StoryEditorOCM
Priče iz turizmaPARTENCA FORTUNA

U dobi kad drugi ljudi planiraju penziju, nadomak svoje 60., Splićanka Iva otvorila vlastiti biznis! I krenulo joj je...

Piše Lenka Gospodnetić
17. studenog 2026. - 16:58
Iva Matić hrabro je ušla u ‘avanturu života‘ – u svojoj 58. godiniAnte Čizmić/HANZA MEDIA, Shutterstock
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

U dobi kad mnogi ljudi već počinju razmišljati o nekoj kombinaciji za umirovljenje – u kasnim pedesetim godinama života, naime – jedna Splićanka se hrabro odlučila za novi, riskantan poslovni početak. Bez i jedne kune niti eura državnog poticaja, bez financijskog obiteljskog zaleđa Iva Matić, danas 62-godišnjakinja, u svojoj je 58. otvorila turističku agenciju.

U nadi, kaže, da će joj dragi Bog dati dobar vjetar u leđa, nazvala ju je Partenca Fortuna, i – posrećilo joj se. Rimska božica sreće udomaćena u Dalmaciji pomilovala ju je po glavi, slikovito rečeno, iako se u startu zeznula; agenciju je osnovala 2021. godine s datumom prvog travnja prema dobronamjernom, ali – pokazalo se naknadno – potpuno promašenom savjetu jedne osobe.

– Unutrašnji glas mi je govorio da agenciju otvorim na Blagovijest 25. ožujka, ali dobronamjerna osoba mi je savjetovala da krenem od prvog u idućem mjesecu kako bih izbjegla plaćanje doprinosa u prethodnom, s obzirom na to da registracija ide samo pet dana prije kraja mjeseca. Eto, nisam poslušala šapat na Blagovijest, nego sam startala od "aprililija", što me koštalo retroaktivnih državnih poticaja, isplaćenih firmama osnovanim do 31. ožujka - prisjeća se Iva te "postkoronarne" 2021. godine.

Godine kad je dobila otkaz u drugoj agenciji u kojoj je radila već nekoliko godina, točnije sedam. 

– U svojoj 50-oj godini dobila sam prvi stalni ugovor u životu, u toj agenciji. Prije toga sam radila stalno, i uvijek na zamjenama, nekim privremenim poslovima. Nije bilo prostora za prazan hod jer imam tri kćeri, danas već odrasle cure, a prije 20-ak godina djevojčice koje sam trebala sama osoviti na noge, nakon razvoda. Nije bilo lako, sama s njima, i s kreditom na svoje ime... – prisjeća se Matić, inače diplomirana pravnica.

image
Ante Čizmić/Cropix

Najprije se, nakon što je na splitskom Pravnom fakultetu stekla diplomu, zaposlila kao pravnica u privatnoj firmi. Radila je i kao tajnica u Grafičkoj školi u Splitu, ali i tajnica Pomorskog muzeja u Splitu, potom je položila potrebne pedagoške predmete kako bi mogla predavati one pravne u srednjim školama, i u sektoru prosvjete je također radila (u Splitu i Trogiru) na zamjenama. Uvijek te zamjene...

– Bila sam i zastupnica jednog zagrebačkog nakladnika za školske knjige, čak osam godina – ali na Ugovor o djelu. Inače sam se doškolovala i nadograđivala, pa sam tako na Ekonomskom faksu završila doškolovanje za voditeljicu poslovnice i turističku vodičicu za Splitsko-dalmatinsku županiju, pa još privatnoj ustanovi završila i stručno usavršavanje za posao turističke vodičice za Šibensko-kninsku. A budući da "imam i u rukama", uvijek sam nešto šivala, plela, izrađivala nakit za jednog obrtnika iz Žrnovnice, prodavala za njega na štandu u Podrumima... Stvarno mi nije nikad bilo teško radit, a u pravilu sam imala i ugodno radno okruženje ljudi koji su me cijenili. I kćeri su mi, hvala Bogu, dobro stasale: jedna je fizioterapeutkinja i predavačica na Veleučilištu, druga diplomirana arheologinja, kustosica i suradnica na Forenzici (za kosti), najstarija je pak vodičica – ali ona radi sa strancima, meni nekad uskoči kad zagusti. One su kruna mog života – i agencija Partenca Fortuna – zahvalno će Iva Matić.

image
Ante Čizmić/Cropix
image
Ante Čizmić/Cropix
image
Ante Čizmić/Cropix

Potez na koji se odlučila iz očaja pokazao se kao blagoslov.

– Bila sam neopisivo sretna kad sam za svoj jubilarni, 50. rođendan dobila prvi stalni ugovor u životu. Za jednu renomiranu hrvatsku agenciju radila sam kao pravnica i vodičica, i sve je bilo okej do pandemije. Mnogi su tada stavili ključ u bravu, direktor je skoro plakao kad nam je dijelio otkaze... Čovjeku je bilo žao, ali svijet se srušio, nije imao izbora. Svima nama je, jasno, također bilo žao: ja sam opet ostala bez sigurne plaće, kolegi se taman trebala udati kćer, ljudi su bili pod kreditima... Na nekoj višoj razini, zapravo, Bog me pogledao i dao mi nešto još bolje – Iva će.

image
Nikola Vilić/Cropix

I tako je pala odluka za osnivanje "internet-agencije", u skladu s važećim epidemiološkim mjerama. 

