima i vlasnicima biznisa - sada nije vrijeme za "upucavanje" novca u biznis sve dok to radi netko treći, tko nije izložen nikakvom riziku, a i raspolaže tuđim novcem. U međuvremenu, u bankama "leži" više od 200 milijardi kuna depozita građana.
Država bi, po Grubišiću, trebala učiniti sve da poslovanje učini lakšim, da omogući funkcioniranje učinkovitog sudstva koje će doprinijeti tome da se dugovi brže naplaćuju i na taj način konkretno pomoći gospodarstvu...
Slagali se s Grubišićem ili ne, valjda je svima jasno da "više države" u ovom slučaju znači, tj. podrazumijeva i veću krizu. I obrnuto. Uostalom, dilemu komunizam - kapitalizam novija je povijest ipak apsolvirala.
Ali, rasprava o ulozi države u današnjoj ekonomiji je dobrodošla, kriza ju je samo dodatno aktualizirala. Naposljetku, o javnim financijama i načinima povećanja državnih prihoda pisao je još Ksenofont, u 4. stoljeću prije Krista, u svom djelu "O prihodima", svjestan da neke od metoda povećanja prihoda zahtijevaju kapital, a da građani mogu pridonijeti tom cilju kroz ulaganja u prve investicijske fondove...
E sad, kako ne pretjerati s "previše države", a opet intervenirati s ciljem spašavanja svih čiji je obrt kapitala preslab da bi preživjeli posljedice pandemije, ključno je pitanje za daljnji razvoj gospodarstva. Pitanje je to pred kojim će se i Vlada Andreja Plenkovića još migoljiti, kao kandidati za osvajanje milijun kuna u vrućoj stolici pred Tarikom Filipovićem.
Samo što u ovom slučaju čak ni točan odgovor nikome ne jamči milijune (jer u ekonomiji, ne zaboravimo, ništa ne pada s neba), dok eventualno pogrešan odgovor znači sigurne gubitke.