U Hvar je stigao Spartan i napunio grad sportašima. Više od 3500 natjecatelja i njihovi prijatelji napunili su hotelske sobe, a možda i pokoji apartman. Grad se pretvorio u poligon pa smo se u subotu oko 7.30 spustili do pjace na kojoj su već bili brojni sportaši. Tražili smo zanimljive sugovornike i vidjeli skupinu sudaca koja nam je osvijestila da zapravo nemamo pojma o pravilima Spartana. Kad o nečemu ne znate ništa, to vam ostavlja ogroman prostor za učenje, pa smo prišli odlično raspoloženim sucima u želji da s nekim progovorimo par riječi.
"Koji je tvoj jezik?", pitala je dama za koju smo po fizionomiji i naglasku engleskog zaključili da je ili Španjolka ili Latina. Nakon što smo otkrili na kojem nas je jeziku mati odgojila, shvatili smo da je među sucima gospodin koji je također kroz svoj život vjerojatno čuo: "Ja san te rodila, ja ću te i ubit".
Slavko Radman nam je otkrio koji je njihov zadatak na različitim tipovima utrka…
– Na utrci na 100 metara svaki je sudac zadužen za određenu prepreku kako bi osigurao da je svi natjecatelji svladaju pravilno i u skladu s propisima. Budući da je riječ o iznimno brzoj utrci, nemoguće je da jedna osoba prati sve što se događa. Zato imamo više sudaca, a uz svaku natjecateljsku stazu nalazi se i linijski sudac koji trči uz natjecatelja i prati njegov prolazak kroz svaku dionicu. Tako se smanjuje mogućnost sudačkih pogrešaka, iako se i one ponekad mogu dogoditi.
Ono o čemu nismo razmišljali prije nego što je gospodin Radman to spomenuo jesu i promjene pravila uzrokovane vremenskim uvjetima.
– Primjerice, zbog kiše je uvedeno pravilo da natjecatelji na jednoj od prepreka moraju uhvatiti već prvi viseći prsten. Inače se znaju zaletjeti, preskočiti ga, uhvatiti tek drugi i tako praktički zaobići velik dio te dionice. Zbog sigurnosti smo ih morali usporiti, no poslijepodne je ta odluka ukinuta. Riječ je o nevjerojatno spremnim ljudima – kada je vrijeme idealno, neki cijelu stazu mogu proći za manje od 20 sekundi.
Nas je, naivno, začudio broj sudaca i njihova organiziranost…
– Ovo je ipak svjetsko prvenstvo i suđenje je vrlo ozbiljno organizirano. Svi smo morali proći edukaciju i položiti online ispite, a sam izlazak na teren svojevrstan nam je završni test. Ranije sam se i sam natjecao u Spartanu, bavim se sportom i poznajem organizatore, pa sam se prijavio čim je otvoren poziv za suce. Priprema ne traje pretjerano dugo, ali pravila se moraju izvrsno poznavati. Postoji službena knjiga propisa koja se ažurira svake godine. Prije nego što sudac preuzme određenu prepreku, mora detaljno proučiti uvjete za njezino pravilno svladavanje, kao i kazne za prekršaje.
Pretpostavili smo da je suđenje dužih utrka nešto jednostavnije jer sportaši ne "lete" pred njima…
– Na duljim utrkama, poput onih na pet, deset ili 21 kilometar, natjecatelji imaju više vremena, ali i ondje treba biti vrlo oprezan. Posebno je zahtjevno kada na istu dionicu istodobno dođu dvojica ili trojica elitnih trkača. Mora se paziti na svaki detalj, primjerice da se ne dodiruje konstrukcija, nego isključivo dopuštene karike ili šipke. Profesionalci rijetko griješe, a razlike među njima mogu biti samo nekoliko sekundi. Ako netko primijeti nepravilnost kod suparnika, može ga prijaviti, zbog čega sudac mora biti maksimalno koncentriran.
Htjeli smo saznati i koliko je Spartan popularan u Hrvatskoj, jer su oko nas hodali uglavnom ljudi sa stranim obilježjima…
– Spartan je u Europi iznimno popularan. Gotovo se svakog vikenda negdje održava utrka, a natjecatelji iz Italije, Mađarske i Poljske dolaze u stotinama. U Hrvatskoj je taj sport još relativno slabo razvijen u usporedbi s drugim europskim zemljama, pa čak i susjednom Srbijom. Osim na Hvaru, natjecanje se održava i u okolici Zagreba, obično u ožujku ili travnju, gdje se također organiziraju utrke na pet, deset i 21 kilometar – ubacio nam je bubu u uho Slavko Radman.
Nakon razgovora pokušali smo fotografirati suce, ali bili su toliko dobro raspoloženi da nismo uspjeli uhvatiti ozbiljan kadar. Ostavili smo ih da čekaju početak sprinta, a mi smo se prebacili u park kako bismo popili kavu. Ondje smo sreli Leona Šarića, gluhog voditelja skladišta u tom hotelu. Pripremao se za utrku, pa smo mu poželjeli svu sreću.
Na svojim su uobičajenim mjestima sjedili Hvarani i raspravljali o dnevnim događanjima u gradu. Čuli smo ih kako govore da je Spartan dobar za Hvar i da se sve napunilo ljudima. Prišli smo gospodi i zamolili ih za izjavu, a oni su ponovili ono o čemu su međusobno razgovarali: "Grad se napuni, nema mrtvila, sezona se produži".
