Udruga "Humane zvijezde Splita", u sklopu 4. Kulturnog ljeta na Mertojaku, u suradnji s Gradom Splitom i Splitsko-dalmatinskom županijom, i ove godine je organizirala edukativni program pod nazivom "Put ka vrhu i tajne uspjeha u sportu". U Hrvatskom domu okupljenima su prezenteri bili vaterpolski velikani, najveći od najvećih Ratko Rudić, Neven Kovačević i Milivoj Bebić.
Trebao im se priključiti i aktualni izbornik vaterpolske reprezentacije Hrvatske Ivica Tucak, ali zbog obveza s reprezentacijom, kojoj su u tijeku pripreme u Zagrebu, nije mogao doći pa se obratio videoporukom.
Voditeljica programa bila je Mariola Milardović Perić, a moderator sportski novinar Tomislav Gabelić. U glazbenom dijelu nastupala je muška i mješovita klapa KUDŽ-a "Filip Dević". Odana je počast iznenada preminulom legendarnom igraču Hajduka Ivanu Gudelju, idejnom začetniku programa edukacije sportske struke, sportskih dužnosnika, mladih sportaša i svekolike javnosti, na kojem su do sada sudjelovali Zvonimir Boban, Igor Tudor, Matjaž Kek, Vahid Halilhodžić i Lino Červar.
Tijekom jutra dobio je Rudić posebno priznanje Županije, a ovom prigodom i posebno priznanje Grada Splita te svoga bivšeg kluba Jadrana.
– Period u Jadranu kao igraču i poslije članu Uprave mi je bio nešto posebno. To mi je uvijek bio povratak doma. Stavit ću ovo priznanje na jedno posebno mjesto – naglasio je Rudić.
Koja je onda tajna uspjeha?
– Uvijek sam govorio: rezultati se ne postižu na turniru, oni se postižu na pripremama. Ako se pripreme odrade onako kako smo trebali... Taj proces i program dovodio je do rezultata. Naravno da trener mora imati podršku, energiju – naglasio je Rudić.
Tada su pripreme bile dulje, sada je to teže izvesti?
– Može se tako i danas. Vrijeme se promijenilo, danas veliko vrijeme imaju klubovi, više je klupskih natjecanja nego u moje vrijeme. Mislim da smo se za Olimpijske igre u Seulu pripremali tri i pol-četiri mjeseca. To ti omogućuje da u svakom segmentu budeš spreman. Danas je igračima kalendar igranja puno bogatiji – pojasnio je Rudić.
Što je bila prekretnica u vašoj trenerskoj karijeri?
– Punu pažnju sam poklanjao svima, i kao trener djece od 10-11 godina, ponašao sam se kao da su to A reprezentativci... Bio sam u velikim konfliktima, oni su u momčadskim sportovima dobri. Kad je bilo mirno, sam bih inicirao određene situacije koje su na ivici konflikta, da trening dovedem u simulaciju prave utakmice – kazao je, među ostalim, Rudić.
Milivoj Bebić "pomogao" je Rudiću da ranije krene u trenerske vode,
– Tada smo prvi put na bazenu POŠK-a pobijedili čuvenu generaciju Partizana. Ušao sam u šut Rudiću, koji je tada zaradio ozljedu ramena. Ta ozljeda je sigurno utjecala na njegove daljnje nastupe – prisjetio se Bebić.
Poslije se od Bebićeva reprezentativnog suigrača Rudić pretvorio u izbornika?
– Neko vrijeme smo kao suigrači bili i cimeri. Kad ti suigrač kasnije postane šef, postavlja se pitanje autoriteta, ali nije tu bilo nikakvih problema, dapače. Ratko je pokazivao karakteristike vođe, bio je odličan igrač i poslije trener – rekao je Bebić.
Neven Kovačević je kao mladi trener učio od Rudića?
– Da biste nešto inovirali, ne možete samo kopirati. Istraživao sam Ratkov rad, ali gledao sam i treninge košarke kada je Jugoplastika harala Europom. Tražio sam znanja, svoj put – rekao je Kovačević.
Dojam je da Split nije dovoljno iskoristio velikane koje je iznjedrio, poput vas, Petra Skansija, Tomislava Ivića, Nikole Pilića...?
– To je točna konstatacija. Ja sam imao sreću što me nova Uprava Jadrana pozvala da budem član Uprave zadužen za pitanja struke. Kako sam živio u Zagrebu, povremeno sam dolazio u Split. Mislim da smo dali poticaj razvoju samog kluba. Da se stvore temelji za nešto više.
Imao je Rudić u igračkoj karijeri dosta pegule.
– Preskočio sam Igre 1968. godine. Gurnuo sam na nogometu loptu kroz noge, ali sam pao i ozlijedio ruku. Tada smo osvojili zlato. Mada, nisam siguran bih li uopće bio u 11 igrača koji su išli na OI. Onda 1972. godine smo bili jaki, ali nismo imali koheziju u momčadi, nismo tu pojedinačnu kvalitetu doveli do borbe za medalje. Onda sam 1976. godine opet slomio ruku i propustio sam Igre. Poslije je uglavnom sve išlo dobro – ispričao je Rudić.
Na pitanje što je sve naučio, pokupio, sam dokučio, Kovačević je između ostalog kazao jednu moćnu rečenicu:
– Ne igraju najbolji, nego oni koji su najkorisniji za kolektiv – prisjetio se Kovačević jednog od postulata koji je naučio od Rudića.
– Ta formula "red, rad i disciplina" bila je i ostala dobitna formula, ma koliko god tehnologija rada napredovala, igra se mijenjala – kazao je Bebić.
Bebić se prisjetio i nekih zajedničkih anegdota.
– Na jednom treningu sam dodao u Madridu loptu suigraču, a on ju je izgubija. Izvadija me Ratko vani. Ja ga pitam: "Šta sam skrivija?" Ratko mi je odgovorija: "Nisi dodao loptu sebi?" A kako smo bili mladi i pušili, jednom nas je ulovio. Pitao je Ratko tko puši. Nitko se nije javljao. Pitao je opet tko puši. Ja sam se javio jedini. Onda je Ratko kazao: "Dobro, ti možeš pušiti, a ostali ne!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....