StoryEditor
Biznis‘nisam uzeo ni lipe‘

Danko Končar otvoreno o teškoj situaciji u ‘Brodotrogiru‘: Krivi smo svi. Počevši od mene... Da je svatko obavio svoj dio posla, ne bi bilo problema

Piše Damir Tolj
18. ožujka 2021. - 22:43

O problemima u trogirskom škveru razgovarali smo s Dankom Končarom, čija je obiteljska tvrtka vlasnik "Brodotrogira".

Razgovor je obavljen telefonski i dopisno, ne uživo, pa uvažite umanjenu mogućnost neposrednih reakcija. Uglavnom, povod su najavljeni otkazi, neisplaćene plaće i drugi problemi, ali i novi potezi.

Zašto je blokiran račun "Hrvatske brodogradnje Trogir"?

– Nije mogla ispunjavati obveze, prvenstveno prema radnicima. Ukupan iznos nepodmirenih računa iznosi nešto više od četiri milijuna kuna. Više od dva milijuna kuna odnosi se na državnu agenciju za namirenje radničkih potraživanja, oni su radnicima isplatili tri minimalca. Ostalo su dugovi za plaće i neisplaćenih sedam starih otpremnina.

Koliko nepodmirenih računa imaju sve tvrtke iz škverskog sustava?

– "Brodotrogir", krovno poduzeće, ima oko 1,3 milijuna kuna duga za struju. Zanimljivo, cijena struje udvostručena nam je u odnosu na tržišnu poslije ulaska u predstečajni postupak. Ostali nemaju neplaćene račune: SCT, "Cruise", "Adriadock"...

Što je zapelo u škveru?

– Glavni posao HBT-a je novogradnja 339. Lani smo naručitelju fakturirali 5,8 milijuna kuna za radove obavljene na tom brodu. A za plaće radnicima potrošeno je 16,7 milijuna kuna. Znači, 11 milijuna kuna više od vrijednosti obavljenog posla. I tu leži golem dio problema.

Jedno vrijeme smo uspijevali to financirati na razne načine, a onda više ne. U 2019. godini, brodovlasniku smo za radove fakturirali 17,3 milijuna kuna, a na plaće radnicima HBT-a otišlo je 30 milijuna kuna. Razlika je 12,6 milijuna kuna.

Kako je to moguće?

– Kažu da riba smrdi od glave, što znači da sam ja krivac.

Zašto niste uspjeli završiti taj brod, u Trogiru ih je napravljeno tko zna koliko sličnih? Pet godina gradnje zvuči nevjerojatno...

– Ne znam..., naručitelj je imao obvezu isporučivati materijal i opremu, a naše su bile samo "ruke". Kasnilo se s materijalom, a dio nije došao ni do danas.

Šteta će se tek sagledati...

Zar je to sve moguće, pa brodogradilište ima šefove, menadžere, direktore, na koncu, ima i vlasnika?

– Da, vlasnik je "Brodotrogir".

A vi ste vlasnik "Brodotrogira"...

– Nisam ja, nego tvrtka u vlasništvu obitelji Končar, odnosno moja djeca.

image
Mario Todorić/Cropix

Koji su danas glavni problemi s kojima se suočava HBT?

– Dva su problema: Fina je pokrenula stečajni postupak i otkazan je ugovor za novogradnju 339 prije dva tjedna.

Znači, novi problemi. Slijedi li vam arbitraža s ruskim naručiteljem?

– Možda. Razgovaramo o mogućim rješenjima s brodovlasnikom. Ako to ne uspije, slijedi arbitraža. Ali, o detaljima ne mogu govoriti.

Koliko tu štete ima ili može biti?

– Šteta će se tek sagledati nakon pregovora ili arbitraže.

Može li biti štete za državu, je li bilo državnih jamstava?

– Ne, nije bilo državnih jamstava.

Tko je kriv za situaciju u škveru?

– Krivi smo svi. Počevši od mene. Ali lako je biti general poslije bitke. Da bi bilo koji projekt bio uspješan, mora postojati volja svih uključenih, ne samo vlasnika. Da je svatko obavio svoj dio posla, ne bi bilo problema.

Tko nije obavio svoj dio posla?

– Ima ih na svim razinama, od vrha do dna.

Tko je pokrio gubitke u škveru?

– Zbog gubitaka je i došlo do predstečajne nagodbe u "Brodotrogiru" i HBT-u. Otpisano je 70 posto dugova. U HBT-u oko sto milijuna kuna. Osamdeset posto tog iznosa odnosi se na dugove povezanih tvrtki unutar škvera. HBT je otpisao dugove SCT-u i "Brodotrogiru".

