Otvaranje hotela "Marjan" je "točka na i", vertikala koja je nedostajala Zapadnoj obali kao konačna potvrda Splita kao turističkog grada.
S "Marjanom" je, naime, taj uzlet svojedobno počeo, to je bio prvi pravi, moderni hotel u srcu grada, hotel koji je zračio glamurom i u kojem su odsjedale najveće face, one od Vardara pa do Triglava, ali i svjetske. Bilo je to dugo jedino mjesto u Splitu s takvim renomeom. Osjećao se i onda u "Marjanu" dašak kapitalističkog Zapada s kojim je koketirala socijalistička Jugoslavija.
Čuvena fotografija skijašica na vodi koje vuče gliser u luci, istočno od današnje ACI marine, a kojom se reklamirao luksuzni "Marjan" i YU turizam, najavljivala je novo vrijeme za Split: Split koji je osim grada trgovine i industrije koja se "događala" od Uvale Supavla, Kopilice i Dujmovače do Kaštelanskog zaljeva, "poželio" biti i turističko središte, cvit Mediterana. Pišem, poželio, jer to, faktički, do dvijetisućitih nije postao. Naime, grad se postepenim širenjem luke pretvorio u tranzitnu, usputnu stanicu za furešte prema otocima, koji bi u prolazu "škicnuli" Palaču, eventualno se okupali na Bačvicama i nastavili dalje, ali nikada na dulje vrijeme nije uspio zadržati sve te silne goste koji bi se ljeti "zagužvali" u Prvoboraca, na prilazima gradu i luci. Oni drugi, koji ne bi samo produžili prema Hvaru, Braču, Šolti..., koji su stigli baš u Split, mahom su odsjedali u "Marjanu", i to nije bilo vezano isključivo za ljeto, za odmor i morske radosti, u "Marjan" se dolazilo cijele godine. Koga tu sve nije bilo? Defilirale su estradne zvijezde, poslovni ljudi, političari, stranci dubljeg džepa koji su tu stizali ne samo radi prirodnih ljepota Dalmacije, već i zbog bogatstva baštine, koju, nota bene, još nismo dovoljno valorizirali.
Poslovni međaš
Svi su, dakle, voljeli odsjesti u luksuznom "Marjanu", "Marjanu" koji će iduće ljeto, nakon kompletne renovacije i svečanog otvorenja, pružati gradu i građanima, domaćima i fureštima, puno više nego što je to mogao dati u prošlom stoljeću, do rata; rata u kojem je umalo nestao u pretvorbi i privatizaciji kao tolike uspješne hotelske kuće iz onog vremena.
Nekad je, čitatelju, "Marjan" bio priča za sebe, jedini ekskluzivni turistički objekt u tom dijelu grada, a danas će biti svjetionik takvog Splita, okružen fanstastičnim restoranima, hotelima, poput susjednog "Ambasadora", a u neposrednoj blizini ACI marine, koja je, što se čartera tiče, svjetski rekorder. Znači, od hotela "Marjan" koji je "parao nebo" počela je splitska turistička slagalica, a on će dogodine postati i zadnji "puzzle" u njoj. Zapravo, "Marjan" bi mogao biti i poslovni međaš; nakon njegova otvaranja planiraju se i drugi hotelski kapaciteti u kojima bi se mogao razvijati kongresni turizam, što znači dolazak gostiju u Split u gluhim zimskim mjesecima kad kukamo da na Pjaci i Rivi "nema pasa", života, šušura kakav priliči mediteranskom gradu.
Zvuči apsurdno, ali upravo bi turisti, stranci, mogli vratiti i naš svit u povijesnu jezgru izvan turističke sezone, jer turizam je interakcija, pa kad čeljad sa strane dođe ovdje u siječnju i veljači, radit će i restorani, suvenirnice, galerije, turistički vodiči neće spavati zimskim snom, a "rikše" će vozikati furešte kao da je ljeto.
Činjenica da će neboder na trinaest katova imati 285 soba i apartmana, wellness i spa centar s unutarnjim bazenom, vanjske bazene s pogledom na Split i akvatorij, restoran i kongresnu dvoranu za 500 osoba, govori u prilog doprinosu investitora, Adris grupe, lokalnoj ekonomiji. Tri stotine radnih mjesta, koliko je predviđeno poslovnim planom, sjajno zvuči. Nije to mačji kašalj.
I još nešto: Grand hotel "Marjan", kako se točno imenuje, svojim će visokim standardima usluge, komforom koji mu je od početka neka vrsta zaštitnog znaka, cijelom zapadnom dijelu Splita, od Tomića stina do Zvončaca i Meja, priskrbiti jednu vrstu ekskluziviteta, ekstra lokacije koja je na cijeni i koja kao takva podrazumijeva najviše komunalne standarde.
U neposrednom susjedstvu je i Banovina, pa gradski oci kao da su tu da se (i) za to pobrinu, nadgledaju da sve štima na splitskoj razglednici koja se formirala točno ovim redom: izgradnjom "Marjana" šezdesetih, pa obnovom Marmontove, mandrača Matejuška, pa Rive u ovom tisućljeću, Zapadne obale, Turističke palače i trajektne luke.
Kad se i ako se srede grozomorni autobusni i željeznički kolodvor, te ruina zgrade "Dalmacijavina", Split će konačno i do kraja navući novo ruho, sjajni plašt koji ne služi (samo) da bi očarao turiste, već prije svega da bi se njime "ogrnuli" mi Splićani. Tuga te i žalost uhvate kad prođeš kolodvorima užasa do zgrade "Dalmacijavina", a koja tek pukom srećom, jer gorjela je već nekoliko puta, nije uzela ljudske živote. No to je neka druga priča, štorija koja zasad nema hepiend kao ova s hotelom "Marjan", a koja je također, zbog pretvorbenog lopovluka, imala svoje žrtve u nesretnim sudbinama prevarenih, pauperiziranih radnika, a koji se s nostalgijom sjećaju zlatnih godina "Marjana" u Titovoj Jugoslaviji.
Čašica razgovora
Već se elaborira na temu tko će odsjedati u "Marjanu" i hoće li to biti za svačiji džep? Realno, ni onda, u Jugoslaviji, nije bilo, ali, Bože moj, danas pravo izbora postoji: svuda oko hotela su apartmani i sobe različitih kategorija, pa kome je skupo, neka noći tu, a u "Marjan" navrati na kavu, čašicu razgovora, večeru, neki događaj, jer, a ovo je najbitnije od svega, "Marjan" treba funkcionirati i kao društveno okupljalište, živjeti za grad i građane, biti duša Splita koju se desetljećima znalo osjetiti na tom mjestu, kao i u "Centralu" na Pjaci, kavani "Bellevua", "Adriani" na Rivi ili bašti hotela "Park" na Bačvicama.
Vraćanjem hotela "Marjan" u život, vraća nam se još jedna omiljena splitska "pošta", mjesto sastanka Dalmacije i svijeta, starog grada i onog kakav je danas i kakav će zaživjeti u budućnosti. Nije pretjerano reći da je "Marjan" splitski futur, naše (još) bolje sutra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....