Je li sazrelo vrijeme za uvođenje predmeta "osobne financije" u osnovne i srednje škole? Odavno! To se još devedesetih, čim smo napustili plansku privredu i kontrolirano tržište, trebalo uvrstiti u kurikulum.
Da smo to tada učinili, da smo odmah reagirali prepoznavši novo vrijeme i nove društvene okolnosti, izbjegli bismo brojne trapule u koje smo upadali i upadamo u kapitalizmu i potrošačkom društvu u kojem se neznanje plaća bankrotom. Zbog kojeg se završava i na ulici.
Što su dionice, a što državne obveznice, trezorski zapisi, i koja je od njih korist, a kolika može biti šteta ako se kupovanje vrijednosnih papira izjalovi, ako se pogrešno investira? Koji su rizici u pitanju i koje je predznanje potrebno da bi se uopće upustilo u takva ulaganja?
Kolika se kamata plaća na oročenu štednju? Kako prodati i kupiti nekretninu a da vas grdno ne prevare? Prepoznajete li korist od trećeg mirovinskog stupa, životnog osiguranja, što je sve nužno i pod kojim kondicijama poduzeti danas, da biste sutra imali mirniju starost?
Je li to odlična investicija ili obično bacanje novca u bunar? S koliko novca raspolažete u drugom mirovinskom stupu i upravlja li se njim na pravi način? Kojem ste mirovinskom fondu i zašto poklonili povjerenje? Pratite li njegovo poslovanje?
Ajde, anketirajte nasumce ljude oko sebe, prijatelje, susjede, znance... Iznenadit će vas koliko o svemu malo znaju, koliko su neupućeni i podložni manipulacijama, i kao takvi idealan plijen onima koji im jedva čekaju zavući ruku u džep. Oderati ih kao zeca.
Da ih je svojedobno netko naučio da za stambeni kredit nužno moraju uštedjeti priličnu gotovinu pa tek onda, u kombinaciji s pozajmljenim novcem u banci, oprezno zatvarati financijsku konstrukciju na duge staze, mjereći sve moguće rizike, danas bi bilo manje aktiviranih hipoteka, deložacija, obiteljskih tragedija, poput onih kojima smo svjedočili u krizi sa švicarskim frankom.
Koliko je tek onih koji imaju dobre plaće, nekretnine, a uvijek su u minusu.
Sigurno poznajete takve koji stalno od vas pozajmljuju, a zarađujete i imate manje od njih. Koji im je vrag?! Znači, nije stvar u debljini bušte, nego u (praznoj) ludoj glavi, impulzivnoj, mahnitoj kupnji, ali i nepoznavanju osnovnih financijskih pravila.
Da su zagrijali stolicu na temu ulaganja u zlato, investicijske fondove, nekretnine, posao..., da su shvatili kako neke stvari nužno moraju naučiti, inflacija im ne bi proždirala teškom mukom stečenu štednju, obezvrjeđivala novac, godine života i rada, koje su očito uludo potrošili da bi ga stekli pa olako izgubili.
Da su samo shvatili kakve se sve zamke kriju kod kupovanja na rate, i da auto na leasing do zadnjeg otplaćenog centa nije njihov, kao ni stan ili kuća za koji im je novac dala banka, s više bi opreza raspolagali onim što zarađuju i ne bi bezglavo ulazili u kojekakve poslovne aranžmane. Eh, da su...
Sve su to mogli znati da se o osobnim financijama uči od prvih razreda pučke škole do mature, a koga zanima više, i na za to specijaliziranim fakultetima i stručnim studijima.
Što čeka Ministarstvo znanosti i obrazovanja mladih, da ti mladi sutra, kad "omatore i malaksaju", financijski propadnu jer jednostavno ne znaju raspolagati onim što zarade? Slijedi odgovor na pitanje iz prve rečenice ovog teksta: vrijeme je da se (napokon) krene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....