Koliko radnika ne prima plaće i koliko dugo?

– U HBT-u 32, a u "Hullu" petero.

Ali radnici spominju sedam-osam plaća i veći broj ljudi...

– Ne. Tri plaće isplatila im je državna agencija. Međutim, sramotno je da im se duguje za plaće, ali mi činimo sve što je u našoj moći da podmirimo obveze.

Najavljeni su otkazi za 107 radnika HBT-a. Što će biti s njima?

– Ostali su bez posla, nažalost. Napominjem da sedamdesetak radnika HBT-a i 20 radnika "Hulla" radi u "Cruiseu". Svim radnicima koji će dobiti otkaz bit će isplaćene otpremnine i plaće.

A ni sve stare još nisu isplaćene?

– Da, za onih sedam radnika. To je u ona četiri milijuna kuna s početka, za koliko je blokiran račun HBT-a.

Žale se radnici da ste bez razloga ukinuli kolektivni ugovor, pa sada imaju samo zakonsku otpremninu, koja je mnogo manja. Kako to komentirate?

– Kolektivni ugovor je raskinut jer se "Brodotrogir" našao u predstečaju, pa nije više mogao ispunjavati obveze iz tog ugovora.

image
Vojko Bašić/Cropix

Hoćete li neke radnike zvati natrag na posao ili svi idu kući trajno?

– Kući nitko neće ostati trajno, bit će posla čim prođe pandemija. U nekim jadranskim brodogradilištima bez posla je ostajao veći broj ljudi pa je poslije dva mjeseca većina njih pronašla novi posao.

Zar nije bilo govora o tome da će se dijelu radnika naći mjesto u škveru?

– Nekima iz HBT-a našli smo posla u "Cruiseu", bilo ih je 70, ali to im se nije sviđalo, gunđali su, iako su dobivali plaće i radili.

Kako to, čuje se da u "Cruiseu" plaće nisu loše?

–E, ali u HBT-u se ne mora raditi, a plaća će jednom doći. Imate zapisnike u kojima sami radnici priznaju i kažu: "Istina, nije se radilo, ali krivi su poslovođe." Tko će staviti soli na rep jednima i drugima, to je nemoguće.

Radnici krive poslovođe

Što kažu radnici, jeste li ih pitali?

– Kažu, krivi su poslovođe.

A oni?

– Da se ne mogu boriti, da su u manjini. Nećemo optuživati radnike, recimo da je loša radna atmosfera u kolektivu.

Kako ćete namiriti dug radnicima, spominjali ste prodaju marine?

– Novac ne pada s neba. Najbolje rezultate postiže marina i nju ćemo prodati. Pojavio se luksemburški fond koji u Hrvatskoj ima već tri marine, od kojih je jedna u Sukošanu. Kupili su od turske "Dogus grupe". Trogirska je po rezultatima bolja od sve te tri zajedno. Kupac završava dubinsko snimanje poslovanja.

Cijena je odgovarajuća, novac im nije problem i nadam se skorašnjem završetku posla. Naravno, moramo prebaciti i koncesiju jer se radi o pomorskom dobru.

Dio novca od prodaje išao bi na pokrivanje obveza SCT-a, a dio za sanaciju HBT-a i "Brodotrogira".

Koliko će to potrajati? Radnici više ne mogu čekati plaće i otpremnine.

– Naravno! Evo logike, ne čekajući novac od marine, koji sigurno dolazi, želimo uzeti kredit s kvalitetnim zalozima, da što prije podmirimo sve obveze prema radnicima i državi, što je preduvjet da aktiviramo obećana državna jamstva za ugovaranje dvaju polarnih kruzera, da možemo raditi dalje.

Koliko su teške obveze koje ćete namiriti prodajom marine?

– Planiramo riješiti oko 16 milijuna eura duga. Ostat će i novca da saniramo HBT i "Brodotrogir".

Što konkretno prodajete u marini: posao, opremu, radnike, koncesiju?

– U našu tvrtku "Remont", sada praznu, prenosimo gospodarsku cjelinu, cijelo poslovanje marine: ljude, posao, koncesiju, ugovore, potraživanja, sve. I prodajemo luksemburškom fondu. Pontone, mosnu dizalicu i slično...

Jedete li tako svoju suštinu, ono što je najbolje u škveru?

– Da, prodajemo obiteljsko zlato da sačuvamo škver. Nemamo izbora.

Pa što će onda ostati u škveru?!

