Nedjeljko je pokraj Vrgorca od ove ruševine napravio pravo čudo, ispred vile ljudi zastaju i guštaju. A tek turisti...

I najljepša kuća – ma koliko solidne građe bila – nakon nekoliko desetljeća nenastanjenosti neumitno propada, pa je tako i bogata kuća Mije Dragičevića iz 19. stoljeća – pradjeda Nedjeljka Ercega (50) – u mjestu Orav kod Vrgorca donedavno bila tek ljuštura. Prazna ljuska s ostacima negdašnjeg sjaja; Nedjeljkova je baka inače naslijedila rečenu kuću u kojoj je on napravio veliko čudo u malom mistu, i na velikoj nadmorskoj visini.

Uredio je drevno zdanje, tek prije petnaestak godina opskrbljeno električnom strujom, te napravio bazen s autonomnom vodoopskrbom u selu bez vode! No čuda se pripisuju svecima, a marljiv i mudar čovjek koristi alate suvremenih civilizacijskih stečevina, pa tako i Nedjeljko, čiji je djed poginuo na Sutjesci, baka obudovjela s kćeri jedinicom ...