StoryEditor
Biznisnastavak fenomena

Dubrovački vodič koji je turistički osvijestio novinara The Guardiana: Oduvijek sam mrzio masovni turizam, ali bez gužve nema profita

16. kolovoza 2020. - 13:19
Ahmet Kalajdžić

Nedavni posjet poznatoga britanskog novinara The Guardiana Adriana Chilesa Dubrovniku i njegova fasciniranost poviješću i kulturnom baštinom Grada, osobito spoznajama koje je o drevnoj Ragusi čuo od jednog dubrovačkog vodiča, bili su izvrstan povod za razgovor s Robertom de Lorenzom.

Roberto je vodič mlađe generacije, inače diplomirani pravnik i potomak stare dubrovačke obitelji, te pravi poliglot, koji aktivno govori ili koristi osam jezika. Vodič je koji oduvijek mrzi masovni turizam, ali često u njemu sudjeluje, a susret s Chilesom bio je zapravo slučajan.

– Susjeda, inače njegova poznanica, zamolila me da mu pokažem Grad. Dok smo se šetali, trudio sam se približiti mu Grad. Svidjele su mu se poveznice nekadašnjeg i današnjeg Dubrovnika te turizma i trgovine.

Realno, ondašnja je Republika, a i dobar dio Sredozemlja, živjela od pomorstva i trgovine, interakcije sa svijetom i razmjene dobara. Danas Dubrovnik živi od turizma i u mnogo čemu gospodarski podsjeća na doba Republike, ali uglavnom nema razmjene fizičkih dobara, nego iskustava, ideja i dojmova. Dakle, nematerijalnih dobara, i samim tim je zapravo ugodnije.

Naravno, prodat će se suvenir ili lokalni poljoprivredni proizvod, ali je naš glavni proizvod i osnova naše konkurentnosti stalno tu: naslijedili smo ga i to je velika povlastica.

Za razliku od nekadašnijih trgovaca koji su dolazili zbog dobre mogućnosti zarade, turisti dolaze jer smatraju da smo zanimljivi, lijepi, gostoljubivi i daju nam kredit.

Roberto de Lorenzo: Nikada nisam kazao da sam oduvijek mrzio masovni turizam

Tržišna pozicija

Svijet i turisti se mijenjaju, ali je suštinski odnos isti: ljubaznost, poštenje i gostoljubivost. Koliko toga danas ima i kako pravilno poštovati turista od kojeg živimo?

– Teško je reći koliko toga danas ima, ali kao što poštena trgovina "radi" najviše za trgovce, tako i takav turizam radi za one koji od njega žive. Dobar odnos izgrađuje tržišnu poziciju. Pozitivan odnos prema turistima je i odnos prema nama samima, koji se prezentiramo kao oni koji poštuju sami sebe te respektiraju druge i nastavljaju tradiciju.

Novinaru Chilesu svidjela se usporedba atmosfere nekada i sada. Realno: gužva može biti relativan problem, ali je uvijek bila pretpostavka profita. Bez gužve nema posla! Dubrovnik, Venecija, Barcelona... kao da zaboravljaju na čemu su nastali.

Venecija nije izgrađena zbog genijalnosti Mlečana, nego zbog idealne pozicije između istoka i zapada, pozicije koja je privlačila mase trgovaca. I mi smo imali takvo mjesto te smo znali to iskoristiti. Ne trebamo se mijenjati, nego izvući najbolje iz sebe.

image
Tonči Plazibat/arhiva/HANZA MEDIA

Što današnji turisti traže? Je li naglasak na kulturi i povijesti ili...?

– Turisti su potencijalni bazen od sedam milijardi ljudi! Mislim da nema tipičnog turista, svi su individue, ali onoga tko dolazi u Dubrovnik sigurno zanimaju povijest, arhitektura: zašto je upravo ovdje, zašto je ovako lijep i očuvan, koju je ulogu imao u povijesti svijeta?

Da bi to razumjeli, treba se povezati s njihovom poviješću, bez obzira odakle dolaze. Uvijek treba naći neku poveznicu. Naša realnost, povijest, identitet, ono što jesmo je i ono zbog čega su došli. Žele nas upoznati, imati direktnu interakciju s našim životom te biti nastavak naše tradicije, inače bi ostali doma i gledali slike.

Oni su nastavak fenomena trgovine, a mi nastavak fenomena starog Dubrovnika. Mi ga predstavljamo i modernim i starim, sve je to kontinuum! Mislim da je to ono što zapravo žele doživjeti. Čak i oni koji toga možda nisu svjesni, kad to počnu doživljavati, srce im se otvori! I tada počnu dublje shvaćati i Hrvatsku i Dubrovnik.

Iako ste još dosta mladi, možete se pohvaliti vođenjem niza VIP osoba?

– Hvala na ovome "mlad", ja bih možda dodao "relativno". Teško mi je izdvojiti nekoga. Sjećam se, na primjer, 90-ih godina, kad nas je posjetio potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin koji je poslije postao direktor aleksandrijske knjižnice. Vođenje kroz Grad je trajalo šest sati!