– Ostaje "Cruise", odnosno brodogradnja, "Adriadock", odnosno remont, i SCT, koji će izgraditi novu marinu!

Da ne bude kao ono: izgradit ćemo ljepši i stariji Dubrovnik?

– Ne, ne, škver je lociran na poluotoku Čubrijanu, na jednom mjestu imamo također koncesiju i tu želimo uložiti deset miiljuna eura i napraviti novu marinu koja će biti istoga kapaciteta kao ona što gleda prema Trogiru. To nije bajka, već osmišljen projekt.

Čime ćete to financirati?

– Imamo osigurane financije. Jedan dio novca, 50 posto od prodaje postojeće marine, ide za pokriće dugova HBT-a i "Brodotrogira", a 50 posto za novu marinu.

Koji je plan održivog ulaganja u škver, od čega će živjeti idućih 20 godina?

– Ne znam hoću li biti živ za 20 godina, danas imam 78.

Nositelj škverskih aktivnosti bit će "Cruise", on posluje pozitivno i dobio je potkoncesiju od HBT-a, teritorij na kojem nastavljamo brodogradnju. Imamo naručenu jednu veliku jahtu, imamo nekoliko malih kruzera za kriljansku flotu, a realizirat ćemo i dva već spomenuta polarna kruzera od po 100 metara i po 40 milijuna eura, za koje imamo državna jamstva, a koja ćemo aktivirati čim podmirimo dugove prodajom marine, što smo već rekli.

Svaki od njih gradit će se dvije godine. Sve skupa, to je pet godina posla.

Sačuvat ćemo škver

Dakle, ostaje brodogradnja u Trogiru?

– Apsolutno. Kriljanima ne radimo samo trup, neke i opremamo. A jahta koju ugovaramo bit će u čeliku, aluminiju i drvu. To je pomak u sfere gdje rad nije 10, nego 30 eura.

Imate li meštre i tehnologiju koji će to mogu napraviti?

– Nemamo.

Pa kako ćete?

– Ima ljudi na tržištu i kooperanata koji to znaju. Ima naših ljudi koji to rade vani i gledaju kako se vratiti kući. Neki već dolaze i pitaju ima li posla za njih.

Hm, sumnjam da su uvjeti bolji u Hrvatskoj nego vani, inače ne bi bili ni odlazili?

– Da, ali oni su već zaradili dovoljno i hoće ponovno živjeti i raditi u Trogiru.

Imamo li tehnologiju?

– Djelomično. Morat ćemo ulagati u nju.

Pokazalo se da škverovi tonu u gubitke, a kooperanti zarađuju, zar ne?

– Ne bih ulazio u analizu, ali je istina. Kod mojih škverana itekako ima kooperanata, ali nema pupčane veze među njima, itekako ih naši cijede da naprave ugovoreni posao. U Japanu kooperant radi za 30 posto cijene u odnosu na cijenu velike kompanije, a kod nas je bilo obrnuto – kooperanti su znali imati po 150 posto veću cijenu. Tu je bio problem.

Privatnik valjda zna kako spriječiti bijeg novca?

– Nije samo prema kooperantima bježao novac, imate i onu formulu: radim tri sata, a pišem i naplaćujem osam. To je smrt hrvatske brodogradnje. Takvo je moje iskustvo. Bilo je svega, ali ovo je osnovno.

Na kraju, krivi su radnici, hoćete reći?

– Ne, ne treba sada dijeliti radnike, poslovođe i slično: kolektiv je u pitanju, svijest i odnos prema radu, to je kod nas davni problemi. To se vuče i iz socijalizma, nastavilo se, čak i kada smo mi preuzeli škver.

Ali vi imate istog direktora već više od 20 godina, pa kako nešto niste promijenili, vlasnik ste, imate poslovođe i šefove, smijete kadrovirati?

– Kriv sam.

image
Vojko Bašić/Cropix

Teško se složiti s tezom: ja sam privatni vlasnik tvrtke, a radnici i menadžeri mi ne rade i ja im ne mogu ništa...

– Zato sam i uložio, pa djelomično izgubio 55 milijuna eura.

U trogirskom škveru?

– Da. Toliko sam ukupno uložio. Jedan dio već je "izgorio", a drugi će tek. Koliko ću izvući natrag, ne znam ni sam.

Što vas sprječava da pobjegnete glavom bez obzira.

– Tvrdoglavost, ne odustajem.

Nije ovo više za mene...

Kako komentirate prozivanja da ste došli u Trogir, dobili škver za kunu, ne riskirate ništa, obećavali ste ulaganja, a nekoliko godina poslije sve se raspada, radnici ne primaju plaće, ali primaju otkaze?

