StoryEditor
Više od sportaikona formule 1

Zbog prevara je kao mladić morao u zatvor, uz njega su se vezale kontroverze i neke od najljepših žena svijeta, a bojao se jedino ‘običnog‘ života

1. listopada 2020. - 21:03

Rijetko se tko može pohvaliti bogatim životom kao glavni junak ove priče. Druženje s nekim od najmoćnijih ljudi na svijetu, burzovno mešetarenje, bijeg od pravosuđa, vođenje multinacionalne tvrtke, a potom i momčadi Formule 1, sve začinjeno s raskalašenim zabavama i ljubovanjem sa supermodelima – sve to opisuje život Flavija Briatorea.

Briatore je rođen 12. travnja 1950. u Verzuolu, mjestašcu udaljenom 66 kilometara od Torina, a djetinjstvo su mu obilježili problemi s obrazovanjem. Dvaput je pao godinu u srednjoj školi te su ga roditelji potom prebacili u privatnu školu, koju je uspio završiti, ali s izuzetno lošim ocjenama.

U mladosti se bavio svim i svačim, a restoran koji je otvorio i nazvao ga Tribüla (njegov tadašnji nadimak koji je u prijevodu značio „onaj koji će učiniti sve da bi dobio što želi“) nije bio uspješan te je ubrzo propao zbog prevelikog duga koji se nakupio.

Flavio je potom postao pomoćnik Attiliju Duttu, vlasniku tvrtke za proizvodnju boje za ličenje koji je bio blisko povezan s mafijom. Dutta je 1979. ubila bomba koja je bila postavljena u njegov automobil, a tvrtka je ubrzo bankrotirala, zbog čega je njegov asistent morao pronaći drugi posao.

Prijateljstvo s Lucianom Benettonom i ulazak u svijet Formule 1

Briatore se zatim preselio u Milan i zaposlio na burzi te se sprijateljio s Lucianom Benettonom, osnivačem i vlasnikom danas svjetski poznatog modnog brenda. No ubrzo su počeli problemi za Flavija. Talijansko pravosuđe pokrenulo je istragu u vezi bankrota Duttove tvrtke Paramatti Vernici i došlo do zaključka da je njegov asistent imao prste u tome.

Sud u Bergamu osudio je Briatorea na godinu i šest mjeseci zatvora (kazna je nakon njegove žalbe umanjena za šest mjeseci), a sud u Milanu ga je osudio na tri godine (naknadno smanjeno na godinu i dva mjeseca) zbog jednog drugog tipa prevare u koji je Talijan bio uključen. Naime, Flavio i njegova ekipa su navodno pozivali svoje žrtve na raskošne večere te ih potom uvlačili u namještene igre koje su se vodile uz pomoć prevaranata koji su glumili da su također gosti.

Briatore je odlučio pobjeći na Djevičanske otoke te se više nije vraćao u Europsku Uniju sve dok ga 2010. sud u Torinu nije amnestirao. Zahvaljujući svom dobrom odnosu s vlasnikom Benettona, Flavio je otvorio nekoliko trgovina na Djevičanskim otocima, a kada se Luciano odlučio proširiti na američko tržište taj zadatak povjerio je upravo svom prijatelju Briatoreu.

I nije pogriješio. Briatore je odlučio proširiti prisutnost Benettona na tržištu SAD-a franšiziranjem tvrtke te se do 1989. u toj državi nalazilo 800 trgovina. To je naravno značilo ogromne prihode za Briatorea, ali vlasnici trgovina počeli su se buniti jer su postali jedni drugima konkurencija, stoga je broj trgovina značajno smanjen, a Flavio se bacio u potragu za sljedećim poslovnim pothvatom.

