U Ujedinjenim narodima tijekom kolovoza održani su pregovori o Sporazum o svjetskim morima, međunarodnom pravno obvezujućem dokumentu o očuvanju i održivom korištenju morske bioraznolikosti u međunarodnim vodama koji zaštitnici okoliša prepoznaju kao najveću nadu za mora i oceane u posljednjih nekoliko desetljeća. Sama činjenica da nam je potreban takav dokument svjedoči kako se o onečišćenju mora još uvijek premalo govori, iako je količina morskog otpada odavno prešla razinu zabrinjavajuću razinu. Možemo ju slobodno nazvati alarmantnom. Strašne snimke iz Barcelone prošle su godine obišle svijet. Gusta nakupina smeća od koje se ne vidi površina mora, gomile plastičnih vrećica, štapića za uši, boca...Ovog je ljeta Barcelona ponovno u vijestima, zbog odluke o zabrani pušenja na plažama. Čini vam se pretjerano? Pa ipak se radi o otvorenom prostoru? Možda i ne zvuči tako strogo kad uzmete u obzir da jednom opušku treba više od pet godina da se razgradi.
Hrvati, kao i inače, na ovaj problem zagađenja gledaju iz daljine. Zaključuju da se događa nekome tamo drugome, pa naše more je čisto. Kao suza, i onda sa suzom dopliva koja boca ili vrećica. Poput vrećice izvučene s dubine od 220 metara pored otočića Jabuke, na kojoj je Pero Ugarković pronašao rijetko viđen primjerak školjkice Delectopecten vitreus. Ej, plastična vrećica na 220 metara... Da te jeza uhvati. No neki će i na to reći "Ma, neš‘ ti." Je li uistinu "ne‘š ti" ili zatvaramo oči pred sve većim problemom? Pitali smo struku.
Pero Tutman, biolog s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, koji sudjeluje u brojnim međunarodnim projektima vezanim uz istraživanje plastike u moru, nam je samo potvrdio da je ona činjenica koju smo tek tako spomenuli na početku teksta itekako istinita. A iz usta nekoga tko barata pravim podacima, ne praznim upozorenjima, zvuči utoliko strašnije.
- Morski otpad predstavlja globalni problem, ne samo kao negativni pritisak na okoliš, nego i kao rizik za zdravlje ljudi uz značajne ekonomske posljedice. Premda je njegova problematika prisutna već dulje vremena, kada govorimo o hrvatskoj obali Jadrana, naše su spoznaje o tome još uvijek prilično oskudne - kaže nam stručnjak te dodaje kako se, nažalost, već nazire u kojem smjeru idemo.
Neodgovorno ponašanje pritom je definitivno glavni krivac za zagađenje, ali ima nešto i u neinformiranosti. Jeste li, na primjer, znali da proizvodi koje nanosite kad ste na moru, stvari koje konzumirate, pa čak i kostim koji nosite, isto tako pridonose zagađenju? Naš sugovornik nam je iznio zanimljive podatke...
- Procjenjuje se da oko 80 posto otpada u more dospijeva iz aktivnosti s kopna, dok je oko 20 posto tog otpada rezultat neodgovornih aktivnosti u pomorskom prometu i ribarstvu ili pak direktnog odlaganja smeća u more. Dodatni problem plastičnog otpada, kao najzastupljenijeg u okolišu je što se s vremenom plastika raspada na sitne komadiće, od kojih oni manji od pet milimetara, takozvana mikroplastika, predstavljaju iznimnu i dalekosežnu prijetnju za okoliš i živa bića, s obzirom na to da potencijalno mogu dospjeti u hranidbeni lanac. Mikroplastika može poticati od usitnjavanja većih plastičnih predmeta u moru, iz kozmetičkih i drugih higijenskih proizvoda, iz odjeće od umjetnih vlakana koja se oštećuju prilikom pranja u perilicama rublja - pojašnjava nam biolog Tutman.
