HE Jaruga, HE Miljacka i HE Kraljevac baština su i ponos HEP-a i cijele Hrvatske

Svaki treći kilovat-sat (kWh) električne energije utrošen posljednjih godina u Hrvatskoj dolazi iz generatora domaćih hidroelektrana (HE). Od oko 19 milijardi kWh koliko su godišnje hrvatske potrebe za strujom oko 6,1 milijardu daju hidroelektrane. U toj proizvodnji hidroelektrane izgrađene na području Dalmacije sudjeluju s oko 60 posto, odnosno s 3,6 milijardi kWh, kojima se HEP s razlogom ponosi jer se u njima proizvodi cjenovno prihvatljiva električna energija iz obnovljivih izvora. Ono na što se HEP posebno ponosi jest činjenica da je Hrvatska, odnosno Dalmacija kolijevka proizvodnje električne energije iz vode. U proizvodnom portfelju HEP-a nalaze se i tri bisera starija od 100 godina. To su HE Jaruga, HE Miljacka i HE Kraljevac. Navedene hidroelektrane spadaju samo u hidroenergetsku baštinu države i tehničke spomenike koji svjedoče o suvremenom koračanju hrvatskog čovjeka sa svijetom u vrijeme kada se tek rađala proizvodnja električne energije s višefaznom izmjeničnom strujom koja je kao “pogonsko gorivo” koristila vodu. Postrojenja ovih triju hidroelektrana i danas žive, zajednici koja ih okružuje osiguravaju električnu energiju bez koje je suvremeni život nezamisliv, dio radnih mjesta te predstavljaju čuvara iznimnoga tehničkog i kulturno-povijesnog identiteta ove hrvatske regije.

Inženjerska hrabrost u pionirskim vremenima

Primjenjujući izum Nikole Tesle na slapovima Niagare u Americi 26. kolovoza 1895. godine, puštena je u rad prva hidroelektrana na svijetu veće snage koja je proizvodila višefaznu izmjeničnu struju. Dva dana poslije, 28. kolovoza 1895., ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki, puštena je u rad HE Krka koja je ubrzo preimenovana u HE Jaruga. Bio je to prvijenac na hrvatskom tlu i jedan od prvih elektroenergetskih sustava na svijetu s prijenosom izmjenične višefazne električne energije na veće udaljenosti. HE Krka imala je strojarnicu s konstruktivnim padom vode od 10 metara na vertikalno postavljenu turbinu koja je koristila 3,2 m³ vode u sekundi za pokretanje dvofaznoga generatora, u to vrijeme prvog u Europi, snage 235 kW. Agregat HE Krka radio je na 315 okretaja u minuti proizvodeći izmjeničnu struju od 42 herca i napona od 3000 volti. Tako proizvedena električna energija izravno je bila spojena na dalekovod dužine 11,5 kilometara postavljen na drvene stupove i dopremala se do obližnjeg Šibenika. Na taj način Šibenik je postao jedan od prvih gradova u svijetu koji je dobio izmjeničnu električnu energiju za postrojenja svojih poduzeća i javnu rasvjetu.

HE Krka projektirao je i na svojem terenu na lijevoj obali Krke sagradio hrvatski inženjer Vjekoslav pl. Meichsner. Projekt je ostvario uz tehničku podršku tvrtke “Ganz” iz Budimpešte i financijsku podršku Ante pl. Šupuka, tadašnjega gradonačelnika Šibenika. Dozvolu za izgradnju izdalo je Općinsko Upraviteljstvo Šibenka 2. prosinca 1892. godine, a investitor je 22. ožujka 1894. godine od nadležnog Kotarskog Poglavarstva u Zadru ishodio dozvolu za korištenje vode Krke u količini od 25,81 m³ u sekundi.

Dalekovod od Skradinskog buka do Šibenika bio je postavljen na 360 drvenih stupova i svaki stup imao je po tri čelične konzole. Dvije gornje konzole bile su nosači naponskih kabela promjera 7 i 9 milimetara, a donja konzola nosila je telefonski kabel koji je spajao HE s vilom obitelji Meichsner u samom Šibeniku u kojoj je formiran prvi dispečerski centar. Preimenovanoj HE Krka u HE Jaruga 1 1899. godine ugrađen je još jedan agregat, za koji je već pri gradnji bilo predviđeno mjesto, te je tako ukupna instalirana snaga povećana na 470 kW.

