StoryEditorOCM
Sa svih stranaŠTO VI MISLITE

I dalje se piše o ćevapima: je li istina da turisti ne mogu popiti alkohol u Sarajevu? Nije sve kako se čini...

Piše T. J.
14. studenog 2026. - 13:39
Bozo Radic/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Sarajevo se obilazi zbog povijesti, arhitekture, muzeja i susreta različitih kultura, ali upoznavanje grada teško prolazi bez zaustavljanja u ćevabdžinici. Ćevapi u somunu, nasjeckani luk i čaša jogurta jednostavan su obrok koji je prerastao u jedan od najprepoznatljivijih simbola bosanskohercegovačke prijestolnice. Za posjetitelje, među kojima su i hrvatski turisti, odlazak na ćevape dio je doživljaja grada, a ne samo usputna stanka između dviju znamenitosti. Važnost takve gastronomske ponude ističe se i u međunarodnoj turističkoj promociji Sarajeva.

image
Sasa Buric/Cropix

Najviše pozornosti privlači Baščaršija, povijesno trgovačko i obrtničko središte, gdje se razgledavanje lako pretvori u potragu za slobodnim stolom i mirisom roštilja. U prikazu Sarajeva koji je objavio britanski National Geographic Traveller, a prenio N1, upravo su tradicionalne ćevabdžinice i buregdžinice istaknute kao važan dio gradske privlačnosti. Gastronomija je predstavljena kao još jedan način upoznavanja grada u kojem se isprepleću istočni i zapadni utjecaji. No, jedan je status malo "poljuljao" tu sliku. A možda i nije. Sami prosudite...

Objava profesora

Objava banjolučkog profesora Aleksandra Savanovića o ćevapima i pivu na sarajevskoj Baščaršiji prerasla je u raspravu o tradiciji, vjerskim slobodama i granicama zaključivanja o jednom gradu na temelju ugostiteljske ponude. Nekima je ta usporedba utemeljena, drugima nije pa se rasprava vodi već danima.

Naime, Savanović je nemogućnost naručivanja piva uz ćevape povezao s "religijskim fanatizmom". Naime, muslimanima vjera zabranjuje ispijanje alkohola. No dio korisnika društvenih mreža uzvratio mu je da izostanak alkohola iz pojedinih ćevabdžinica nije nikakva novost. O njegovoj objavi i reakcijama izvijestili su brojni mediji na Balkanu. 

"Ćevapi su eklatantan primjer regresije koju religijski fanatizam može izazvati u jednom društvu: nekad najliberalniji grad na Balkanu, Sarajevo je došlo do toga da na Baščaršiji ne možete dobiti pivo uz ćevape. Tužna slika jednog nekad sjajnog društva", napisao je Savanović na X-u 4. studenoga, uz fotografiju s Baščaršije.

Bursać ga upitao gdje je prije pio pivo

Među onima koji su osporili njegov zaključak bio je novinar Dragan Bursać. Umjesto rasprave o liberalizmu i religiji, postavio mu je konkretno pitanje: "U kojoj si inače ćevabdžinici na Baščaršiji ikada pio pivo?". Kako prenosi Index, drugi su korisnici Savanoviću slali i popise sarajevskih ćevabdžinica u kojima se pivo može naručiti.

Reagirala je i korisnica koja je navela da njezina obitelj više od stoljeća drži trgovine na Baščaršiji. Prema njezinu iskustvu, tamošnje ćevabdžinice tradicionalno nisu posluživale ni alkohol ni kavu, nego jogurt i sokove.

image
Bozo Radic/Cropix

"Sve ostalo možete popiti u našim prekrasnim restoranima i kafićima u Sarajevu", poručila je, osporavajući tvrdnju da je riječ o novoj pojavi koja dokazuje nazadovanje grada. 

U raspravu se uključio i profesor Zubić

Savanovićeva objava potaknula je i odgovor sarajevskog profesora Vedrana Zubića. Kako prenosi Radiosarajevo.ba, upozorio je da ovakve teme lako postaju sredstvo dnevne politike i rasprava o tome je li neko društvo konzervativno.

Zubić je pritom iznio vlastiti stav da bi prodaju pojedinih proizvoda, uključujući alkohol, na Baščaršiji trebalo ograničiti radi očuvanja njezina kulturnog identiteta. Naglasio je da to ne predlaže iz konzervativnih pobuda, nego zato što taj dio Sarajeva smatra orijentalnim i kulturnim središtem grada koje ne treba pretvarati u još jednu otmjenu komercijalnu zonu. 

Na kraju je kolegi iz Banje Luke uputio i poziv: "Kolega, kada ponovno dođe u Sarajevo, neka se javi da odemo na pivo". 