Pozdravili smo gospodu i izišli na početak utrke u 8 sati.
Obiteljsko-sportski događaj čije će snimke obići svijet
U Parku Ivana Vučetića sportaši su se istezali, a obitelji su im pružale podršku. Za oko nam je zapela dama s brazilskom zastavom koja je snimala Hvar. Zanimalo nas je hoće li te snimke završiti u Brazilu ili je riječ o Latini s europskom adresom. Prišli smo joj i ubrzo shvatili da je jezična barijera nepremostiva. "Uh, stvarno su došli iz Brazila! Svaka čast", promislili smo, a od gospođe smo uspjeli doznati samo da joj se suprug natječe i da joj je ovo prvi put u Hrvatskoj.
Ove je godine na Hvaru bilo dosta gostiju iz Brazila. Kad ih pitate zašto su izabrali Hrvatsku kao destinaciju za odmor, čest je odgovor – nogomet. Lijepo je vidjeti da će i ovaj par, potaknut sportom, otići kući te snimke Hvara podijeliti s prijateljima koji bi nas možda mogli posjetiti nakon što vide koliko je naša zemlja čarobna.
Dati ljudima dovoljno dobar razlog za prvi dolazak – tijekom kojega se stvara želja za povratkom i koji ih iz posjetitelja pretvara u aktivne promotore destinacije – to je dobar turizam.
Hvar je jedno od najljepših mjesta na svijetu na kojima sam se natjecala
A kakav dojam Hvar i Hrvatska ostavljaju na ljude, možete shvatiti i iz izjave Tiane Webberley, američke sportašice koju smo gledali u izravnom okršaju sa starom (i novom) svjetskom prvakinjom u četvrtfinalu ženskog sprinta. Nakon za dlaku izgubljene utrke, Tiana se i dalje smijala sportski široko i ponosno. Uhvatili smo je netom prije nego što je njezina prijateljica i sunarodnjakinja trebala nastupiti.
– Naravno da ću ti dati izjavu, ali samo neka prođe utrka u kojoj nastupa moja prijateljica – rekla je Tiana Webberley. Nakon nekoliko minuta čekanja, kroz šalu smo joj dobacili kako smo svjesni da nismo u Japanu, već u Hrvatskoj gdje stvari idu malo opuštenijim ritmom. S pješačke zone maknuli smo se prema "Studencu" jer je na pjaci bio prevelik šušur da bi se izjava mogla razgovijetno snimiti.
– Treniram utrke s preprekama već desetak godina, a za ovu se disciplinu pripremam posljednje četiri godine. Iza mene su godine napornog rada i učenja, ali i brojni teški te izazovni trenuci. Kasia, protiv koje sam se natjecala, izvanredna je sportašica i poljska svjetska prvakinja, tako da sam iznimno zahvalna što sam joj se uspjela toliko približiti. Ovo je bila jedna od mojih najboljih godina. Bilo je i poraza, ali nastavila sam raditi i napredovati, zbog čega sam sretna što sam stigla do ove razine natjecanja – rekla je Tiana, a nas je zanimalo kako Hvar kotira među destinacijama na kojima testira svoje tijelo i duh.
– Hvar je jedno od najljepših mjesta na svijetu na kojima sam se natjecala. Prekrasan je, zajednica je izvrsna i cijelo je iskustvo zaista posebno. Ovaj se sport sve više razvija diljem svijeta, a Hvar je definitivno mjesto na koje bih se voljela vratiti. Nadam se da ćemo se ponovno vidjeti sljedeće godine – završila je Tiana Webberley, kojoj smo zaželjeli puno sportskih uspjeha i ponovnih dolazaka u Hrvatsku.
Nakon završetka natjecanja u sprintu, doznali smo tko su najbolji u ženskoj i muškoj konkurenciji. Tianin poraz sigurno je bio manje bolan kada je vidjela da je iznimno spremna i spretna Poljakinja ponovno stigla na sam svjetski vrh. Kasia Jonaczyk slavila je s vremenom od 30,758 sekundi. Drugo mjesto pripalo je Izraelki May Yahalom (njezino najbolje vrijeme na turniru iznosilo je 30,468 sekundi), dok je treća bila Amerikanka Jaleesa Himka s 31,656 sekundi.
Na Svjetskom prvenstvu u disciplinama 100 m i Sprint Spartan, u muškoj konkurenciji prvo je mjesto osvojio Britanac Oliver Addy s vremenom od 24,648 sekundi. Drugo je zauzeo Caleb Riley (s osobnim rekordom turnira od 24,070 sekundi), a treće još jedan Britanac, Tommy Mathews, s 24,797 sekundi. Navedeni rezultati predstavljaju najbolja vremena postignuta tijekom turnira, a budući da se natjecanje odvija na ispadanje, pobjednik ne mora nužno imati i apsolutno najbrže vrijeme cijelog prvenstva.
Ipak, ono što je uistinu važno i nezaobilazno jest da svi natjecatelji na Hvaru provedu nekoliko nezaboravnih dana. Tako će se diljem svijeta nastaviti širiti lijepe riječi o biseru našeg turizma, Lijepoj Našoj i našim ljudima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....