Trendovi kod malih iznajmljivača pokazuju kako je, pored hrvatske obale, izronila još jedna destinacija zanimljiva digitalnim nomadima. Dalmatinska zagora. Mir sela i ljepota prirode dva su aduta zbog kojih sve više IT profesionalaca, nevezanih za mjesto rada, odabiru ovu regiju za svoj kratkovremeni (ili nešto dulji) boravak. A u isto vrijeme – dok je posjećuju digitalni nomadi – Zagoru napuštaju mladi. Paradoksalno, zaista, budući da zbog istog razloga zbog kojeg digitalni nomadi dolaze, mladi – ne moraju odlaziti.
Internet, i to onaj ultrabrzi, odnosno njegova sve veća dostupnost, postao je veliki izjednačitelj regija. Sve više poslova može se raditi online odsvukud iz svijeta. A osim toga, i dalje smo svjedoci kako radne snage u IT svijetu zapravo – manjka.
Imajući sve to na umu, EDIT CodeSchool, projekt ICT Županije, zapravo ima smisla. Radi se o besplatnoj školi primijenjenog programiranja u kojoj se učenike osnovnih i srednjih škola podučava osnovama programiranja te izradi web-stranica i aplikacija. Osim u Splitu, projekt čiji je moto "znanje dostupno svima" zastupljen je u Trogiru, Imotskome, Šestanovcu, Grohotama, Kaštel Štafiliću, Sinju... Namijenjen je učenicima osnovnih i srednjih škola i već šestu godinu udara temelje digitalizaciji Dalmacije "od korijena".
Peta generacija, koju čini više od 400 učenika iz 20-ak osnovnih i srednjih škola s područja Splitsko-dalmatinske županije, uspješno je završila najveću šestomjesečnu besplatnu školu primijenjenog programiranja u Hrvatskoj, a mi smo posjetili polaznike šeste generacije, učenike Osnovne škole fra Pavla Vučkovića, smještene tik uz alkarsko trkalište u Sinju. Znaju i do pola sata putovati do škole, ali ne smeta im dolaziti na programiranje i subotom. To su njihovi termini.
Fakultetsko znanje
– Pametna su to djeca – s ponosom ih gleda njihov nastavnik, 27-godišnji Boško Lišnić, koji je ujedno i izvođač nastave na splitskom PMF-u. Kazuje kako njegova škola već treću godinu zaredom sudjeluje u EDIT-u, te dodaje kako su svaki put bili nagrađeni.
– Drago nam je što smo tako uspješni, iako, naravno, nagrade nisu bitne, već znanje koje učenici steknu. Ono će im poslužiti ne samo za srednju školu, već i za fakultet – kazao je profesor Lišnić.
A kad smo kod fakulteta, ono što mladi programeri iz Sinja uče od šestog do osmog razreda osnovne škole al pari je praktičnom znanju prve, druge, pa čak i dijelom treće godine fakulteta.
– Tako je, djeca su kao spužve i to im znanje dođe normalno, svi su oni odgojeni s tehnologijom i internetom – kazao je Lišnić.
Ruke djece odmah su se potom dignule na pitanje imaju li račune na TikToku. Naravno, svi su ga imali. Instagram nešto manje, a Facebook profile, na naše iznenađenje, također ih je nekoliko imalo. Koliko im god Zuckerbergova mreža zvučala i činila se arhaičnom.
Jedna od onih koja je imala Facebook račun je Ivana Vukasović Lončar. Njoj je ovo druga godina programa, a u prošlogodišnjem izdanju kreirala je aplikaciju koja prepoznaje pasmine. Njezin kolega, 13-godišnji Duje Klarić Kukuz, pak, prošle godine stvorio je aplikaciju koja prepoznaje – gljive! On i njegova kolegica su za to dobili i nagrade.
– Pametne satove. A zašto gljive? Pa željeli smo kreirati nešto korisno. Ovako svatko može znati koja je gljiva otrovna, koja ljekovita – kazao je Duje.
On i njegovi kolege, bez obzira je li im prva ili druga godina, uče se na Java script programskom jeziku, te HTML i CSS-u kao stilskom jeziku.
– Ove godine će oni na naprednoj razini, pored rada na aplikacijama, imati priliku programirati i određene uređaje, poput robota ili drona. No ono na čemu najviše radimo, pak, jest inteligentna web-aplikacija koja preko određenih ulaznih vrijednosti, a to su najčešće fotografije, može polije biti istrenirana, odnosno naučena da sama donosi odluke prepoznavanja onoga što se nalazi na novim fotografijama. Dakle, ovdje govorimo i o strojnom učenju – pojasnio je profesor Lišnić, koji se u EDIT CodeSchool uključio na preporuku profesora Saše Mladenovića, pročelnika na Odjelu za informatiku na splitskom PMF-u, i EDIT koordinatora za osnovne škole
Dodaje kako ova znanja omogućuju učenicima što kreativnije izražavanje, a da pri tome ono što na kraju stvore bude i smisleno.
– U moje vrijeme teško se znalo za programiranje u osnovnoj školi, a učenici danas odmalena imaju priliku upoznati se s nečim što će ih, ako krenu u tom pravcu, učiniti iznimno traženom radnom snagom. Je li izazovno s jedne strane predavati informatiku i pratiti kurikulum, a s druge strane na neki način imati odvezane ruke u EDIT CodeSchoolu? Naravno da jest, budući da u EDIT-u sudjeluju i oni koji ne idu na informatiku, a svi oni imaju priliku izraziti se na jedan kreativniji način. Također imamo više vremena za organizaciju. Učenicima nimalo ne smeta dolazak subotom.
Suvremena nastava
Ivanu Cvitanušiću ovo je prva godina da je u EDIT CodeSchoolu.
– Super mi je – odgovara kratko i iskreno, onako dječje. A na našu zamolbu, pak, daje širi odgovor.
– Zabavno mi je. Draga mi je informatika, pa mi je nastavnik Boško spomenuo kako bih mogao krenuti na EDIT.
– Ima sve petice – ubacuje se profesor Lišnić.
Sedmaš Luka Budimir, pak, trenira svoju aplikaciju za prepoznavanje loga društvenih mreža, a njegov kolega iz EDIT CodeSchoola Grgo Nikolić Malora na programiranje dolazi iz druge škole – OŠ Ivana Lovrića.
– Nije mi problem, volim dolaziti i učiti programirati – kazao je Malora.
A vratimo li se na Osnovnu školu fra Pavla Vučkovića, na njezinu kormilu već 19 godina je ravnatelj Nikola Vučković. On sam kod kuće ima već formiranog IT-jevca koji, zahvaljujući brzom internetu, može raditi odakle god želi, a najmlađi njegov sin će stopama starijeg brata budući da već sudjeluje u EDIT-u.
– Ponosni smo na ovaj program koji se provodi u našoj školi jer je to industrija budućnosti, ona je najnaprednija. Daje mnoga znanja i saznanja. Zna se da stručnjaci koji se bave informatikom i računarstvom, programiranjem, najbrže nađu posao. Uvijek smo bili spremni za sve metode koje će osuvremeniti nastavu. Jedina je u sinjskoj krajini koja provodi ovaj program, a sve u nadi da će ova mladost ostati ovdje gdje im je dom, a zahvaljujući internetu mogu raditi bilo gdje. Sada su mali programeri, ali jednom će postati veliki programeri!