Pitamo ga koliko je, prema zadnjim istraživanjima, alarmantna situacija s onečišćenjem Jadrana.
- Hrvatska strana zbog svoje velike razvedenosti i položaja na uzlaznoj morskoj struji djeluje poput sita na koje se naplavljuje plutajući morski otpad. U posljednjem je desetljeću Hrvatska doživjela više ekstremnih ekoloških katastrofa vezanih uz goleme količine takvog otpada nanesenog na obalu, što je problem kojim su posebno pogođeni južnodalmatinski otoci, naročito Mljet, Vis, Korčula i Lastovo, te poluotok Pelješac. Plastika je glavna komponenta takvog otpada, često i s do 90 posto. Plastične vrećice, spremnici hrane i boce pića najčešći su predmeti koji ponekad čine i više od 80 posto otpada zabilježenog na plažama, dok su najučestaliji predmeti koje nalazimo u moru komadići plastike i stiropora veličine od 2 i pol do 50 centimetara, štapići za uši, plastični čepovi svih namjena, omoti slatkiša, slamke i miješalice za napitke te opušci cigareta - nabraja stručnjak, a vi se zapitajte koliko ste od spomenutog i sami, ne razmišljajući, ubacili u more...
Sad kad smo bolje informirani možemo se zapitati kako početi odgovornije se brinuti o našem udjelu u cijeloj priči o zagađenju. Opcija je puno. Za početak, ništa od spomenutog više ne bacajte u more niti ostavljajte na plaži, a kad vidite da se netko drugi ponio neodgovorno, neka vam ne bude teško pokupiti za njim - uslugu ne činite njemu, već sebi. Nadalje, obratite pažnju na sastav krema za sunčanje, jer tradicionalne kreme sadrže kemikalije koje štete morskom okolišu, zbog čega se javlja sve više i više proizvoda koji nose naziv reef safe (sigurno za koraljne grebene) ili im na ambalaži stoji poruka poput "proizvod se s poštovanjem odnosi prema životu u moru". I nemojte misliti da takvih proizvoda nedostaje kod nas. Ekološki prihvatljive kreme koje ne sadrže štetne sastojke možete naći u našim ljekarnama, a LRP, Avene, Bioderma i Eucerin samo su neke od marki posvećenih ovoj problematici. Sastojci krema za sunčanje za koje se vjeruje da su štetni za koraljne grebene uključuju oksibenzon, oktinoksat, oktokrilen, homosalat, 4-metilbenziliden kamfor, para-aminobenzojevu kiselinu, parabene i triklosan. Kupci bi također trebali paziti na kreme za sunčanje koje sadrže nanočestice ili ne navode upotrebu "ne-nano" ili "mikro-veličine" cinka ili titana. Nanočestice se često nalaze u kremama za sunčanje koje se upijaju u kožu umjesto da stvaraju UV barijeru ili filter koji se nalazi na vrhu kože.