– U ranijoj agenciji sam niz godina radila sa školskom populacijom i najviše putovanja po Hrvatskoj, dakle izvrsno sam upoznala Lijepu našu, što mi je danas korisno. Poželjela sam, ipak, raditi i s odraslom populacijom putnika, i danas su mi odrasli – i naša zemlja – okosnica poslovanja. U međuvremenu sam doživjela neobičnu spoznaju – tajnovito će naša sugovornica.

– Kad sam bila u Vodnjanu, upoznala sam svećenika koji me uhvatio za ruku i rekao mi: "Posao turističkog vodiča je jedan od najvažnijih na svijetu. To je poslanje, zato jer putovanja ljude usrećuju. Vraćaju im radost; da nije hotela, bilo bi potrebno puno više umobolnica". Mislila sam da pretjeruje, ali danas sam sve više uvjerena da putovanja ne samo da usrećuju i zbližavaju ljude, nego ponekad i doista spašavaju živote – dirnuto zbori Matić.

Tijekom samo pet godina organizirala je jako puno putovanja: oko 80 posto, kaže, po Hrvatskoj, 15-ak posto u regiji (Crna Gora, Bosna i Hercegovina), te tek nekih pet posto u inozemstvo (mađarski dio Baranje, Italija, Austrija, Češka). Putovanja i izlete radi s jako puno ljubavi, a s kriznim situacijama se nosi najbolje što može. A takvih ima.

– Jednom mi je jedan bahati ugostitelj na sam dan izleta otkazao ručak za cijelu grupu uz riječi: "Zaboravija sam da je nedilja, snalazi se kako znaš". Pa mi je nekoliko sati ranije, još u putu, drugi ugostitelj za peku tražio iznos veći od cijene cijelog aranžmana; osjetio je da sam u nevolji, da se radi o mom obrazu ispred grupe starijih maturanata koji su platili ručak sastavljen od peke, salate i pića, te jednostavnog deserta poput palačinki. Bilo je to na blagdan Duhova, vozač mi je sav ublijedio, a ja sam u sebi izgovorila molitvu, zavapila: "Duše sveti, pomozi mi, prosvitli me".

image
Ante Čizmić/Cropix

I onda sam se sjetila Pere kod Drniša, poštenog starog ugostitelja koji mi je za normalnu cijenu organizirao ne samo peku za cijelu grupu, nego još i digao žene u kući da ispeku domaći kolač i počastio nas kavom. Svaka mu čast – prisjeća se vlasnica agencije.

Za Ivu Matić godine kao da idu unatrag; ona ne samo da ne smanjuje opseg rada, nego i sve intenzivnije planira nove pustolovine. Moramo reći da za njezine najpopularnije formate kao što su putovanja za Martinje, izlete Kultura u zaleđu i druge po godinu dana unaprijed postoji lista čekanja!

– Što da vam kažem, najviše me raduje kad mi se putnica/putnik vrati – a toga ima puno. Već su se formirale i grupe stalnih putnika, jedna je pitala jesmo li neka zatvorena udruga (smijeh). Kad mi se kćerka udavala, putnice iz Omiša su mi darovale brdo domaćih kolača, a jedna mi je rekla: "Zauvijek sam vam zahvalna, niste svjesni koliko mi znače putovanja s vama. Vi ste mene spasili...". E, to su velike riječi. Valjda tako izgleda kad voliš svoj posao i radiš pošteno, s osjećajem za ljude – sažima Iva Matić.

Iako je u poslu organizatorice i pratiteljice putovanja možda najvidljivija "storytelling" komponenta, tu je jako puno pozadinske matematike i kombinatorike.

– Stalno se brojevi i termini vrte u glavi: check-in ura, check-out. Vrijeme dolaska, vrijeme vožnje, polasci i obvezne pauze, povratak. Termini razgledavanja, cijene hotela, karata i obroka u restoranima, naknade za parkiranje i ulaske, iznenadni troškovi, putnici koji otkažu i oni koji se žele priključiti u zadnji čas, honorari za vodiče, PDV i davanja. Uh. Srećom, pored puno te gnjavaže ima još više smijeha, zabave, pjesme. Uspomena koje ostaju, putnika koji postaju prijatelji – kazuje.

A izreka jedne svoje vjerne putničke grupe ju je nasmijala, ujedno joj i polaskala.

– Pitali su me: "Znaš li koja nam je najdraža tura s Partencom? Ona iduća!" – vedro će Iva Matić, žena za koju su godine samo broj, a budućnost cjeloživotno uzbudljivo putovanje.

image
Božidar Vukičević/Cropix
image
Ante Čizmić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. studeni 2026 16:58