U Parizu ‘piči‘ sunce, a Kaštelanka u debeloj jaketi, evo o čemu se radi, u utrci je s vremenom

I to se dogodilo! U Parizu se konačno ukazalo sunce. Dvadesetak stupnjeva u zraku, taman za đir. Prva postaja naše nedjeljne ‘faturete‘ bio je trening judaša. Spremaju se naše uzdanice. Nema još puno do njihovih nastupa. Katarina Krišto u akciju će u utorak, Barbara Matić u srijedu, a Zlatko Kumrić u četvrtak.

Uhvatili smo ih u dvorani. Trenira tamo dvadesetak judaša, među njima i naši.

- Pripreme su pri kraju. Sad je to već manji intenzitet treninga, samo da ostanem u tonusu. Ne želim puno prognozirati. Uvijek kažem, ovdje nitko nije autsajder. Svi imaju šanse za medalju, svi idu na zlato. Sve su to ljudi koji su zaslužili biti ovdje – priča nam Barbara.

Judaši nisu propustili otvaranje Igara. Pokisli su, baš kao i svi...

- Pokisli smo, haha. To je malo pokvarilo dojam. Nismo vidjeli puno toga. Nisam preoduševljena, ali velika mi je čast što sam nosila zastavu. To mi je bilo već treće otvaranje.

Barbara Matić, Katarina Krišto, Zlatko Kumrić, naše judaške uzdanice u Parizu

Barbari ne smetaju uvjeti u selu. Neki su se žalili, ali ona nije među njima.

- Ma kreveti su meni top. Spavam kao beba. Tko voli tvrde krevete njemu odgovara. Ja nemam ništa protiv. U selu se igra na karte, a sad su počeli i nastupi drugih pa sve gledamo, pratimo. Bila je kiša ovih dana, pa nismo puno izlazili. Ali sigurno ćemo otići do grada, u đir.

Vratila se Barbara treningu, a pred naš diktafon ‘doskakutala‘ je Krišto. Zamotana od glave do pete, u debeloj ‘jaketi‘ s kapom na glavi nizala je krugove po tatamiju. Prva Kaštelanka na Olimpijskim igrama ima još posla do svog prvog nastupa.

Što se događa?

- Skidam kile. Dva dana je do turnira. Imam još kilo ipo istopiti. To je lagano, ide to brzo. Nema mi ništa jesti još par dana. Patnja je, ali takav je sport. U Parizu mi je super. Imamo sve na raspolaganju, uvjeti su dobri, jedino hrana malo ‘šteka‘. Svaki dan je isto, ali bolje da se ponavlja isto i da je dobro, nego novo pa da je loše – smije se Kate. Ali njoj to svakako nije važno jer svejedno ne smije jesti...

Katarina Krišto

- U prvom kolu bi sve trebalo biti u redu. A onda ako Bog da da sve prođe dobro, u drugom kolu bi me trebala čekati Japanka, aktualna Masters prvakinja, višestruka svjetska prvakinja. Radila sam s njom na pripremama u Poreču, tako da mislim da se i to da riješiti, uz trenerovu pomoć.

Stiže li podrška iz Kaštela?

- Da dolazi li... Skoro pa cijeli čarter, haha. Dolazi mi obitelji, prijatelj Mate s kojim sam u biznisu, trenerova žena, njegova sestra i moja kuma, još par prijatelja iz kluba...

Ni Krišto nije propustila otvaranje.

- Bilo je super, samo da nije bilo kiše. Da je bilo dan prije ili poslije bilo bi savršeno. Baš se potrefilo najgore vrijeme kad ne treba. Da nismo pokisli, guštala bih još više.

U selu su smješteni svi sportaši, a među njima je, dakako, puno poznatih faca. ‘Opekao‘ se na tome i Đoković na prošlim Igrama jer kada se zvijezda poput njega pojavi svi žele ‘selfije‘. No, nisu svi toliko raspoloženi za druženje kao srpski tenisač.

- Vidjeli smo gimnastičarku Simonu Biles, ali nije bila raspoložena za slikavanje.

Skupilo se puno ljudi oko nje?

- Ma ne, mislim da je to više nos otišao visoko – britka je Kate. Ne žive baš svi sportaši u olimpijskom selu. Neki ne žele biti u ‘žiži‘ i traže privatnost, pa odsjedaju u hotelima. No, boravak u selu zajedno sa svim sportašima poseban je gušt, ističu svi koji su to iskusili.

Iz Kaštela ‘selimo‘ u Split. Zlatko Kumrić jedina je muška uzdanica. Stasiti Splićanin neće imati nimalo lagan posao u kategoriji do 100 kilograma.

- Osjećam se odlično. Sanirao sam neke manje ozljede i spreman sam. Nemam nekih očekivanja, ne idem u tom smjeru. Želim se opustiti na dan nastupa, ‘složiti‘ glavu, pa što bude. Ako budem najbolji što mogu, onda je to – to.

Zlatko Kumrić

I Zlatko ima istu zamjerku...

- Uvjeti u selu su perfektni, osim hrane. Ona je loša. Odem negdje vani pojesti, ali nije mi to neka drama. Kreveti su odlični i čvrsti. Ne znam kome to može ne odgovarati.

Što ti najviše nedostaje?

- Ubrzo mi dolaze žena i djeca, tako da mi onda neće ništa faliti. Imat ću sve. Sve će biti na mjestu. Pariz volim, to mi je najdraži grad van Hrvatske. Bio sam desetak puta već, baš guštam ovdje.