Nažalost, industrija ljepote jedan je od najvećih krivaca za prekomjernu količinu plastike koja završava u morima. Koristi prekomjerne količine plastike, od omota oko proizvoda do plastičnih posuda, malih plastičnih žličica koje nepotrebno dolaze uz vašu kremu za lice i, naravno, dodatak plastičnih kuglica u nekim formulacijama. Tražite zato proizvode koji se mogu ponovno puniti, odaberite one sa staklenim posudama umjesto plastičnih ili tražite jednostavno one bez puno suvišnih pakiranja. Kruti šamponi koji dolaze u škartočiću, pa i čvrsti dezodoransi, maske za kosu i parfemi dobra su opcija. I vaša beauty rutina može proći kroz makeover koji će ju učiniti prihvatljivijom za morski okoliš - već danas možete početi s odgovornom upotrebom proizvoda i time pridonijeti smanjenju onečišćenja u okolišu. Ako niste čuli, jednokratne maramice za skidanje šminke su ogroman problem za okoliš, pa i onaj morski. Većina njih nije biorazgradiva i mnoge se ne mogu ukloniti tijekom pročišćavanja otpadnih voda, što znači da na koncu završe u moru, zajedno s plastičnim vlaknima koja su im u sastavu. Najbolje rješenje je koristiti maramice za skidanje šminke za višekratnu upotrebu, koje pri tome ne zahtijevaju nikakve proizvode za čišćenje. Sredstva za piling s plastičnim mikročesticama već su neko vrijeme na zlu glasu, jer kad ti komadići plastike odu niz odvod, lako prolaze kroz sustave za pročišćavanje otpadnih voda i završavaju u moru, gdje ih ribe mogu zamijeniti za hranu, s vrlo štetnim posljedicama. Tražite zato pilinge koji su formulirani s biorazgradivim i prirodnim sastojcima, kao što su perle jojobe, talog kave i šećer. Imajte na umu da sitne kuglice plastike ne sadržavaju samo pilinzi za kožu - nažalost, često se nađu i u pasti za zube, kremi za sunčanje, gelu za tuširanje pa čak i u makeupu, stoga kad ih kupujete pažljivo proučite sastav.
Prilikom kupovine kupaćih kostima najbolje što možete učiniti za okoliš, ali i svoju kožu, je paziti kojeg je materijala model koji ste odabrali. I nemojte da vas ponese riječ "reciklirano" - reciklirani poliester često nije ni ugodan za nošenje, a ni sto posto pogodan za okoliš. Organski materijali mogu biti daleko ugodniji. I vašoj koži i morskom okolišu. Kolekciju ekološki prihvatljivih kupaćih ima i domaći brend Lunilou. Koriste najfinije materijale – 100 posto organski pamuk, lanena i bambusova vlakna i kožu bez kroma. Uz to, svi Lunilou proizvodi podvrgnuti su procesu ozonskog pranja, to znači da su svi proizvodi prikladni za osjetljivu za kožu i ne sadrže kemijske ostatke nastale prilikom proizvodnje. Predivnu kolekciju kupaćih kostima predstavio je ovog ljeta i domaći brend A‘Marie. U potpunosti je proizvedena od recikliranog materijala ECONYL®, na ‘zero waste’ način, u suradnji s lokalnom tvrtkom koja koristi visokokvalitetne boje, uz minimalnu potrošnju vode i struje. Među stranim brendovima kupaćih kostima dostupnih na hrvatskom tržištu lako ćete pronaći nešto za sebe birajući između entuzijasta s relativno uskim asortimanom, ali povoljnim cijenama (Vitamin A, Summersalt, Do good Swimwear...) i ekskluzivnih marki poput Feel me Fab koje od glamuroznih, ali ekološki prihvatljivih materijala prema načelima održivosti rade kostime po mjeri.
Podržite i brendove koji aktivno rade na smanjenju količine morskog otpada dajući mu novu namjenu. Mnogi od njih od starih ribarskih mreža, nautičkog materijala, boca i ostalih odbačenih plastičnih stvari izvađenih iz mora proizvode kupaće kostime, plažne torbe, sunčane naočale i ostale dodatke kojima se volimo pohvaliti dok se sunčamo i kupamo. Možete birati između vrhunskih imena poput Guccija i Prade, "kulerskih" brendova koji glasno ističu svoju posvećenost održivosti, što su Izipizi i Paper London, pa do pristupačnijih brendova kao što su Calzedonia, Tezenis, Esprit, Triumph... Zanimljiv je i projekt Risacca x Giglio: Proudly re-made in the Mediterranean čiji je rezultat kolekcija uniseks eko-torbi izrađenih od odbačenih ribarskih mreža. Cjelokupni prihod od prodaje tih torbi namijenjen je izgradnji artizanskog laboratorija u kojem će se pronalaziti novi načini za dati drugi život otpadu pronađenom u moru.
Pratire Stil i na Instagramu te Facebooku!