StoryEditor
BiznisPOUKE IZ ERE KORONE

Jedni su vikali ‘A kad će, bogati, više ić ća!‘, drugi su brojali zaradu. A onda je korona-kletva stigla i pohlepne rentijere i protivnike turizma

Piše Saša Ljubičić
17. lipnja 2020. - 14:40
Zrće 2020.: Kako će izgledati život bez partijanera?Danijel Soldo/HANZA MEDIA

Auuuu, koje su to rodne godine bile. Tamo od 2013., 2014., kad je Hrvatska konačno ušla u Europsku uniju pa odčepila slavine novca iz fondova, niskobudžetne aviokompanije raširile su krila, a Croatia za Booking.com i Airbnb postala činjenica.

Na Lučkom su se brojili automobili u kolonama, a zapravo dolari i euri kojima smo namjerili oblijepiti Jadran od Umaga do Prevlake. Sa Straduna i Rive dnevni se inkas iznosio u vrećama za smeće!

U Dubrovniku, Splitu, Zadru, Šibeniku..., svake su se godine sve ranije i ranije otvarali hoteli i "zračili" apartmani, a ugostitelji jelovnike prilagođavali stranim gostima i džepu, jer koga uopće zanima hrvatska sirotinja kojoj je vrhunac zadovoljstva kapučino ili makijato, neka ga, luzeri, piju doma.

Iznajmljivači su jedni drugima "punili glave". Znate kako to u nas, povodljiva i nepismena naroda koji obožava usmenu predaju - ide: "te ja sam zaradio sto, a ja dvisto, tristo, i tko zna koliko još tisuća eura". Gluhi telefon je od iznajmljivača stvarao bogataše, a pohlepa koja je ovladala nacijom odvukla cijene građevinskog zemljišta i stanova u nebo.

Prosječna plaća se kretala oko 650 eura neto, a stana na moru više od 2200 eura po kvadratnom metru. Kažem vam, bila je to totalna ludnica, ljudi su bili spremni otrovati brata i sestru za tisuću kvadrata placa u prvom redu kraj mora.

Groznica brze, i što je još važnije - lake zarade, tresla je Dalmaciju. Ma, kakav pilot, neurokirug, znanstvenik; neki Đikić i Rimac, vlasnik nekoliko apartmana u centru Dubrovnika, Splita i Zagreba..., za sve njih je bio ne baja, nego Baja Patak. Malo alata - online tražilice smještaja; i nešto zanata - odgovori na upite, čišćenje, doček i ispraćaj gostiju; i biznis je šljakao.

Hrvatska je konačno otkrila "naftu", a "moli Mote i Onte" bogatili su se od položajne rente kao šeici.

Pa opet, malo je bilo onih koji su javno očitovali zadovoljstvo postignutim, koji bi rekli "grij bi bija pljucat Bogu u bradu". Na sve strane se plakala mižerija: te ima previše apartmana, te cijene padaju, gosti su sve bezobrazniji i htjeli bi sve više za sve manje novce, pa nastave li tako "ja više neću nikoga primat, meni se to ne isplati".

A svima se isplatilo; i svi su u dugom turističkom lancu - agencije, hotelijeri, taksisti, rentijeri, ugostitelji, trgovci, građevinari..., uzeli dobru kintu i povećali štednju na bankama do neslućenih visina.

image
Vojko Bašic/ilustracije/HANZA MEDIA


Proporcionalno rastu broja turista u Hrvatskoj rasla je kuknjava onih koji od njega žive, jer "nije njemu što je on prošlo ljeto zaradio milijun kuna, ali je čuo da je susjed zaradio - dva!".

Antipod rentijerima svih vrsta koji su pogubili razum bili su žestoki protivnici turizma, tobožnji čuvari kulturne baštine i alternativci bez alternative. Gdje je turizma tu je i nereda, bila je njihova glavna teza; pa tek što smo prepoznati kao europska Florida, poveden je nesmiljeni rat protiv štekata koji strše izvan dozvoljenih gabarita, svjetlećih reklama i vlasnika kafića koji su puštali glazbu iza ponoći.

O kavi čija je cijena rasla kao vrijednost Microsoftovih dionica ispisani su traktati, pa samo što Spielberg inspiriran tim fenomenom nije snimio blockbuster.

To more primjedbi na stihijski razvoj turizma u Dalmaciji na površinu je izbacilo i gorčinu onih koji su uvrtili u glavu da su ova rajska zemlja i otoci nešto ekskluzivno naše, jer "ne može se više od stranaca proć kroz grad, i jedva čekan kad će više ić ća".

Na posebnoj su meti bili kruzeri: prvi su mrzili goste koji navodno ništa ne troše, a drugi brodove grdosije koji su "zasrali vizure grada".

A onda je stigla korona. Kradom se ušuljala u naš vilajet. I spustila zastor. The end my friend, koniec, svršetak, kraj; gospodo iznajmljivači i drugovi šetači - nema više; vaši su i Get i Bačvice, Zlatni rat i Plitvice, eto vas, komodajte se, široko vam more, planine i gore.

Nekoliko dana nakon što su nas pustili izvan naša četiri zida, "antituristi" su likovali.

"Nikad mi Split nije bija lipši", uzdahnuo je jedan barba s maskom preko ćunke i pokazao TV reporteru pustu Marmontovu i Rivu. Nekoliko dan poslije, neki njegov vršnjak istom se novinaru požalio da ćemo, ne bude li ovog ljeta furešta, pocrkati od gladi.

Rentijeri više ne pričaju o tuđim milijunima i ne bahate se tražeći više, a i oni drugi koji su se rukovodili logikom "ja ne živim od turizma, briga me da sutra propadne", sad za njim plaču. Plaća im je pala zbog loše kupovne moći koju svih ovih godina u Hrvatskoj pumpaju jedino i samo turističke devize, ali, vele trezveno, ništa za to, samo da ne izgubim posal.

image
Prazne ulice Makarske - turista ni za lijek!
Zvonimir Barišin/ilustracija/HANZA MEDIA


Strašna nas je bolest tako vratila na početne postavke. Dionicima u turizmu, koji su se bili obukli u "široke gaće", navukla "bermude", sad su zadovoljni da im se barem "ne smrzne ona stvar", i kad bi od ove sezone pokrili hladni pogon - takse, vodu i struju; bili bi na konju.

Onima drugima, koji su u džepu nosili metar i brojali stolice po Pjaci i Rivi, više ne smeta koja katriga više, "jer samo neka ljudi rade, važno je da uvate koju paru, čeka nas duga i teška zima". A turista nema, pa nema...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. listopad 2020 08:42