Ilija Kovtun jedno je od najvećih imena svjetske gimnastike, a od ovog ljeta i hrvatski reprezentativac. U svom prvom nastupu pod hrvatskom zastavom odmah je napravio ono što dosad nijedan hrvatski gimnastičar nije – osvojio je europsko zlato u muškom višeboju. Na Europskom prvenstvu u Zagrebu dodao je i drugo zlato, ono na ručama, svojoj najjačoj spravi, dok je natjecanje završio s dva četvrta mjesta, na parteru i preči.
No iza uspjeha 23-godišnjeg gimnastičara u zagrebačkoj Areni krije se priča koja nadilazi sport.
Kovtun je rođen 10. kolovoza 2003. u Čerkasiju u Ukrajini, a gimnastiku je počeo trenirati još kao trogodišnjak. Uz njega je od četvrte godine trenerica Irina Gorbačeva, s kojom je izgradio karijeru koja ga je dovela do samog svjetskog vrha. Već kao junior pokazivao je veliki talent, a nakon prelaska među seniore počeo je osvajati medalje na najvećim natjecanjima.
Danas iza sebe ima olimpijsko srebro iz Pariza 2024., dva svjetska odličja (srebro i broncu u višeboju) te ukupno deset europskih medalja, od kojih je čak šest zlatnih. Posebno je uspješan na ručama. Na toj je spravi postao europski prvak u Antaliji 2023., Riminiju 2024. i Zagrebu 2026., dok je na Olimpijskim igrama u Parizu na istoj spravi osvojio srebrnu medalju.
Njegovo ime ušlo je i u gimnastičke pravilnike. Jedan element na ručama nosi naziv "Kovtun", nakon što ga je upravo on prvi izveo na natjecanju Svjetskog kupa u Koperu 2021. godine.
Veliki zaokret u njegovu životu dogodio se u veljači 2022. godine, kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Kovtuna je početak rata zatekao na Svjetskom kupu u njemačkom Cottbusu. Samo dva dana nakon dolaska, oko pet ujutro, nazvala ga je majka i prenijela mu vijesti o početku rata. Vijesti o ratu potpuno su mu poremetile koncentraciju i san, ali je unatoč golemom psihološkom pritisku na natjecanju osvojio zlato i srebro.
Povratak u Ukrajinu nakon toga više nije bio opcija. Kovtun je s ostalim ukrajinskim gimnastičarima neko vrijeme putovao iz države u državu, a prije dolaska u Osijek tri je mjeseca proveo u Italiji. Nakon toga prihvatili su poziv Vladimira Mađarevića, danas hrvatskog izbornika, i stigli u Osijek.
Sokol Centar tada im je postao privremeni dom. Većina gimnastičara nakon nekoliko mjeseci vratila se u Ukrajinu, no Kovtun i Gorbačeva odlučili su ostati. U Osijeku su pronašli sigurnost, ali i uvjete za nastavak vrhunskog sporta. Veliku podršku dobili su od Gimnastičkog kluba Osijek Žito i njegova predsjednika Marka Pipunića.
- U početku je stvarno bilo teško, otišao sam iz Ukrajine samo na dva tjedna zbog natjecanja, a onda se to odužilo na mjesec, dva, tri, četiri... Nismo se vraćali kući, išli smo iz države u državu. Prije dolaska u Osijek tri smo mjeseca bili u Italiji. Tako smo došli i u Osijek. Živjeli smo tu dva ili tri mjeseca i puno nas je bilo, 10-12 dečki i 3-4 trenera, ali poslije Svjetskog prvenstva u Liverpoolu svi su otišli, a moja trenerica je razgovarala s Mađarevićem i on joj je rekao da možemo ostati tu dok traje rat i da će nam pomoći - ispričao je talentirani Kovtun, koji je s vremenom Osijek počeo doživljavati kao svoj dom, a u međuvremenu je naučio i hrvatski jezik.
- Ja nisam Hrvat, nisam tu rođen, nisam ništa, a ljudi se prema meni ovdje ponašaju puno bolje nego u Ukrajini. Kad osvojim medalje, sretniji su ljudi ovdje nego u Ukrajini - kazao je otvoreno.
Krajem 2024. godine Kovtun je podnio zahtjev za hrvatsko državljanstvo. Na njegovu odluku utjecalo je više razloga – osim života u Hrvatskoj i svega što je ondje pronašao, govorio je i o odnosu prema sportašima unutar ukrajinske gimnastičke federacije, smatrajući da se njihov trud i rezultati ne cijene dovoljno.
Njegova odluka izazvala je brojne reakcije u Ukrajini, a na društvenim mrežama suočio se i s optužbama za izdaju.
- Prvih dan-dva bio sam malo tužan zbog poruka na Instagramu, ali kasnije sam prihvatio da ljudi mogu pisati što god hoće. U Ukrajini je rat, ljudi imaju puno problema, stalno žive u stresu i zato im ništa ne mogu prigovoriti. Ja imam svoj život i moram odlučiti o svome životu tako da meni bude dobro - poručio je.
Međunarodna gimnastička federacija odobrila je promjenu njegova sportskog državljanstva u srpnju 2025. godine. Budući da Ukrajina nije dala dragovoljni pristanak na promjenu, Kovtun je morao odraditi jednogodišnju "karantenu" prije nego što je mogao nastupati za Hrvatsku.
To vrijeme iskoristio je za saniranje starih ozljeda i pripremu novih, težih vježbi. No, nije potpuno mirovao. Nastupao je za klubove u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a uoči prvog nastupa za Hrvatsku zablistao je i na Prvenstvu Hrvatske, gdje je osvojio čak pet zlatnih medalja.
Pravo nastupa za Hrvatsku stekao je u srpnju 2026., a premijerni nastup dogodio se pred domaćom publikom, na Europskom prvenstvu u Zagrebu.
- Jako sam sretan što je moj prvi nastup u hrvatskom dresu bio upravo na Europskom prvenstvu u Zagrebu. Za vrijeme karantene nisam mogao nastupati, što mi je nedostajalo, ali to je bila prilika da se pripremim i opravdam povjerenje - rekao je nakon isteka suspenzije.
Njegov debi, pak, nije mogao biti bolji. Kao što smo već naveli, Kovtun je prvenstvo završio s dva zlata i dva četvrta mjesta. Bio je to savršen uvod u njegovu hrvatsku reprezentativnu priču
Od mladića koji je zbog rata morao napustiti Ukrajinu do hrvatskog reprezentativca koji je već u prvom nastupu osvojio dva europska zlata, Kovtun je u nekoliko godina prošao put koji nije mogao planirati. Osijek je od privremenog utočišta postao njegov dom, a Zagreb mjesto na kojem je započeo novo poglavlje karijere. I teško je zamisliti bolji početak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....