PREMIUM

Život iskrena ispovijest Imala je lijep život, uredski posao, ali Splićanka Ana završila je u domu za beskućnike: ‘Počelo se rušit kad sam ostala bez stana. Čistim portune, sve ide na lijekove. Sama sam‘ Piše Lenka GospodnetićSiromaštvo i beskućništvo ne bi trebalo biti sramota; no, taj je križ nekome teško nositi javno. I nije mu za zamjeriti što inzistira na anonimnosti, kao Splićanka iz naše priče. Ona je korisnica prenoćišta (odnedavno i poludnevnog boravka) pri udruzi MoST u Gundulićevoj ulici u Splitu. Mi imamo njezine pune podatke, ali u ovom tekstu ćemo je nazvati Ana. U šezdesetim je godinama, i za svoju situaciju ne krivi nikoga - pa čak ni ...