Je li moguće da i na ovaj način žele smanjiti broj iznajmljivača u Splitu?; ‘To što od njih traže, ne traži se nigdje!‘

– Uredno poslujem godinama, nula prijava, gosti samo prespavaju i 90 posto zgrade ni ne zna da imam apartman. A onda krene birokratski teatar apsurda s prikupljanjem suglasnosti. Kako da skupim potpise u zgradi od 158 stanova gdje je 27,9 posto vlasnika u inozemstvu, a Grad i država koji, također, imaju stanove u zgradi mjesecima "šute"? GDPR mi zabranjuje da uopće dođem do privatnih kontakata stanara, a upravitelj i predstavnik me hladno upute da "ubacujem papiriće u sandučiće". Poniženje je blaga riječ. Pretvorili su nas u prosjake koji moraju žicati suglasnosti od ljudi koje ne mogu ni kontaktirati, dok svaki ured za turizam izmišlja svoja pravila i traži drukčije papire. S druge strane, za podstanare i radnike nitko ne traži ni potpis ni ovjeru...

– Kupili smo stan u 4. mjesec i išli smo u realizaciju prije sezone. U uredu za turizam mi je rečeno što sve moram obaviti – dakle, potpisi i javni bilježnik. Do zgrade u kojoj se nalazi naš stan je još jedna zgrada i one su na istoj čestici. Zovemo Stanoupravu u kojoj nam kažu da sve vodi predstavnica stanara. Na koncu, fale dva potpisa – baš od te predstavnice stanara i gospođe s kojom graničimo...

– Zgrada u kojoj se nalazi naš stan, za koji trebamo suglasnosti i potpise, ima 282 (dvjesto osamdeset dva) suvlasnika i prema našoj procjeni za potrebnu kvadraturu od oko 67 posto trebamo dobiti oko 150 potpisa. Prvi je problem kako doći do popisa svih suvlasnika i njihovih kontakata. Upravitelj zgrade ima taj popis, ali može biti problema ako vam ga ustupi zbog famoznog GDPR-a. Predstavnik stanara isto tako ne raspolaže sa svim kontaktnim podacima o stvarnim vlasnicima. Ako i dođete do tog popisa, javlja se sljedeći problem: velik broj vlasnika uopće ne živi na navedenoj adresi jer su stanove dali u dugoročni najam privatnim osobama, tvrtkama i slično. Čak postoji i situacija u kojoj je određeni dio suvlasnika izvan RH, pa zamislite proceduru dolaska do njih. Kada i krenete s prikupljanjem potpisa, ne možete ni zamisliti u kakvu situaciju ulazite – svima treba pojasniti tko ste, što želite, zašto i kako...

– Htjela sam kupiti jedan mali stan na super lokaciji u maloj stambenoj zgradi. Cijena je bila paprena, ali vjerujem da bi se kroz petnaestak godina isplatio. Srećom sam prije potpisivanja predugovora pitala vlasnike bi li mi mogli pribaviti suglasnosti susjeda kako bih ga mogla iznajmljivati. Do tog su trenutka svi susjedi, prema njezinim riječima, bili izuzetno dragi i susretljivi ljudi. No kad sam pitala za te suglasnosti, priča se promijenila: "Nećemo mi, ne stanujemo tamo, pozabavite se vi time, sigurno će vam potpisati" i tako dalje. Na kraju je ispalo da su svi međusobno posvađani, ne javljaju se na telefon i ne otvaraju vrata. Odustala sam od kupnje jer zbog tih suglasnosti i suvlasnika nikada ne bih mogla iznajmljivati stan.

– Ako ima upisanih umrlih stanara (npr. stare jezgre) onda će biti jako teško doći do suglasnosti, a sustav je spor u rješavanju imovinsko-pravnih poslova...

Ovo su samo neki od stotinjak komentara koje smo dobili postavivši upit na Facebook stranici udruge "Spasimo male obiteljske iznajmljivače" (SMOi) o problemima na putu ishođenju suglasnosti za kratkoročni najam. Premda je od prošle godine propisana obveza vlasnika stana da za kratkoročno iznajmljivanje prikupi suglasnost 66,6 posto suvlasnika zgrade, uključujući granične susjede (strop, pod, lijevo i desno) – i to odmah za nove iznajmljivače, dok postojeći istu suglasnost moraju pribaviti do 31. prosinca 2029. godine – među iznajmljivačima i dalje vlada zbunjenost oko spomenute procedure. Riječ je, naime, o tome da županijski uredi za turizam koji izdaju rješenja, prema tvrdnjama iz udruge iznajmljivača SMOi, različito postupaju, a najrigorozniji su navodno oni u Splitu i Dubrovniku...