HE Jaruga 1 radila je do početka 1. svjetskog rata. Njezin rad prekinule su austro-ugarske vlasti koje su demontirale dalekovod i opremu da bi bakar koristile u vojne, odnosno ratne svrhe. Objekt HE Jaruga 1 srušen je u 2. svjetskom ratu. Temelji objekta prve hrvatske višefazne HE rekonstruirani su na izvornom mjestu i danas ih mogu vidjeti posjetitelji Nacionalnog parka Krka.

Uz HE Krka preimenovane u Jaruga 1 1903. godine gradi se HE Jaruga 2 koja se obnavljala u više navrata, najprije 1916. kada su rekonstruirani generatori i prespojeni na trofazni sustav, zatim 1937., 1974., 1995. i posljednji put 2002. - 2004. godine. Ima dva generatora ukupne instalirane snage 7,3 megavata iz kojih se godišnje u mrežu isporuči oko 35 milijuna kWh električne energije.

Tehnološki iskorak koji je nadmašio granice

HE Miljacka, čija je izvorna izgradnja počela “tek” prije 121 godinu, najveća je hidroelektrana na slivu rijeke Krke, a iz vremena izgradnje i puštanja u rad 1906. godine bila je jedinstvena u Europi s generatorskim naponom od 30 tisuća volti koji se 35 kilometara dugim dalekovodom prenosio do tvorničkih postrojenja u Šibeniku. Na rijeci Krki 15 kilometara nizvodno od Knina u rad je u travnju 1906. godine pušten prvi agregat, a projektirani oblik dobila je godinu kasnije. Od 1907. do 1910. godine HE Miljacka bila je hidroelektrana s najvećom instaliranom snagom u Europi.

Posebna zanimljivost ove hidroelektrane, iz vremena izgradnje, tehničkim parametrima jedinstvene “tvornice struje” je u tome da su je gradili radnici iz Albanije ručno kopajući njezin gravitacijski tunel promjera 10,7 i dužine 1620 metara kojim se voda iz jezera Brljana dovodi na turbine. Stečena iskustva iz gradnje HE Miljacka bila su dragocjena za razvitak cjelokupne hidroenergetske industrije u Europi. Izgradnja HE Miljacka imala je određeni utjecaj na vodotok Krke i slapove Manojlovac, Brljan, Rošnjak i Miljacka, koji se danas nalaze na području Nacionalnog parka Krka. Za ovu hidroelektranu ima još jedna zanimljivost. U hidroenergetski sustav Hrvatske Miljacka je uključena tek 1948. godine. Iako je proizvodila električnu energiju, ta hidroelektrana je do tada, zbog svoje tadašnje visokonaponske specifičnosti, vlastiti proizvodni prostor osvjetljavala petrolejkama ili strujom iz HE Jaruga 2.

Danas HE Miljacka u četiri agregata ima instaliranu snagu od 24 MW, za pogon punom snagom treba joj 30 kubika vode u sekundi, a prosječna godišnja proizvodnja je nešto veća od 122 milijuna kilovatsati.

Od 2018. godine HE Miljacka nositelj je posebnog svjetskog priznanja. U okviru svjetske konferencije o hidroenergiji Hydro Vision International, održanoj prije 7 godina u američkom gradu Charlotteu, HE Miljacka u konkurenciji više od stotinu svjetskih energetskih objekata dodijeljeno je prestižno priznanje Hidro Hall of Fame. Radi se o priznanju kojemu je cilj prepoznavanje izvanrednih dostignuća u hidroenergetskom sektoru. Priznanje se dodjeljuje od 1995. godine jednom godišnje izabranoj hidroelektrani koja je u radu dulje od 100 godina, a koja zbog svojih karakteristika predstavlja važnu energetsku industrijsku i kulturnu baštinu i unikatnu posebnost.

Energetsko srce rijeke Cetine

Treća u dalmatinskoj listi bisera hidroenergetske baštine je HE Kraljevac čiji su prvi kilovatsati, prema usmenoj predaji, isporučeni potrošačima 19. ožujka 1912. godine, na blagdan sv. Josipa.

