Cura iz naše priče najbolji je dokaz kako splitski turizam piše itekako uspješne poslovne priče i nudi šansu ljudima koji su došli izdaleka. A takvu je šansu junakinja naše priče itekako ugrabila...
U Splitu usred ljeta i prije nego što sjednete na prvu kavu čujete kotačiće kofera kako zapinju o kamen. Po kalama se jedni s prtljagom probijaju prema apartmanima, drugi su već ostavili stvari pa zastaju pred izlozima i dižu glave prema starim fasadama. U kafićima se naručuje još jedna kava, u pizzerijama i restoranima čeka se da se oslobodi stol. Na kolodvoru se otvaraju prtljažnici autobusa, pred aerodromom se hvata prijevoz, taksisti voze od jednog dolaska do drugog. A u praonicama se, dok grad ruča, već slaže nova tura plahti i ručnika.
U agencijama za čišćenje taj se isti dan mjeri satima između dviju rezervacija. Netko je već morao izaći iz apartmana, a netko drugi već šalje poruku da je sletio. U kući za odmor treba pripremiti sobe, na turističkom brodu čekaju kabine. Dovoljno je da jedna obitelj malo dulje pakira kofere pa da ekipa koja čisti izgubi dio vremena na koje je računala. A poslije tog apartmana često je čeka još jedan.
Odavno sezona u Dalmaciju dovodi ljude iz unutrašnjosti Hrvatske. Poslodavci traže sezonce i u gradovima poput Osijeka, Virovitice i Požege, a na Jadran se zbog posla dolazi i iz susjednih zemalja i iz puno udaljenijih krajeva. Nekome je to posao do jeseni, netko se vraća svakog ljeta, a nekome potraga za sezonom odredi i gdje će živjeti. Tako je bilo i s našom sugovornicom Enom Milinković. Kad je prije dvanaest godina iz Garešnice stigla u Split, imala je 20 godina i znala je što znači odraditi sezonu. Danas, s 32, u istom gradu ima posao za koji joj je u trenutku našeg razgovora raspored bio pun do kraja siječnja.
Od masaža na plaži do prvog stubišta
Enin partner, također iz Garešnice, prvi je u Splitu našao posao, kao vodoinstalater. Kod kuće tada, kaže Ena, posla nije bilo. Ona je već sezonski konobarila po kafićima i restoranima, a u Splitu je htjela pokušati nešto za što se školovala. Po struci je frizerka i wellness terapeutkinja. Tek je izašla iz škole i tražila je posao s masažama. Ponudili su joj da radi na plaži. Računica je bila kratka. Za stanarinu joj ni cijela ponuđena plaća ne bi bila dovoljna.
– Slala sam molbe svuda. Tko me prvi primi, ja idem. Tako je bila agencija za čišćenje. I u tome sam onda ja i ostala – govori nam Ena.
Najviše je čistila stubišta stambenih zgrada. Tu i tamo došao bi neki stan, a ljeti i turistički brodovi. Malih kabina sjeća se i danas. U njih bi, kaže, znala ući i zateći takvo stanje da je vrlo brzo sebi rekla da taj posao više neće uzimati. Na početku se okušala i u čišćenju nekoliko apartmana. Odjave su uglavnom bile u deset, a ako bi netko kasnio s izlaskom, idući gosti svejedno su stizali po svome rasporedu. Uz čišćenje je trebalo odnijeti posteljinu, osušiti je, izglačati i vratiti. S dva ili tri apartmana, kad sve radiš sam, lako se dogodi da te u isto vrijeme trebaju na dva mjesta.
Od apartmana bi se, kaže, možda moglo više zaraditi. Njoj više odgovara da sama složi raspored i radi u ritmu koji može održati. A ima i nešto što je zavoljela baš u privatnim stanovima.
– Mene više privlači čišćenje tih privatnih prostora, jer volim tu preobrazbu i osjećaj kad nekom svojim radom olakšam svakodnevicu. Kad su one sretne, kad ja njima to sredim, pa one dođu, pa je njima to "wow”, nekako je meni to super.
