Otkako je Glavna skupština Ujedinjenih naroda davne 1971. godine proglasila Međunarodni dan šuma, svakog 21. ožujka nastoji se podizati svijest o važnosti šuma i očuvanju okoliša.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana šuma je "Šume i inovacije", a ključne su teze da se uz pomoć tehnologije i inovacija može poboljšati gospodarenje šumama, spriječiti njihova degradacija, očuvati bioraznolikost i skladištenje ugljika.
Inovativni pristupi uključuju obnovu šuma i sadnju drveća na degradiranom zemljištu, dok istraživanja i znanost pomiču granice onoga što možemo učiniti s drvom i drugim šumskim proizvodima u smjeru stvaranja alternativa neodrživim materijalima kao što su beton, čelik, plastika i sintetička vlakna.
Šume su uvijek bile važan resurs za život čovjeka. Osim što osiguravaju hranu, drvo za ogrjev ili izradu raznih alata, materijal za nastambe i namještaj od povijesti pa do danas, važan su izvor kisika bez kojega ne bismo postojali te pridonose kvaliteti i načinu života na Zemlji. One također utječu na klimu ublažavajući klimatske promjene, povećavaju plodnost tla, štite od bujica i poplava, pohranjuju ugljik, služe kao staništa za više od polovice svih kopnenih biljaka i životinja.
Unatoč svemu što mu šume pružaju, čovjek ih i dalje bez prestanka uništava. Zbog sve češćih požara, lošega gospodarenja, kiselih kiša te utjecaja nametnika, u velikoj smo opasnosti od gubitka velike površine prirodnih šuma.
Gotovo polovicu kopnene površine Republike Hrvatske zauzimaju šume, što nas svrstava u jednu od najšumovitijih zemalja u Europi. Od toga je 95 posto prirodnih šuma, a ne umjetno zasađenih. U Hrvatskoj se nalazi 105 tipova šumskih zajednica.
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije upravlja s ukupno deset zaštićenih područja u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, koja predstavljaju vrijedne šumske ekosustave, pojašnjavaju na mrežnim stranicama ustanove. Spomenuta područja zaštićena su u kategorijama posebnih rezervata šumske vegetacije (Čempresada Pod Gospu i Kočje), park-šume (Velika i Mala Petka, Hober, Ošjak, Gornje Čelo i Donje Čelo) i značajnih krajobraza (Badija, Predolac-Šibenica i Uvala Vučine). Također, mnoge šume i šumska zemljišta ciljevi su očuvanja područja ekološke mreže Natura 2000 u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja su pod upravljanjem Javne ustanove.
Kroz različite projekte, edukacije o štetnosti požara na šumske i slične ekosustave, istraživanja i monitoringe, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije pridonosi očuvanju ciljnih vrsta i stanišnih tipova šumskih ekosustava u području Dubrovačko-neretvanske županije, no na svakom je pojedincu da svojim ponašanjem i djelovanjem slijedi isti pozitivan primjer za svaki šumski ekosustav u svojoj blizini.
Na području doline Neretve nalaze se značajne šumske površine. Bogata šuma koja se sa Šibanice proteže i na susjedno brdo Predolac ponad Metkovića zaštićena je 1968. godine kao značajan krajobraz. Aktom o zaštiti obuhvaćena je površina 67 hektara, a provedenom GIS analizom to područje obuhvaća 42,7 ha. Ta šumska površina predstavlja najvrjedniji i najsačuvaniji šumski kompleks na području grada Metkovića. Temeljne vrste su: alepski bor (Pinus halepensis) oko 70 posto, čempres (Cupressus sempervirens) s horizontalnim i vertikalnim varijetetima oko 20 posto, česvina (Quercus ilex) i ostali sredozemni florni elementi. Sedlo između Predolca i Šibanice nekada je bilo značajno za prelet ptica. Prelet se odvijao od Hutova blata do močvara Donjeg Poneretlja na Koševu i Vrbovcima (danas poljoprivredne površine). Cijeli Predolac i područje Šibanice značajno je za zimovanje mnogih ptičjih vrsta, osobito pjevica. Prva zabilježena organizirana pošumljavanja su već iz 1875. godine.
Brdo Petku još nazivaju i pluća Dubrovnika.
Park-šuma Velika i Mala Petka nalazi se u zapadnom dijelu poluotoka Lapada, predstavlja jedinstven i krajobrazno vrijedan prostor grada Dubrovnika, zbog čega je 1987. godine zaštićena kao prirodna vrijednost. Prostire se na površini od oko 20 hektara, dužine je 1,25 km, širine 300-500 m. Šuma je krško područje, veći dio prekrivaju brda koja se pružaju u smjeru prostiranja kopna, Velika Petka je visine 197 m, dok je Mala Petka visine 146 m. Na vrhu Velike petke pruža se prekrasan pogled na Dubrovnik, otoke Lokrum, Daksa, Mrkan i Bobara. Biljni svijet ukupno čini barem 97 vrsta, od čega se 13 smatra endemskim. Gotovo cijela površina park-šume prekrivena je gustim sklopovima alepskog bora (Pinus halepensis), dok značajno manje prostore nastanjuje zimzelena makija i garizi.
Što je Petka u Dubrovniku, to je Marjan u Splitu.
Park-šuma Marjan poznati je simbol grada Splita, zaštićena je davne 1964. godine.
Temeljnu šumsku vegetaciju čine šume hrasta crnike, kao i zajednica mješovitih šuma i makije hrasta crnike i crnog jasena. Šume crnike na Marjanu pretežito se nalaze u svom degradacijskom stadiju makije, gariga i kamenjara. Osim toga, ne treba zanemariti ni biokovske šume. Biokovo, planina koja se strmo uzdiže iznad mora i dijeli ga od Zagore, s primorske strane izgleda golo, ali njegov biljni i životinjski svijet vrlo je bogat i raznolik. Mnogo je endema koji žive jedino ovdje i nigdje drugdje. Uz prastare šume bukve, jele i crnog bora, tu raste gotovo 1500 vrsta biljaka. Prevladavaju one koje su prilagođene strmim stijenama i liticama, krševitim i ogoljelim terenima. Park prirode Biokovo obiluje leptirima, na kamenjaru uživaju gmazovi, na stijenama se gnijezde orlovi, tu žive zvijeri kao što su vuk, lisica i jazavac, a naseljene su i divokoze i mufloni.
Sve je to mamac za domaće i inozemne posjetitelje jer šume vrijede puno više ostanu li netaknute upravo onakve kakve su bile tisućama godina.