– Istina je da se nešto raspada, ali ne sve. Imamo najmanje tri tvrtke unutar "Brodotrogira" koje smo stavili na noge: marinu, onda "Adriadock", odnosno remont velikih brodova, i "Cruise", koji gradi male kruzere, a bit će i većih. Pitajte ljude u tim dijelovima, pitajte drugih 350, rade i zarađuju pristojne plaće. Ne pitajte samo ovih 40 bez plaće. "Adriadock" će kupiti još jedan dok, imat će dvostruki kapacitet, na primjer.

Kada radnici mogu očekivati neisplaćene plaće i otpremnine?

– Novac od marine bit će tek za tri ili četiri mjeseca, to je predugo, zato idemo na kredit. Neke banke su nas odbile zbog stanja u "Brodotrogiru"; medijski napisi, razni dušobrižnici, kojima se friga za radnike i za firmu. Puno govore, ali za svoje interese. Banka kaže, vidi kakav si, a ja kažem, pa ne traži "Brodotrogir" kredit, već naša tvrtka SCT, pogledajte joj bilancu, kvalitetna tvrtka, u vrijeme pandemije ima bolje rezultate nego u 2019. godini, ali teško ide. No "tući ćemo se", moramo biti složni, ujediniti snage. Ne tražimo milijarde, samo 15 milijuna kuna kredita.

Nije mi jasno: ako ne možete do 15 milijuna kuna kredita, kako možete računati na sve te velike buduće investicije?

– Nova marina: tri milijuna eura su pontoni i oprema, to ćemo dobiti u najam. Dio će dati čarteraši unaprijed, da dobiju vez, a dio će stići od prodaje stare marine. Mogu financirati investiciju. "Adriadock" ima svoju dobru bilancu i novac, isto će uzeti dok u najam. I tako dalje.

A nova tehnologija?

– E, tu se moraš s nekim povezati da bi te taj i učio, i dao tu tehnologiju.

Što u zalog dajete za kredit od 15 milijuna kuna, kojim biste isplatili radnike?

– Pontone, travel liftove, one koji prevoze brodove, i zemljište koje nije na pomorskom dobru.

Pa kad će taj kredit?

– Mislio sam da će već biti. Na nekoliko mjesta su nas odbili. Moramo to riješiti; ako ne uspije, dat će nam avans kupac marine, njemu ćemo dati ovo u zalog što spominjemo, naći ćemo rješenje.

Neki kažu da vam brodogradnja nije ni bila namjera, nego da umjesto škvera vidite hotele, resorte, marine, turiste... Što kažete?

– Priče za malog Ivicu! Čubrijan je pomorsko dobro. Ne odlučujem ja hoće li se tu graditi hoteli, nego Grad, Županija, država. Oni donose prostorne planove.

Jasno, politika, a možda ste i vi s politikom u dobrim odnosima pa će ona sve pogurati? Ne kažem da je tako u ovom slučaju, ali nagledali smo se svega.

– Ima mjesta za hotele koliko hoćeš na drugim lokacijama, čak i tamo kod mene u Medenoj. Pa nećeš dovlačiti hotele u marinu, među dokove ili na zračni koridor, da im avioni lete iznad glava. Nije škverska lokacija mjesto za hotele. Gotovo nemoguće je promijeniti namjenu pomorskog dobra.

Koliko će radnika škver moći hraniti sutra? Nekoć ih je bilo više od tisuću.

– Nisu svi bili domaći... Izravno zaposlenih ne treba biti više od 300 u škveru.

Kajete li se što ste upali u cijelu ovu priču?

– Žao mi je, ali ne dam se. Nema toga tko me nije popljucao u državi, ali ja ću ovo istjerati. Iako, nije ovo više za mene u ovim godinama. No, ja i danas hranim 360 radnika, iznevjerio sam njih 40, ali ostale ne.

Kvragu, pa sami ste se u to uvalili, je li tako?

– Da, to samo "ludi" ljudi sebi mogu priuštiti.

U što ste točno uložili tih 55 milijuna eura koje ste spominjali?

– To je bilo u kešu... Dio je išao u marinu, deset milijuna, dio u ona dva tankera, novogradnje 325 i 326, koje smo radili za sebe. Dio je išao u pokriće gubitaka, a dio i u već isplaćene plaće.

Jeste li sebi što isplatili u škveru?

– Nijedne lipe.

item - id = 1084997
related id = 0 -> 1132093
related id = 1 -> 1129025
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 07:02