Na kraju ipak pronašao pivo

Novinar Danijal Hadžović također je osporio povezivanje ponude ćevabdžinica isključivo s religijom. Prema pisanju BH-indexa, tvrdio je da na ponudu utječu i način registracije objekta te ugostiteljska pravila. Taj portal prenosi i njegovo pojašnjenje da u Sarajevu postoje ćevabdžinice registrirane kao restorani u kojima je moguće naručiti pivo. Savanović je potom ublažio iznesene tvrdnje... 

Ćevapi su neodvojivi od Sarajeva

Ponuda ćevapa u Sarajevu je velika, a među poznatim imenima nalaze se Željo, Petica, Specijal, Hodžić, Mrkva i Nune. Ti su lokali, uz druge članove Udruženja sarajevskih ćevabdžija, sudjelovali i u javnoj degustaciji organiziranoj povodom zaštite sarajevskog ćevapa. 

Od svakodnevnog ručka do zaštićenog proizvoda

Koliko su ćevapi važni za Sarajevo pokazuje i odluka da se njihovo ime i podrijetlo formalno zaštite. "Sarajevski ćevapi", odnosno "Sarajevski ćevapčići" dobili su 2024. zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u Bosni i Hercegovini. Zaštita se temelji na ugledu i dugoj tradiciji proizvodnje na području Kantona Sarajevo, a 2025. pokrenute su aktivnosti za registraciju oznake i na razini Europske unije. 

Zaštita je i priznanje generacijama ugostitelja koji su od naizgled jednostavnog jela izgradili prepoznatljivu ponudu. Prilikom predstavljanja oznake tadašnja gradonačelnica Benjamina Karić naglasila je da, uz povijest i olimpijski duh, upravo gastronomija privlači velik broj turista. "Ako ste došli u Sarajevo, a niste probali ćevape, ne možete otići iz grada", poručila je.

Ćevabdžinice pritom nisu cijela sarajevska gastronomska priča. Uz njih su buregdžinice s mesnim burekom, sirnicom, zeljanicom i krumpirušom, restorani s begovom čorbom, dolmama i drugim tradicionalnim jelima te kavane u kojima se bosanska kava poslužuje iz džezve. Zajedno stvaraju ponudu u kojoj hrana nije izdvojena atrakcija, nego sastavni dio šetnje, razgovora i boravka u gradu.

U tome je i snaga sarajevskih ćevapa kao turističkog aduta: ne traže svečanu prigodu ni kompliciran jelovnik. Njihova je privlačnost u prepoznatljivom okusu i povezanosti s mjestom u kojem se jedu. Sarajevo ih zato ne predstavlja samo kao obrok, nego kao dio svojeg identiteta...

Ćevapi su neodvojivi od Sarajeva

Ponuda ćevapa u Sarajevu je velika, a među poznatim imenima nalaze se Željo, Petica, Specijal, Hodžić, Mrkva i Nune. Ti su lokali, uz druge članove Udruženja sarajevskih ćevabdžija, sudjelovali i u javnoj degustaciji organiziranoj povodom zaštite sarajevskog ćevapa. 

Od svakodnevnog ručka do zaštićenog proizvoda

Koliko su ćevapi važni za Sarajevo pokazuje i odluka da se njihovo ime i podrijetlo formalno zaštite. "Sarajevski ćevapi", odnosno "Sarajevski ćevapčići" dobili su 2024. zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u Bosni i Hercegovini. Zaštita se temelji na ugledu i dugoj tradiciji proizvodnje na području Kantona Sarajevo, a 2025. pokrenute su aktivnosti za registraciju oznake i na razini Europske unije. 

Zaštita je i priznanje generacijama ugostitelja koji su od naizgled jednostavnog jela izgradili prepoznatljivu ponudu. Prilikom predstavljanja oznake tadašnja gradonačelnica Benjamina Karić naglasila je da, uz povijest i olimpijski duh, upravo gastronomija privlači velik broj turista. "Ako ste došli u Sarajevo, a niste probali ćevape, ne možete otići iz grada", poručila je.

Ćevabdžinice pritom nisu cijela sarajevska gastronomska priča. Uz njih su buregdžinice s mesnim burekom, sirnicom, zeljanicom i krumpirušom, restorani s begovom čorbom, dolmama i drugim tradicionalnim jelima te kavane u kojima se bosanska kava poslužuje iz džezve. Zajedno stvaraju ponudu u kojoj hrana nije izdvojena atrakcija, nego sastavni dio šetnje, razgovora i boravka u gradu.

U tome je i snaga sarajevskih ćevapa kao turističkog aduta: ne traže svečanu prigodu ni kompliciran jelovnik. Njihova je privlačnost u prepoznatljivom okusu i povezanosti s mjestom u kojem se jedu. Sarajevo ih zato ne predstavlja samo kao obrok, nego kao dio svojeg identiteta...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. studeni 2026 13:40