Iako je sam tvrdio da ga sport ne zanima, zainteresirao se za Formulu 1 te ga je Luciano postavio prvo za komercijalnog direktora svoje momčadi, a ubrzo i za glavnog čovjeka cijelog Benettonovog Formula 1 tima. Briatore je 1991. u svoje redove doveo 22-godišnjeg Michaela Schumachera koji je tada vozio za Jordan i koji je u sezonama 1994. i 1995. osvojio naslov svjetskog prvaka te pomogao Benettonu osvojiti naslov svjetskog momčadskog prvaka 1995. godine.

image
Briatore i Schumacher u zagrljaju
AFP

No Briatore ne bi bio Briatore da se za njegov uspjeh nisu vezali skandali. FIA je pokrenula istragu 1994. nad nekoliko momčadi zbog navodnog zaobilaženja pravila, a Benetton je bio glavni optuženik. FIA je tvrdila da je Benetton koristio ilegalni softver za kontrolu proklizavanja, zbog čega su imali nedozvoljenu prednost, ali te optužbe nije uspjela dokazati. Ali zato je druga optužba dokazana, ona za nekorištenje filtera za gorivo, zbog čega su Benettonovi bolidi mogli ići 12.5% brže od ostalih bolida na stazi. Momčad je novčano kažnjena, a Schumacher je zaradio dvije utrke suspenzije.

Briatore je već 1994. kupio momčad Ligier te tako osigurao prava na njihove Renaultove motore, ali je vođenje Ligiera prepustio Tomu Walkinshawu, dok je on sam na sebe preuzeo sve aspekte vođenja Benettona. Kada je Schumacher, zajedno s nekolicinom inženjera prešao u Ferrari 1996., Benetton je izgubio svoju dominaciju, a Briatore je 1997. zamijenjen Davidom Richardsom.

Talijan je u međuvremenu bio kupio udio u Minardiju, planirajući ga prodati korporaciji British American Tobacco, a kada nije uspio u tome, svoj dio je prodao ostalim vlasnicima – Giancarlu Minardiju i Gabrieleu Rumiju. Zatim je osnovao tvrtku Supertec koja je opskrbljivala Williams, BAR, Arrows i Benetton Renaultovim motorima od 1999. do 2000.

Dolazak na čelo Renaulta, kontroverze i odlazak iz svijeta automobilizma

Kada se Renault odlučio vratiti u Formulu 1 i kupio Benetton bilo je jasno da će posao glavnog čovjeka momčadi pripasti upravo Briatoreu. Iako se njegov životni put uglavnom vrtio oko novca i planiranja raznoraznih načina kako do njih doći, Briatore je ujedno imao i dobar nos za talente. Tako je, nakon Schumachera, 1999. prepoznao 18-godišnjeg Fernanda Alonsa i odlučio mu postati menadžer te mu je prvo osigurao nastup za Minardi, a potom ga doveo u svoju momčad kao testnog vozača 2002.

Sljedeće godine Briatore je dao otkaz Jensonu Buttonu i na njegovo mjesto promovirao Alonsa, a kada je zbog tog poteza naišao na kritike javnosti, jednostavno je rekao:

- Vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu.

image
Briatore i Alonso u Bahreinu 2006.
AFP

A vrijeme je pokazalo da je zaista bio u pravu, jer je Španjolac osvojio naslov svjetskog prvaka 2005. i 2006., dok je Renault odnio konstruktorski naslov obje sezone. Sljedeće je godine Alonso napustio Renault i prešao u redove McLarena, ali se već 2008. vratio u Renault nakon turbulentne sezone u kojoj se redovito sukobio s momčadskim kolegom Lewisom Hamiltonom.

Početak kraja Briatoreove karijere u Formuli 1 označio je sukob s Nelsonom Piquetom mlađim, kojeg je Talijan otpustio 2009. Piquet je kritizirao bivšeg šefa zbog njegovog ega te preispitao njegov osjećaj za taktiku, ali je isto tako iznio optužbe na račun svog izlijetanja sa staze na VN Singapura 2008. Iako je prvotno tvrdio da se radilo o nesreći, Brazilac je sada bio okrenuo ploču i izjavio da je to učinio namjerno, kako bi omogućio pobjedu momčadskom kolegi Alonsu.

Piquet je potom otišao korak dalje pa je u zamjenu za imunitet svjedočio da su Briatore i glavni inženjer momčadi Pat Symonds tražili od njega da izleti sa staze, a iako je Renault Brazilcu zaprijetio tužbom zbog njegovih izjava, na kraju su od toga odustali te objavili da je optuženi dvojac dao ostavku.

- Samo sam pokušao spasiti momčad. To je moja dužnost i to je razlog zbog kojeg sam dao ostavku – rekao je tada Briatore.

