Prognoze gospodarskoga rasta za ovu godinu još su se prošle jeseni kretale između 2,0% i 2,6%, a jedino se Vlada odvažila objaviti projekciju od 2,8%. Iako se Vladine projekcije uvijek uzimaju sa zrnom soli, niti tada nije bilo teško naslutiti da službene institucije podcjenjuju očekivani tempo gospodarskoga rasta za ovu godinu. U tekstu koji je na Labu objavljen u studenom 2023. najavili smo boom osobne potrošnje i njezin rast po stopi iznad 4% ove godine s posljedičnim učinkom na brži rast ukupne gospodarske aktivnosti.
Dvije informacije pristigle u međuvremenu ukazuju na veliku vjerojatnost takvog ishoda. Prvo, Europska komisija je neki dan revidirala procjenu gospodarskoga rasta za Hrvatsku prema gore. Sada očekuje stvaran ekonomski rast po stopi od 3,3%. Drugo, DZS je jučer objavio da je gospodarstvo u prvom tromjesečju raslo po stopi od oko 4%: slika pokazuje rast od 3,9% u odnosu na prvo tromjesečje 2023., dok je rast u odnosu na zadnje tromjesečje 2023. iznosio 1%, što je opet oko tih 4% na godinu.
Zagledamo li se u dubinu ovih brojki, uočit ćemo tri ključne stvari koje obilježavaju aktualni razvojni trenutak:
Izvoz je i dalje u padu; to je povezano sa slabom potražnjom na najvažnijim izvoznim tržištima koja su bila pogođena recesijom (prvenstveno Njemačka i Austrija).
Rast je pogonjen dvjema komponentama domaće potražnje – osobnom potrošnjom i investicijama. Rast osobne potrošnje dosegnuo je iznimno visokih 6% na godinu, a rast investicija nevjerojatnih 10,8%. Osobna potrošnja leti na krilu istovremenog rasta plaća i smirivanja inflacije, a investicije brzo polijeću na krilima građevine i državnih ulaganja financiranih iz EU fondova. Uz nešto dodatka privatnih investicija.
Bez rasta izvoza, ali uz snažan rast domaće potražnje, uvoz je u plusu za 2,2% što znači da je doprinos neto izvoza (izvoz-uvoz) rastu negativan.
Ista se priča reflektira kroz podatke o bruto dodanoj vrijednosti (proizvodni princip gledanja na to kako se stvara nova vrijednost):
Realna BDV generalno brže raste (3,5% u prvom tromjesečju ove godine naspram 2,8% u zadnjem tromjesečju 2023.), no prerađivačka industrija (u korelaciji s padajućim izvozom) bila je u minusu.
Uslužni sektori vuku prema gore, naročito građevinarstvo, ICT i veliki TTT-blok (trgovina, transport i turizam).
Za očekivati je da će se priča nastaviti u tekućem tromjesečju. Sljedeće, treće, zavisit će o turističkoj sezoni. Ako bude imalo bolja od prethodne, šanse za rast BDP-a po stopi od 3,5% do 4,0% su nadohvat ruke, pri čemu ne treba isključiti ni brojku malo iznad 4%. A to je: (a) puno više od ranijih i aktualnih prognoza, (b) znatno više od prošlogodišnjih 3,1%. Čak i ako s turizmom nešto pođe ukrivo, s prolaskom svakoga tjedna i mjeseca rastu šanse za ponavljanje rasta po, za europske uvjete, visokoj stopi između 3,0% i 3,5%.
Već slutite ključno pitanje: koliko može trajati gospodarski rast na bazi domaće potražnje uz negativan doprinos neto izvoza?
To je triki-pitanje. Može dugo, kao prije krize 2009., no ako traje predugo, neka buduća kriza koja korigira takvu makroekonomsku neravnotežu bit će veća. Međutim, sada je ipak drugačije nego prije 2009. Iako je tuđi novac opet u igri, ovoga puta se ne zadužujemo na tržištu nego nam je novac ili poklonjen (EU bespovratna sredstva) ili se zadužujemo službenim kanalima po iznimno povoljnim uvjetima (EU zajmovi i jamstva). Drugim riječima, ovakvo stanje može dugo trajati.
Ono što ne može dugo trajati je ovakav raskorak stopa promjene izvoza i domaće potražnje – da nam ukupan izvoz pada, a osobna potrošnja i investicije rastu po 6%, odnosno po dvoznamenkastoj stopi u slučaju investicija. U odnosu sila između tržišnih tokova i tokova koje pokreće država prvi su još uvijek jači. To znači da održavanje postignute brzine rasta već u srednjemu roku zavisi o oporavku ukupnog izvoza (pod ukupnim mislim na izvoz roba i izvoz usluga). A taj oporavak zavisi o dvije stvari koje nemaju puno veze s EU sredstvima. Prvo, o oporavku naših najvažnijih trgovačkih partnera, prije svega Njemačke i Austrije. Drugo, o našoj konkurentnosti i tehnološkom napretku. Ne postoje čarobna EU sredstva koja mogu nadomjestiti djelovanje ta dva čimbenika u dugom roku.
Prema tome, zaboravite ovu godinu; nju smo već dobrim dijelom predodredili. Fokusirajmo se na kraj ove godine i prijelaz u 2025., te na dugi rok: brži oporavak ključnih trgovačkih partnera pomogao bi održavanju aktualnog impulsa rasta. Na isti bi način djelovale strukturne promjene koje u bitnome mijenjaju produktivnost odnosno konkurentnost kroz tehnološki napredak i druge čimbenike (više znanja u gospodarstvu, bolja organizacija, efikasnija administracija i institucije itd.). Bez doprinosa ta dva faktora već krajem ove i iduće godine bilježit ćemo usporavanje.