Novi hotel Marjan koji će 2027. godine nakon kompletne rekonstrukcije dočekati i prve goste, sada se, pod novim vlasništvom i pod novim logom, vraća u život.
Srušeni hotelski neboder koji je od 60-ih godina prošlog stoljeća dominirao Splitom, a sada je nanovo izgrađen, ima itekako bogatu povijest.
A „čuvare” svega onoga što se događalo desetljećima unutar hotelskih soba, restorana, sala za zabavu, diska, pa i kockarnice koja baš i nije bila svojstvena ponuda za jednu tada socijalističku zemlju, uz striptizete, ...pronašli smo u dvoje nekadašnjih radnika hotela Marjan koji - nikada nisu dobili otkaz.
- Samo smo prebacivani iz firme u firmu, od gazde do gazde, pa do stečajnog postupka nakon čega je naša priča, naš posao u hotelu Marjan, prvokategorniku, ponosu hotelijerstva tadašnje države Jugoslavije, na kraju i okončan – uvode nas u priču o jednom hotelu koji je bio itekako prepoznatljiva razglednica Splita, recepcionerka Nada Kevo i kućni majstor Edo Maretić.
Britanci su obožavali kockati
Zdanje od 11 katova bilo je jedinstveno u tadašnjoj socjalističkoj državi koja je ugošćavala američke kapitaliste.
- Imali smo vrhunsku kockarnicu koju su gosti iz Amerike, iz SAD-a obožavali, a dolazili su i Židovi iz Izraela, Japanci, Talijani, Nijemci... Britanci su obožavali kockati, dolazili su u Split privatnim avionima. Očito im je bio izazov prije 60 godina dolaziti u kasino u jednu socijalističku zemlju – prisjećaju se naši sugovornici.
Nada, danas 58-godišnjakinja i Edo 62-godišnjak, zapoečli su s radom u hotelu 1989. godine koji je tada nudio pravi luksuz.
- Kockarnica, striptizete, aktivan noćni život, a u državi socijalističko samoupravljanje sa zborom radnika... No, sve je funkcioniralo besprijekorno. Bio je to veliki sustav koji je imao svoje zakone, no jedan je bio ispred svih – gost je uvijek u pravu, i sve se radilo za gosta – kazuje nam Nada.
Prisjetila se brojnih poznatih gostiju koji su spavali u sobama hotela Marjan.
- Kada se snimao film o Mussoliniju, gost je, naravno, bio Yul Brynner i ostala glumačka svita. Dolazio nam je i Tito sa Jovankom Broz koju je šišala naša frizerka u hotelskom frizerskom salonu. Imali smo pedikerke, maserke, kozmetičarke, pa disco-klub Yacht, te nadaleko poznati restoran „Stari kapetan”.
Gosti su bili uspješni poslovni ljudi, bankari, političari - bio je kod nas i Stipe Mesić, ali i Ćiro Blažević kada je bio u Hajduka, spavao je u Marjana i svako jutro me pitao „Kako si, šine?” – prisjeća se Nada, lepeze gostiju koji su pohodili Marjan, koji se dugo godina reklamirao na svjetskom tržištu i onom fantastičnom slikom djevojaka koje skijaju na moru, a neboder u pozadini.
- Svi sudionici Splitskog festivala odsjedali su kod nas, voditelj Oliver Mlakar, pjevači, ali smo imali i dugogodišnje goste koji su imali mjesečne najmove soba, kao što je bio vlasnik „Obojene svjetlosti” na splitskoj plaži Kaštelen gospodin Obšivač – dopunjava Edo.
Odlično posložen personal
Imali smo kompletan personal, a direktor nam je bio Branko Zlodre. Imali smo i dočekivaoca koji je bio zadužen za otvaranje vrata gostima, kao i bagažista koji je nosio njihovu prtljagu, pa vrhunske sobarice, odlično posložen sastav, restoran s top-profesionalnim konobarima, uz odlične majstore kuhare i ostalo kuhinjsko osoblje. Sve je štimalo! A nije bilo ni velikih problema ni sa kvarovima u hotelu. Sve smo to rješavali u hodu, kao majstori sve što bi se pokvarilo odmah smo rješavali, nije smilo biti nikakvih kvarova koje bi gost mogao vidit i požalit se na njih - pojašnjava.
Nada ističe kako u to vrijeme nije bilo recenzija kao danas, gdje gosti mogu napisati kritiku sa svrhom, ali i kritiku bez veze pa se hotel mora pravdati.
- Tada smo imali knjigu žalbe, i kada bi gost napisao, a stvarno je to bilo rijetko, da mu se nešto ne sviđa, bilo bi evidentirano u tri kopije – jedan za menadžment hotela direktora, drugi za inspekciju i treća za gosta koja mu se slala doma na kućnu adresu, pismom – opisala je Neda kako je to tada izgledalo.
