Iza napada na Sydney Sweeney je ženska ljubomora? Patetično je gledati još jednu ženu kako...

U Hrvatskoj se čak 95,6 posto mladih rukometašica susreće s negativnim stereotipima poput onih da "sport nije za djevojke", što izravno ruši njihovo samopouzdanje u kritičnoj dobi, prema podacima na platformi Hrčak (Srce).

Taj pritisak okoline objašnjava zašto na prijelazu u srednju školu djevojčice globalno napuštaju sport dvostruko brže od dječaka, pri čemu ih 49 posto potpuno odustane do 14. godine zbog straha od osuđivanja i niskog samopouzdanja, navodi organizacija Women‘s Sports Foundation.

Kod djevojčica koje ipak ostanu u sustavu, pritisak na fizički izgled i težinu prisutan je cijelo vrijeme, a situacija postaje najkritičnija u disciplinama poput gimnastike, umjetničkog klizanja, baleta ili trčanja na duge staze, gdje se idealizira mršavost. U tim sportovima rizik je dvostruko viši nego kod djevojaka koje ne treniraju, a općenito se između 6 % i 45 % sportašica bori s nekim oblikom poremećaja u prehrani, ovisno o disciplini i načinu testiranja, stoji u sustavnom pregledu na bazi PubMed (PMC).

Istraživanje Kineziološkog fakulteta u Zagrebu na repozitoriju ZIR (NSK) potvrdilo je snažan negativan utjecaj trenera na forsiranje mršavosti radi boljeg rezultata, što se poklapa sa svjetskim podacima na PubMed (PMC), prema kojima 55 do 60 posto elitnih sportašica trpi izravan pritisak trenera oko težine i oblika tijela. U domaćoj praksi to dovodi do ozbiljnog sindroma ženske sportske trijade (neredovita prehrana, gubitak mjesečnice i rana osteoporoza), upozoravaju stručnjaci iz Centra BEA, zbog čega su mlade sportašice pod znatno većim rizikom od ozbiljnog psihološkog distresa nego njihovi muški vršnjaci, potvrđuje studija u časopisu MDPI.

Žensko tijelo u prvom planu

Shvatili ste. Ako niste bili svjesni problematike, sada je valjda nešto jasnija. Kod sportašica se, uz performans na terenu, nerijetko vrednuje i onaj drugi – "performans" u dresu. Ako je nečega previše ili premalo, ako tijelo odstupa od nametnutog ideala, rezultat ponekad postaje gotovo sekundaran. Vjerujemo da i sami možete navesti primjere sportašica koje možda rezultatima ne pripadaju samom vrhu, ali javnosti su dobro poznate upravo zahvaljujući izgledu. I obrnuto. Koliko je tek onih s nevjerojatnim postignućima, ali zato što su "pre" ovo ili ono, neće nikad steći poštovanje koje zaslužuju.

A koliko je tek djevojčica koje, prije nego što zakorače na teren, u dvoranu ili na bazen, ne razmišljaju o onome što mogu postići, nego o tome kako izgledaju u dresu? Umjesto da vlastito tijelo doživljavaju kao izvor snage, sposobnosti i samopouzdanja, počinju ga promatrati kroz prizmu estetskih kriterija koji sa sportskim rezultatom nemaju nikakve veze.

Trebale bi slaviti činjenicu da su snažne, brze, izdržljive i sposobne pomicati vlastite granice. No sve to lako postaje manje važno ako njihovo tijelo ne odgovara slici koju su naučile prepoznavati kao poželjnu. Ako im tijelo ne izgleda kao s reklame. Možda upravo s one reklame koja je posljednjih dana podignula poprilično prašine.

Sydney Sweeney našla se u središtu kontroverze zbog nove kampanje za Novig, platformu za sportska klađenja u kojoj nije samo zaštitno lice, već i strateška partnerica i suvlasnica. U reklami se pojavljuje gotovo potpuno gola, dok intimne dijelove tijela prekrivaju tek sportski rekviziti. Provokativan vizualni koncept tako koristi sport kao scenografiju za seksualizirani prikaz ženskog tijela, što je izazvalo niz reakcija profesionalnih sportašica.

Ljubomora? Ma dajte...

Kritike su pritom usmjerene upravo na činjenicu da kampanja žensko tijelo ponovno stavlja u prvi plan, dok ono što bi trebalo biti središte sporta – rezultat, sposobnost, snaga, talent i godine rada – ostaje u drugom planu.

Premda, naravno, ima onih koji će reći da takve komentare pišu samo ljubomorne žene. Sigurno. To je razlog što su se brojne sportašice digle na noge. Garant su to pisale nakon uspješno odrađenog napornog treninga ili gledajući svoje medalje i trofeje razmišljajući: "Baš sam ljubomorna na ženu koja gola sjedi na košarkaškom obruču kako bi privukla pažnju."

Ili... osoba koju prati toliki broj ljudi i koja je mogla svoju platformu iskoristiti za nešto dobro i pozitivno, privukla je milijune na reklamu za klađenje. Droga novog doba. Droga koja je uništila toliki broj ljudi. Prekrasno. "Baš sam ljubomorna što ovo nisam ja." Dajte, molim vas. Nađite nam jednu profesionalnu sportašicu koja to misli.