Kanta, metla i jedno pitanje na vratima
Prije desetak godina Ena i partner odlučili su se osamostaliti. On je već radio kao vodoinstalater, ona je znala posao čišćenja. Pokrenuli su zajedničku tvrtku "Aqua Servis" j.d.o.o. Naziv "Ena Clean Vibes" došao je godinama poslije, kad je Ena na društvenim mrežama počela pokazivati svoj dio posla.
Za početak je, kaže, imala kantu, metlu, brisač poda i sredstva za čišćenje. Krenula je bez poticaja, a parni čistač kupila je tek poslije. Do prvih zgrada došla je tako što bi ušla u portun, pozvonila na prva vrata i pitala tko je predstavnik stanara. Kad bi došla do njega, imala je jednostavno pitanje.
– Jeste li zadovoljni čišćenjem? – pitala bi. Ako nisu bili zadovoljni, ponudila bi se da preuzme posao.
Ugovor za stubište značio je da se i idućeg mjeseca ima kamo vratiti. Onda bi je netko od stanara, dok prolazi kraj nje po skalama, pitao može li mu doći očistiti i stan. Ako su bili zadovoljni, preporučili bi je dalje. Danas radi uglavnom po Splitu, povremeno i u Kaštelima. Svaka vožnja između klijenata uzme dio dana, a taj joj sat, za razliku od sata provedenog u stanu, nitko ne plaća.
– Najteža je uvijek ta neizvjesnost koju nosiš. Imaš vlastiti posao, pa hoćeš uvijek imati dovoljno posla. Hoćemo li uspjeti pokriti sve troškove poslovanja? Hoće li biti za plaću? To je uvijek prvo: gdje ćeš naći klijente?
Ljeti joj se zna osloboditi koji termin
Kad je na obali najveća gužva i iznajmljivači zbrajaju smjene gostiju, Eni se zna dogoditi da joj se u rasporedu oslobodi mjesto. Njezini stalni klijenti odu na godišnji pa u njihov termin uskoči netko tko je čekao. Osnova posla ostaje ista i kad ljeto prođe. Čisti stubišta manjih zgrada, privatne stanove i urede, među kojima su uglavnom odvjetnički. U neke stanove ulazi svaki tjedan, u druge jednom ili dvaput mjesečno.
– Ja imam svaki dan po dva stana. Netko novi onda je kao jedan, ali većinom su mi dva stana u danu plus stubišta.
Za redovito održavanje jednog stana trebaju joj tri do četiri sata. Prođe sve prostorije i površine, a ovisno o dogovoru, promijeni posteljinu, izglača robu ili posloži ladice. Najčešće je zovu zaposleni ljudi i obitelji kojima uz posao i djecu za to ponestane vremena. Jednoj obitelji poslije čišćenja skuha i ručak. Sve je počelo kad ju je klijentica zamolila da joj za rođendan složi platu. Obje su vegetarijanke, pa se danas dogodi da nakon što Ena završi sa stanom, na stol dođu lazanje. Ponekad ih ostane i za sutradan.
Čišćenje naplaćuje po satu, a za neke urede dogovori fiksan iznos prema tome koliko posla ima i preuzima li i nabavu potrošnog materijala. Kad ljudi čuju satnicu, kaže, brzo je pomnože s osam. Dok se prebaci iz jednog stana u drugi, nabavi sredstva i nakon posla razgovara s ljudima koji se tek raspituju, prođe i dosta sati kojih na tom računu nema.
– Nije moj svaki sat plaćen na tu satnicu – kaže Ena.
Tri sata za rolete i prozore
Jedna joj je klijentica rekla da su joj najvažnije rolete na balkonu. Godinama se ondje dosta kuhalo i na roletama su se nakupile masnoća i prašina. Ena ih je strugala i prelazila parnim čistačem. Tri sata prošla su samo na rolete i prozore, a žena je, dok je stajala uz nju, svako malo pogledavala na sat. Poslije je došla na red pećnica. Da dohvati što se nakupilo ispod kuhinjskih elemenata, Ena je skinula lajsne i legla na pod.
– Eto, meni je samo drago što si ti tu, da si vidjela što ja radim i da ne stajem – rekla joj je tada.