Izgradnja prve faze HE Kraljevac kao prve hidroelektrane na rijeci Cetini, koja je danas hrvatski hidroenergetski div, kod Zadvarja, 21 kilometar uzvodno od omiškog ušća Cetine u Jadransko more, počela je 1908. godine. Do 1912. godine izgrađeni su brana, obilazni tunel, dovodni kanal, dovodni tunel, vodna komora, dva tlačna cjevovoda i strojarnica s dva agregata ukupne snage 12,8 MW. Kada je krenula s proizvodnjom, HE Kraljevac bila je po snazi i količini proizvedene električne energije među najvećima u Europi. U početku sva električna energija bila je namijenjena tvornici karbida u Dugom Ratu. Tek 1924. godine gradi se 15-kilovoltni dalekovod Dugi Rat – Omiš čime kreće elektrifikacija gravitirajućeg područja. Dvije godine kasnije gradi se 50-kilovoltni dalekovod Dugi Rat – Split pa se tako i najveći dalmatinski grad opskrbljuje strujom iz HE Kraljevac. U drugoj fazi izgradnje ove hidroelektrane, 1932. godine, ugrađena su još dva agregata pojedinačne snage 20,8 MW. Za njihovo instaliranje proširena je strojarnica i dograđena su dva nova tlačna cjevovoda. S ukupno instaliranom snagom od 54,4 MW HE Kraljevac ponijela je atribut najveće hidroelektrane na Balkanu. Tijekom 2. svjetskog rata, između 1941. i 1943. godine, odnosno vojne okupacije od Italije i nove okupacije od Njemačke, sa sva četiri generatora HE “Kraljevac” skinuti su vitalni dijelovi koji su osposobljeni tek 1946. godine. Od 1948. godine gradnjom 110-kilovoltnog dalekovoda Kraljevac – Lozovac pa do izgradnje prve faze HE Zakučac 1961. godine za HE Kraljevac bilo je zlatno proizvodno doba s rekordnom proizvodnjom iz 1960. godine od 471 milijun kilovatsati. Do tada je HE Kraljevac svu vodu rijeke Cetine imala za sebe. Puštanjem u rad HE Zakučac vodni potencijal Cetine morao se dijeliti te je Kraljevac nastavio s respektabilnom proizvodnjom od 137 milijuna kilovatsati godišnje. Kada je 1980. godine u pogon puštena i druga faza HE Zakučac, nekada najveća HE na Balkanu izgubila je proizvodne atribute jer je praktično prebačena na rad s vodom biološkog minimuma u tom dijelu riječnog korita Cetine. Od 2 agregata od po 20,8 MW jedan je demontiran i na njegovo mjesto postavljen je agregat od 4,8 MW koji radi na biološki minimum rijeke, a drugi je konzerviran zbog svojih povijesnih i arhitektonskih značajki. Druga dva revitalizirana agregata koriste preljevne vode brane Prančevići kao i obilnije vode međudotoka te s agregatom na biološki minimum, ukupne instalirane snage 46,4 MW, danas daju godišnju prosječnu proizvodnju od oko 60 milijuna kilovatsati električne energije.

HE Miljacka i HE Kraljevac, iako su debelo premašili 120 godina rada i danas su na popisu 17 velikih HE u Republici Hrvatskoj, instalirane snage veće od 10 MW.

Na baštini triju hidroelektrana o kojima su ispisani prethodni redci, ali i najvišoj svjetskoj razini znanja hrvatskih stručnjaka kada je riječ o hidroenergetici, u Dalmaciji su pod okriljem HEP-a izgrađene hidroelektrane koje su oslonac redovite opskrbe hrvatskih potrošača električnom energijom. Pritom je iskorišteni potencijal rijeke Cetine bez premca. Uz HE Kraljevac s instaliranom snagom od 46,4 MW i prosječnu proizvodnju od 60 milijuna kilovatsati, tu su još HE Zakučac kao najveća hrvatska elektrana snage 576 MW i prosječne godišnje proizvodnje oko 1450 milijuna kilovatsati, HE Orlovac snage 237 MW i proizvodnjom od 360 milijuna kilovatsati godišnje, HE Peruća sa snagom od 60 MW i proizvodnjom od 200 milijuna kilovatsati te HE Đale snage 40,8 MW i godišnje proizvodnje 128 milijuna kilovatsati. Od velikih hidroelektrana u Dalmaciji još se ističu reverzibilna HE Velebit čiji agregati snage 276 MW u režimu proizvodnje godišnje daju 357 milijuna kilovatsati dok u režimu crpki imaju snagu od 240 MW te kao posljednja HE Dubrovnik koja ima dva agregata od po 126 MW s godišnjom proizvodnjom od 660 milijuna kilovatsati od kojih polovica pripada Bosni i Hercegovini.

Neupitna je činjenica da su hrvatski ljudi još prije 130 godina imali znanja i sposobnosti istovremeno s vodećima u svijetu krenuti u izgradnju hidroelektrana. Na valovima te baštine koristi se i danas hidroenergetski potencijal u Hrvatskoj s prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 6,1 milijardu kilovatsati. HEP je bio i ostao neupitni lider u izgradnji hidroelektrana kao obnovljivih izvora energije.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Slobodne Dalmacije i HEP-a.