Što da nije pozirala sa sportskom opremom, nego, primjerice, sa školskim priborom ili medicinskom opremom? Bi li takav kontekst odjednom bio jednako prihvatljiv? Vjerojatno ne. Problem, dakle, nije u njezinu tijelu ni u pravu da sa svojim tijelom radi što želi. Problem nastaje kada se seksualizacija koristi kao sredstvo privlačenja pažnje u prostoru koji bi trebao pripadati sportu.

Posebno je problematično što je riječ o platformi dostupnoj svim uzrastima. Djeca su ovu reklamu mogla vidjeti na svim društvenim mrežama. Navodno je bila i dostupna na YouTube Kids, po komentarima brojnih roditelja, ali nitko se nije službeno oglasio oko toga. Kako će dijete razumjeti poruku reklame u kojoj se gola osoba senzualno predstavlja uz riječi "Sports" ako se iza toga zapravo krije oglašavanje klađenja?

U oglašavanju nije važno samo što pojedinac ima pravo učiniti, nego i u kojem kontekstu to čini, s kojom namjerom i kakvu poruku pritom šalje. Ako je seksualizacija svjesno korištena kako bi privukla mušku pažnju i povećala prodaju, onda je sasvim legitimno postaviti pitanje je li takav pristup primjeren prostoru koji bi trebao promovirati sport, a ne seksualizirati žene unutar njega.

Kritike sportašica

Sweeney je na reakcije odgovorila podsjećanjem na ESPN-ov nekadašnji Body Issue, u kojem su profesionalne sportašice pozirale gole ili polugole. No upravo u toj usporedbi kritičari vide ključnu razliku. ESPN je njihova tijela prikazivao kao posljedicu snage, discipline i višegodišnjeg rada, kao svojevrsnu mapu svega što su morale učiniti da bi dosegnule vrhunsku razinu. U Novigovoj kampanji, smatraju, sport je prije sredstvo za stvaranje seksualizirane slike žene nego prostor u kojem se slavi ono što njezino tijelo može.

Među najglasnijim kritičarkama bila je britanska sprinterica Amy Hunt, osvajačica četiri europska zlata prošlog mjeseca. Nakon četvrtog mjesta na 200 metara na World Athletics Ultimate Championshipu, Hunt je poručila: "Sydney Sweeney, ovako izgledaju žene u sportu: 21,4 sekunde. Mišići. Rad, krv, znoj, suze."

Referirajući se na pobjedničko vrijeme Melisse Jefferson-Wooden od 21,47 sekundi, četvrto najbrže vrijeme u povijesti ženskih 200 metara, Hunt je podsjetila i na onu stranu vrhunskog sporta koja se rijetko uklapa u njegovu glamuroznu javnu sliku. Govorila je o boli, menstruaciji, lošim danima i činjenici da tijelo sportašice nije estetski projekt, nego instrument kroz koji se svakodnevno ostvaruju gotovo nadljudski zahtjevi.

"Kada ste žena u sportu, nije lijepo. Nije glamurozno. Nije uvijek seksi, definitivno", rekla je Hunt, otkrivajući da je na prvenstvo stigla upravo u trenutku kada je dobila menstruaciju, okolnost koju, kako je istaknula, sportašice ne mogu jednostavno planirati ili prilagoditi natjecateljskom kalendaru.

Odjeknula je i reakcija srpske atletičarke Ivane Španović.

"Još jedna kampanja posvećena ‘ženskom sportu‘ u kojoj je žensko tijelo važnije od onoga što je to tijelo zapravo sposobno učiniti. Ovo nije osnaživanje žena. Upravo je riječ o objektivizaciji protiv koje se žene u sportu desetljećima bore. Svođenje sebe na tijelo radi lajkova ne promovira sport, snagu ni žene – upravo suprotno, time se sve navedeno potkopava. A gledati još jednu ženu kako tome ponosno doprinosi, iskreno je patetično. Ne trebaju nam žene koje će svijetu pokazivati kako izgledamo. Trebaju nam žene koje će svijetu pokazati za što smo sposobne", napisala je Španović u komentarima ispod objave na Instagramu.

Dostupno svima pa i djeci

Na kampanju je reagirala i britanska olimpijska prvakinja u biciklizmu Sophie Capewell, poručivši: "Zamislite svijet u kojem seksualizirani prikaz nije najpopularniji način na koji gledamo žene u sportu."

Vratimo se još malo na samu dostupnost reklame svima, jer posebno je važno pitanje što takva poruka znači djevojčicama koje tek ulaze u sport.

To što se odrasla žena odlučila skinuti njezin je izbor i njezino pravo, naglasili smo već. Ipak, nezgodno je kada djevojčicama pokušavamo objasniti da njihova vrijednost nije određena izgledom, dok istodobno odrastaju u kulturi u kojoj je upravo izgled jedan od najbržih načina za dobivanje pažnje, prostora i društvene vidljivosti.

Dijete pritom ne mora razumjeti poslovni kontekst kampanje, vlasničke odnose ili marketinšku strategiju. Ono vidi tijelo koje je dobilo pažnju. I to u nekom "sportskom okruženju". Vidi što se prodaje, što se komentira i što postaje viralno. I zato pitanje nije samo smije li odrasla žena svoje tijelo predstaviti na određeni način. Naravno da smije. Pitanje je kakav kolektivni obrazac takve poruke stvaraju i kakvu sliku o vlastitom tijelu usvajaju djevojčice koje ih promatraju. A promatraju ih, jer je dostupno svima.