Klijentica joj je na kraju priznala da bi se i sama pitala što je toliko dugo radila da nije ostala i vidjela koliko vremena odlazi na svaki takav kut. Ena zato voli kad klijenti mogu biti tu, osobito kod prvog čišćenja. Na fotografiji, kaže, prostor zna izgledati sasvim pristojno. Tek kad se skine filtar s nape ili pomakne ono što godinama stoji na istom mjestu, vidi se koliko je posla.
– Kad mi sami sebi doma čistimo, mi nećemo gledati svaki detalj, svaku točkicu. Ja ću to preletjeti da je meni dobro. E sad, nije isto čistiti sebi doma i drugima kad moraš svaku točkicu.
Kad ti netko povjeri ključ svog doma
Danas je od kucanja na vrata došla do toga da joj se ljudi javljaju preko Instagrama i TikToka. Kratke prizore s posla snima sama, a montažu plaća suradniku. Preko tih videa klijenti vide i kako radi i tko će im doći u stan. Neki joj, kaže, već pri prvom razgovoru govore kao da je znaju godinama. Kad joj je raspored pun, dio novih upita proslijedi kolegicama.
– Teško je dati nekome svoj dom. Ja prva. Ne znam tko mi dolazi. Oni mene upoznaju kroz moja videa. Pokažem im detalje kako radim da znaju što ih čeka kad njima dođem.
A klijenticama koje bi dan prije njezina dolaska najradije provele s krpom u ruci, Ena kroz smijeh poručuje da taj posao slobodno ostave njoj. Zašto stan nije sređen, kaže, njoj je nevažno. Nema se tu čega sramiti ni brinuti se što će ona misliti kad otvori vrata. Od tog posla živi i zato su je zvale.
Kad ti netko ostavi ključ stana, s tim ključem ide i povjerenje. Ena bi rado zaposlila još barem jednu osobu. Posla ima više nego što ga sama može preuzeti, a nekoliko je puta već pokušala naći nekoga s kim bi radila. Kaže da nudi vrlo dobru plaću, da bi čistile zajedno, da bi radnicu vozila od jedne adrese do druge i platila joj ručak.
Ako vas zanima posao, javite se...
Unatoč tome, teško nalazi osobu spremnu na osam sati čišćenja. Neke su kandidatkinje, kaže, tražile satnicu kakvu misle da ona sama zarađuje. A iz cijene koju naplati klijentu, objašnjava, kao vlasnica mora podmiriti i troškove poslovanja. Neke su tek kad su se okušale u poslu vidjele koliko snage traži ribanje tvrdokorne masnoće i kamenca, pa su brzo odustale.
Traži nekoga tko će podignuti rešetku tuša i očistiti što je ispod nje, a iz posudice s kozmetikom izvaditi svaku bočicu, obrisati je i vratiti na mjesto. Nekima je to pretjerivanje, kaže. Mlade žene koje zanima taj posao poziva da joj se jave preko Instagrama.
– Kao što je meni važna higijena prostora, tako je meni važna i ta higijena odnosa. Ja želim da svaki klijent ima povjerenje u mene. I da se osjeća sigurno kad mi povjeri svoj dom.
Ena ima 32 godine i još sama odrađuje čišćenja. Ljeti joj vrućina, kaže, uzme dio snage koju zimi ima. Koliko će godina moći tim tempom odraditi dva stana pa još otići na stubište, otvoreno je pitanje. Zasad radi i subotom, premda si već neko vrijeme govori da će taj dan osloboditi. Kad je pitamo je li joj drago da je prošla i onaj sezonski dio, odgovara odmah.
– Jesam, kako ne. Uvijek je dobro svako iskustvo, i dobro i loše, da te nauči.
U Splitu je kao dvadesetogodišnjakinja računala hoće li joj jedna sezonska plaća pokriti stanarinu. Danas u tom istom gradu s partnerom živi od posla koji su sami pokrenuli. I dok se na obali opet počnu slagati rasporedi za smjene gostiju, ona već zna u koje se zgrade i stanove vraća i nakon što posljednji ljetni kofer prođe kalom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....