Edo nam je nabrojio još par važnih godina i događaja iz povijesti hotela.
- Hotel je izgrađen 1963. godine, a za Mediteranske igre 1979. godine je nadograđena, osim soba, i kongresna dvorana - sala za 2000 gostiju, s dvije kabine za simultano prevođenje. Na sve se mislilo, jer smo bili i ostali de luxe! A 1965. godine izgrađena su na trećem katu i dva bazena - veliki unutarnji i mali vanjski.
Veliki se punio grijanom morskom vodom koja se pumpala podno Sustipana. Kada je Željko Kerum kupio hotel 2008.-2009. godine, on je nadograđivao dodatni aneks izvan nebodera, no oni nikada nisu završeni. Što se djelatnika tiče, imali smo na 500 ležajeva oko 300 radnika, a kada ga je država prodavala bilo je 101 na tadašnjih 111 soba. Golgota uništavanja hotela već se tada itekako zahuktala.
Nada pridodaje kako se sve najvažnije događalo upravo u hotelu Marjan, ne računajući vjenčanja, maturalne večeri ili krštenja... Bili su tu festivali, brojne manifestacije, ovdje je osnovan i HDZ, kongresni turizam je bio izuzetno jak. Bili smo i glavni domaćini kada se 1990. godine održavalo Europsko prvenstvo u atletici A 90 – dodaje Nada.
Edo nam dalje navodi kako je od 1989. godine bio sezonac, a za stalno je zaposlen 1992. godine.
- Imali smo veliki sustav grijanja i hlađenja, nije bilo velikih problema nikada jer smo zgradu redovito održavali. Imali smo stolara, pitura, keramičara, električara, kotlovničara... Sve se održavalo doslovno po sistemu – gost izađe iz sobe, mi je preuredimo, uklonimo kvar i spremno dočekamo novog gosta - navodi.
Hotel Marjan, a time i Split je tada bio poznat kao tranzitna točka.
- Gosti, osim ovih koji su imali mjesečni najam ili kada je bila nekakva manifestacija, u hotelu su najviše ostajali jedan do dva, maksimalno tri dana. Radilo se o grupama koje su nam autobusima dovodile agencije, "Atlas", "Kompas"... koje su imali izlete do Dubrovnika, Plitvičkih jezera ili srednjodalmatinskih otoka. Amerikanci su bili fascinirani našom bogatom poviješću, starošću našeg postojanja, a more i sunce su obožavali Japanci – kazuje nam naša sugovornica koja govori četiri jezika: engleski, francuski, njemački i talijanski, a trenutno je zaposlena u splitskom hotelu "Art".
Domovinski rat pokvario idilu
Njih dvoje su bili dvije najvažnije karike u hotelu – recepcionerka koja je i prvi kontakt s gostom, uvijek na usluzi za sva pitanja, te kućni majstor koji rješava sve probleme i kvarove, kako bi gost imao kompletan luksuz i komod.
Idila je trajala do početka Domovinskog rata u Hrvatskoj.
- Prve izbjeglice u hotel su došle u kolovozu 1991. godine, a tada smo imali 330 soba s oko 600 ležajeva. I moram priznati da su to bila izazovna vremena. Dolazili smo na posao između uzbuna i trčanja u skloništa tijekom blokade grada od strane JNA. Naš hotel bio je u sredini - s jedne strane Banovina, njihov zapovjedni stožer, a s druge strane Dom JNA, današnji hotel „Ambasador” – prisjeća se Edo.
Nada je u to vrijeme bila trudna, a sjeća se kako bi barem dva puta morala trčati u sklonište zbog uzbuna.
- No, sve je na kraju prošlo, za izbjeglice smo osigurali smještaj, a ovdje ih je velik broj ostalo tijekom cijelog rata. Kako su oni napuštali naše sobe, mi smo ih uređivali opet za goste - trebalo je nastaviti s radom i životom - podvlači Nada.
I za kraj ove priče o povijesti kultnog hotela koji je dominirao slikom Splita s mora, ne smijemo zaboraviti ni te djelatnike koji su svoje radne sate utkali u hotelsku kuću, koju su gosti obožavali.
Nada i Edo na kraju su nam otkrli kako su među personalom imali i dosta bračnih parove od kojih se - nitko se nije razveo! Rezultat zajedničkog rada su i brojna prijateljstva, kumstva, kućna druženja, kolegijalnost na vrhuncu – radnici su se međusobno poštovali - radilo se zajedno a ne podmetalo nogu jedno drugome. Jer kako kažu - što posao u Marjana spoji, nitko ne razdvoji!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....