Bilo je to obostrano vođenje jer se radilo o pravom eruditu i vrlo često, kad bismo se negdje zaustavili, on bi, primjerice, o arhitekturi razglabao jednako dugo pa i dulje nego ja, te sam i sam učio!

Zbog takvih lijepih iskustava volim ovaj posao i zbog njih je on tako lijep. Bilo je mnogo takvih osoba i ovo je prekrasan posao ako je čovjek otvoren, a posebice ako cijeni onoga koga ima "preko puta".

Nije novac jedino mjerilo

image
Ahmet Kalajdžić

Novac i turizam?

– Naravno da se radi zbog novca, ali ni u jednoj ljudskoj aktivnosti nije dobro ako novac postane jedino mjerilo. Dugoročno, takva aktivnost gubi najbolje od sebe, pa konačno i samu profitabilnost. Govoreći pak o vodičima, mislim da i kada netko počne raditi razmišljajući isključivo o profitu vrlo brzo uđe u određenu logiku "misije"! Misije prezentacije identiteta, povijesti i povezivanja s turistima koji dolaze sa svojim kulturama i svojim interesima.

Percepcija koju turisti imaju o nama najčešće prolazi kroz vodiče koji su često najintenzivniji kontakt koji imaju s našom zemljom i gradom i predstavlja mogućnost produbljivanja saznanja o nama kao kolektivitetu. Tu nužno morate razviti osjećaj misije! Mislim da su tu naši vodiči odlični, trude se, usavršavaju, obrazuju i siguran sam da mogu odgovoriti zahtjevima globalnog tržišta.

Kakve turiste najviše volite?

 Radoznale, one koji žele znati. Tu radoznalost doživljavam kao kompliment. Naravno, dolaze s različitim razinama predznanja. Svakom, pa i najneupućenijem, ili turistu koji dolazi s krivim konceptima, moram pokušati što bolje objasniti ono što ga zanima; čim je naš gost radoznao i želi znati nešto o Hrvatskoj i Dubrovniku, to moramo poštovati.

Dosadašnja povijest nas je "gurala naprijed", a suvremeni filmski turizam je, možda, nova budućnost vodiča. Je li moguće pomiriti dvije krajnosti?

– Ne vodim "Game of Thrones" ture jer nisam ni gledao više od dvije epizode, ali slušam katkad kolege koji ih vode. Zanimljivo je kako oni povezuju virtualnu stvarnost sa stvarnom poviješću. To je samo još jedan novi segment turista koji bez te serije nikada ne bi došli u Dubrovnik.

Sada kad su tu, počinju bolje upoznavati Grad, kolege ih uvode u našu povijest i to jako dobro rade. Turistima je zanimljivo i uživaju u tome, a tijekom pandemije nužno je slijediti epidemiološke norme i ta su pravila najbitnija – ističe De Lorenzo.

Grad ugodan za boravak

– Sam život građana dio je ponude Grada, i to nisu dvije suprotstavljene realnosti. Stanujem unutar zidina i toga sam posebno svjestan. Mora se shvatiti da je grad koji živi i koji je ugodan za život građana, ugodan i za boravak turista.

Vrlo je teško naći zamjenu za turizam, nešto što je tako difuzno i multiplikativno kao izvor zarade.

Ne postoji ni teoretski neka druga aktivnost koja ovdje ovolikom broju ljudi može osigurati ovaj standard života. Bilo kakva forma animoziteta prema turistima bila bi negacija naše vlastite povijesti i identiteta.

Nikada nismo bili ni izoliran ni pust grad. Žalosti me kada se ponekad turisti doživljavaju dehumanizirano, kao gomila. To su osobe, a ne amorfna masa ili hrpa mravi.

Svaki od njih sa svojom pojedinačnom pričom, a ono što ih objedinjuje jest da su svoje vrijeme i povjerenje odlučili pokloniti nama. Dakle, daju Dubrovniku i Hrvatskoj ogroman kredit jer su u masi onoga što se u svijetu nudi odabrali nas...

Propisi su bitni i turistima

Naravno da su tu bitni i propisi jer turisti ne žele doći tamo gdje se propisi ne poštuju. Ne bismo ni mi!

Ali, za naše probleme, bili oni urbanistički nered, nepropisna buka ili bilo što drugo, uvijek smo odgovorni mi sami, a ne oni koji nas posjećuju. To je dio našeg života u koji ulazi onaj tko nam dolazi.

Činjenica je da i današnja "masa" posjetitelja predstavlja ono što su atmosfera Grada i njegovo ozračje interakcije sa svijetom. Ono što imamo u siječnju, to nije bio stari Dubrovnik!

Sam značaj otvorenosti povijesna je činjenica koju sam Chilesu samo spomenuo, ali mu je otvorila pogled na naš mikrokozmos, a kroz njega i na puno više.

Turisti nisu smetnja lokalnom stanovništvu, kao što ni iz povijesne perspektive trgovci nisu predstavljali smetnju, nego "raison d'etre", razlog postojanja i razvoja gradova, i to uvijek treba istaknuti u medijima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

15. siječanj 2021 15:13