Ali nije ostalo na tome, FIA je Briatoreu doživotno zabranila djelovanje unutar organizacije te je ujedno ukinula licence za sve vozače kojima je Talijan menadžer, ali je sud u Francuskoj ukinuo tu zabranu i odredio da FIA mora isplatiti Briatoreu 15.000 eura zbog nanesene štete. U svom obrazloženju odluke, sud je naveo da je predsjednik FIA-e Max Mosley već bio u sukobu s Briatoreom te da je činjenica da je on sam podigao optužnicu i vodio istragu protiv Renaultovog tada već bivšeg šefa u sukobu s principima pravosuđa.

FIA se žalila na tu odluku francuskog suda, ali su se strane kasnije nagodile. Iako mu je zabrana djelovanja u FIA-i ukinuta, Briatore je rekao da se neće vratiti u Formulu 1. On je već od samih početaka svoje karijere u Formuli 1 bio poznat kao kritičar načina funkcioniranja organizacije, tvrdeći kako se nedovoljno naglaska stavlja na zabavu, a previše vodi računa o tehničkim stvarima.

- Na svakom sastanku konstruktora govori se o cilindrima i amortizerima. Ali nitko ne ide na utrku da bi gledao te stvari, ljudi žele gledati Schumachera i Sennu kako se utrkuju – izjavio je još 1994., dok je kasnije bio još oštriji prema inženjerima tvrdeći da „ništa nije toliko skupo, a toliko dosadno kao skrivena tehnologija“ te da današnja Formula 1 „više nije sport gladijatora, nego računovođa“.

image
Briatore i Bernie Ecclestone
AFP

Nogomet, noćni klubovi i žene

Briatore se 2007. okušao i u jednom drugom sportu – nogometu. Zajedno s Berniejem Ecclestoneom i indijskim čeličnim magnatom Lakshmijem Mittalom postao je vlasnik londonskom QPR-a. No u jeku optužbi o namještanju utrka, u Engleskoj se stvorio pritisak na Briatorea te je 2010. odlučio odstupiti sa svoje pozicije u klubu. Zbog te odluke nije požalio, jer kako je sam jednom prilikom rekao da je investiranje u nogometni klub dobra ideja „samo ako si bogat i pokušavaš pronaći način kako ćeš spiskati svoj novac“.

Briatore je i nakon ulaska u Formulu 1 nastavio „svaštariti“ pa je tako otvorio „noćni kluba za milijardere“ na Sardiniji i u Marbelli, beach bar u Toskani i luksuzno odmaralište u Keniji, dok je jedno vrijeme čak bio i suvlasnik jedne farmaceutska tvrtke. Također je i vlasnik super jahte Force Blue koju je naveo kao „najekstravagantniji dar koji si je priuštio“. No ni to nije moglo proći bez skandala, jer su 2010. talijanske vlasti zaplijenila jahtu zbog sumnji u poreznu prevaru. Jahta je ipak 2012. godine „oslobođena“.

Njegov iznimno sadržajan i zanimljiv poslovni život pratio je isto tako sadržajan i zanimljiv ljubavni život, koji je možda bio čak i još ekstravagantniji. Briatore je između ostaloga bio u vezi s Naomi Campbell, Adrianom Volpe, Evom Herzigovom, Elle Macpherson i Heidi Klum, a s ovom posljednjom ima i dijete. Doduše, par se razišao prije nego što je Klum rodila te Briatore nije imao nikakve veze s djetetom, zbog čega je i dopustio njenom tadašnjem partneru, poznatom pjevaču Sealu, da posvoji njihovu kćer.

image
Briatore i Naomi Campbell
AFP

Flavio Briatore nije volio „običan“ život i stalno je tražio izazove, a kao što mu i sam nadimak iz mlađih dana kaže, nije prezao ni pred čim da bi došao do onoga što želi.

- Kada uđem u trgovinu i vidim druge muškarce koji su „zarobljeni“ kreditima, automobilima i svojim poslovima i zadubljeni u lokalne novine, sapunice na televiziji i vođenje psa u šetnju… To je sjajno na par dana, ali ubrzo me uhvati panika, nedostaje mi život u „brzoj traci“ – rekao je jednom Talijan i najbolje opisao svoju životnu filozofiju.

Njegov život bio je pun skandala, od kojih se posljednji veže za činjenicu da se njegovo ime našlo u „crnoj knjizi“ Jeffreyja Epsteina, ali to je jednostavno tako kada živite život u „brzoj traci“.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 10:04