Ako mene pitate, svaki je Advent jedan drugome nalik i najljepše ga je gledati na AI vizualizacijama: šarenilo, blještavilo, grijani šatori i poslastice uz tople napitke iz kojih se vije maglica prema vedrom noćnom nebu obilno osutom zvijezdama, uz dašak snijega i kristalni zapah šećera u prahu. Tu je i par koji se nježno gleda pod jednakim vunenim kapicama dok u crvenim rukavicama s bijelim obrubom drži šalice vrućeg začinjenog vina. Braco & seka s drevne čokolade, zimska priča koja šapuće "Volim te", taj dragi kič, okej.
U naravi to je uglavnom kudikamo manje idilično: smrzavaš se i naguravaš s gladnom gomilom, zebu ti noge i curi ti studen-curak iz nosa, jedeš masti i obične ugljikohidrate spravljene marnim, ali neopranim rukama u kućicama bez tekuće vode, plaćaš ih "po zlato", hladnoća vanjskog prostora u kombinaciji s mikroklimom sparne kućice ti provocira urološki trakt. Žvačeš kobasicu u kruhu a misli ti lutaju u očajničkom iznalaženju rješenja gdje dostojanstveno isprazniti mjehur. Puno je tu tehničkih problema iza filmske kulise...
Apsurd počinje već time što putuješ u drugi europski grad da bi konzumirao ono što u istovjetnoj varijanti imaš i doma. Najveća radost ti je, na koncu tog kratkog zimskog dana, kad se već uhvati debeli mrak doći u hotel i uvaliti se pod vrući tuš. Ili otići negdje u grijani prostor, u restoran na čestitu večeru zalivenu čašom dobrog crnjaka, pa na spavanjac do nove torture sutradan.
Naravno, postoje i drugačiji aranžmani, ali dozvolite: meni je velika zima kao i velika vrućina – "nešto što treba pričekati da prođe, kao bolest", rekla je jednom Doris Dragović.
Hajde, lijepo bi bilo vižitat rodno selo Djeda Mraza kao neku bajkovitu destinaciju za koju ne postoji ljetna istoznačnica. Bila bi to divna fotografija za Instagram – ali već znamo što stoji iza toga...
Najbolje bi bilo, ako mene pitate, u ciču zimu (kao i prevruće ljeto) jednostavno promijeniti kontinent i godišnje doba tijekom rečenih nepogoda. No to je skuplji pothvat i materijal za neku drugu priču.
Ipak, bez obzira na osobne preferencije: profani dio Došašća zvani Advent kako-tako obasja tmurne zimske dane, napuni trgove i parkove, pa i gradske i općinske budžete te poneki privatni džep. Pravi Černobil nastupi u siječnju...
Nije to tako loše, Advent koji su skrojili trgovci & ugostitelji, makar je ponekad agresivno, umjetno nabildana priča. U mnogim varijacijama riječ "Christmas" je skraćena na "X-mas", što neki vide kao dokaz da je iz te križaljke ispao – Krist, premda etimološki ipak nije tako. Koliko Sin ima veze s cijelim tim cirkusom oko njegova rođendana ne znam, ali ljudi smo – a šareno je i budali drago. Svima nam treba neke radosti.
Ono što pozdravljam je najavljena nam inicijativa ograničavanja cijena, e kako narod kobasice vulgaris ne bi plaćao kao da su kavijar iz utrobe riba ulovljenih u dalekim i dubokim morima sjevera; ipak je to samo kombinacija kopita, žlundrica i nešto mesa domaćih životinja u tankom crijevu sa začinima i senfom. Jasno, treba bit onda realan i po pitanju nameta – ako ne daš dizati cijenu vinu i kobajama, nemoj ni okrpiti čestitog najmoprimca kućice. Budi fer, državo, nemoj đonom. Sve već miriše na Božić, Advent, X-mas...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....