S prvim burama odlepršat će i posljednji naši turisti. Daleko je Hrvatska od proklamiranog turizma 365 i bolje da je tako. Mi za to imamo potencijal, ali nemamo ni dovoljno znanja, ni snage da zamišljeno kadrovski iznesemo.
Bez velikih "evenata" u gluhom razdoblju godine, bez golf terena, kongresnog i sajamskog turizma visokog kalibra, nema tog prijevoznika koji će uspostaviti linije između europskih gradova i Hrvatske od studenog do ožujka, jer naprosto nema računice. A bez aviona, bez gostiju koji bi dolazili k nama niskobudžetnim kompanijama, turizam 365 je neostvariv.
Kad pišem da nemamo dovoljno znanja, onda mislim da se danas u turizam petlja svatko, a teško je od priučenih ljudi koji vode hotele, kampove, vile za odmor..., a prije su se bavili građevinarstvom ili trgovinom, očekivati da nam utru put na duge staze. Oni ne stanu u istu rečenicu s održivim turizmom, takve zanima samo gola zarada, profit odmah i sad, i dok ne pojedu turističku, a zapravo državnu i društvenu supstancu, dok betonom ne unište i zadnji metar obale, dok ne posiječu granu na kojoj (svi) sjedimo, neće stati. Ne daj Bože da nam se u tom smislu dogodi Malta i urbocid koji je tamo počinjen nakon bjesomučne rasprodaje imovine. Tko je dolje bio, zna o čemu "drobim".
Borba za svaki cent
Što se radne snage tiče, i ovo ljeto mnogi su radili na pola gasa jer im je nedostajalo "ruku": kuhara, konobara, čistačica, sobarica, kućnih majstora... Jedva da se iznijela i ovakva sezona kakva jest, a ona stane od Uskrsa do branja maslina, kamoli da tražimo nešto više.
Nije tajna da su u turizmu brojni to razdoblje prošli krvavo, radeći poput ovovremenih robova bez ijednog slobodnog dana, "žgobavajući" i desetak sati dnevno. Sezonalni turizam je upravo takav: radiš dok ne krepaš, svjestan da mu je trajanje limitirano početkom školske godine i prvim jesenjim kišama. Borba je to za svaki cent.
Kakva je, generalno govoreći, bila sezona 2026.? Onakva kakvu se i najavljivalo. Brojkama noćenja i gostiju li-la s lanjskom, ali po neto prihodima lošija, po onom što čovjeku ostane i što s tim može priuštiti. Inflacija, naime, radi svoje; nju se neće zaustaviti Plenkovićevim čarobnim štapićem.
Kad se krenu zbrajati još i porezi koji su iz ljeta u ljeto sve veći i sve ih je više, zaključiti je da je "prošla tetka s gramofonom". Nije ovo više 2018., 2019., kad je smještaja, čartera, finih restorana i tura po Hrvatskoj manjkalo, pa se zahvaljući potražnji koja je bila veća od ponude, pumpalo cijene i nerijetko bahatilo. Danas, ne ponudiš li novac za vrijednost, možeš staviti ključ u bravu.
Kroz turističko sito i ovog je ljeta prosijan kukolj: otpadaju neljubazni ugostitelji s lošom ponudom i luđačkim cijenama, privatni iznajmljivači s niskim ocjenama koje prate loši komentari, hotelijeri koji ne vode računa o marketingu, vlasnici plovila za najam koji su, kad brodova nije bilo dovoljno, prodavali nautičarima "bajbot" za jahtu, i kojekakvi drugi prevaranti koji su u turizam zalutali rukovodeći se pričama i pričicama o brzoj i lako zaradi, koje, naravno, nema ukoliko se ne mislite baviti nezakonitom rabotom, a to onda nosi svoje rizike. Nije baš da su svi porezni utajivači, iznajmljivači na crno i ugostitelji koji ne daju račune, prošli lišo.
Filtriranje ponude
Kakve pouke se mogu izvući iz turizma našeg svagdašnjeg koji faktički čini skoro dvadeset posto hrvatskog BDP-a? Prvo i najvažnije: više se u turističke investicije neće srljati glavom bez obzira. Svjedoci smo da dugoročni najam raste naprema kratkoročnom, a da broj zahtjeva za izdavanje građevinskih dozvola kad su u pitanju vile za odmor, pada. Isto je i s restoranima. Postoji li itko racionalan koji misli da bi ih se u Splitu, recimo, moglo otvoriti još na desetke ili stotine kafića i restorana, a da istodobno ne propadne isto toliko starih ugostitelja. Broj gostiju i noćenja realno više neće rasti, tu smo gdje smo, ma tko vodio naš turistički sektor, jer svaka gospodarska grana ima svoje datosti, izdržljivost do točke pucanja, a mi smo je dosegli posljednjih godina.
Zato će nam filtriranje ponude dobro doći. Kvarna jabuka cijelu gajbu pretvara u trulež, a što je manje neprofesionalnih prijevoznika, iznajmljivača, nautičara, ugostitelja..., to je više šansi za one koji od turizma i za turizam žive. Izlizana je to i patetična, ali istinita rečenica.
Vrijeme (lovačkih) priča o enormnim zaradama za jedno ljeto, iscurilo je s velikom seobom europskih turista u puno jeftiniju, ali ne i manje atraktivnu Aziju: na Tajland, u Vijetnam, Filipine..., a nastupilo ono u kojem će se boriti za svakog gosta. Tko je spreman za takav turizam, neće ostati gladan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....