Doživljaj uživo Stade de Francea, pogotovo zato što potpisnik ovih redaka nije prvi put bio na tom golemom stadionu, koliko god vremena prođe između dva dolaska uvijek ostavlja isti dojam. Stadion na kojem je Hrvatska završila svoj put u ovosezonskoj Ligi nacija i dalje izgleda vrhunski, izvana i iznutra. A onda shvatiš da je prošlo već više od četvrt desetljeća otkad je izgrađen, za potrebe domaćinstva Svjetskog prvenstva u nogometu 1998. godine. Devet godina od zadnjeg dolaska, a nema novih „bora”. U usporedbi s novijim zdanjima nije zastario gotovo nimalo, izgleda kao da je napravljen prije pet godina.
A onda napravimo ono naše standardno, neizbježno. Povučemo paralelu s našim primjerom - Poljudom. Stadion Hajduka izgrađen je 1979. godine, za domaćinstvo Mediteranskih igara. Stariji je od Stade de Francea dakle samo 19 godina. A za njega zdanje na St. Denisu izgleda kao svemirski brod. Odnosno Poljud za Stade de France izgleda kao nekakav oronuli starac. Poljud izgleda ne duplo (iako nije ni toliko), nego pet puta stariji.
Stvar je slabog održavanja, izostanka sveobuhvatne obnove, planiranja... Sve ono što se u Hrvatskoj (i ranije Jugoslaviji) nije radilo, valjda Francuzi sustavno, planski rade. Svako toliko se nešto obnavljalo, popravljalo, renoviralo. Nije se samo malo pituravalo, promijenilo sjedalice, travnjak ili semafor, već se radilo i konkretnije, opsežnije zahvate. Pa tako i za Olimpijske igre 2024., koje su na njemu zatvorene.
A u gradu pod Marjanom sve ono što smo krivo napravili s Poljudom, radimo i sa Spaladium Arenom koja također iz svojih razloga neumitno propada. Nije dovoljno nešto samo izgraditi. Sada to dolazi na naplatu u ovoj obnovi Poljuda koja je u pripremi već dugo, koja se i zbog toga otegla.
Komentari (0)
Komentiraj