Tri desetljeća nakon što su pokrenute s idejom da djeci omoguće besplatno bavljenje sportom i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, Sportske igre mladih prerasle su u najveću amatersku sportsku manifestaciju u Europi. Od 1996. godine kroz Igre je prošlo više od 3,8 milijuna djece i mladih, a projekt koji je krenuo u Splitu danas okuplja sudionike u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji.
Osim sportskih natjecanja, Igre već tri desetljeća promiču fair play, toleranciju, prijateljstvo i zdrave životne navike, a njihov rad prepoznali su Međunarodni olimpijski odbor, Europska komisija, UEFA i brojne druge institucije i organizacije.
O tome kako je jedna domaća ideja izrasla u međunarodno prepoznatljiv projekt, što se tijekom 30 godina promijenilo, zašto su Igre danas možda važnije nego ikad te kakvo nasljeđe želi ostaviti novim generacijama, razgovarali smo sa Zdravkom Marićem, predsjednikom Regionalnog organizacijskog odbora Plazma Sportskih igara mladih.
Trideset godina iza vas nije mala brojka. Kada danas pogledate na početke, jeste li više ponosni na brojke koje su Igre dosegnule ili na priče djece koja su kroz njih odrasla?
– Brojke su velike i na njih moramo biti ponosni. Više od 3.869.000 djece koja su sudjelovala na Plazma Sportskim igrama mladih je nešto što nismo mogli ni sanjati kada smo 1996. krenuli iz Splita. Ali, iskreno, meni brojka nikada nije bila najvažnija. Najvažnije mi je kada danas sretnem čovjeka koji mi kaže: "I ja sam nekad sudjelovao na Igrama." A onda mi kaže da danas njegovo dijete sudjeluje na Igrama. To je trenutak kada shvatite da ono što ste radili nije bilo samo jedno natjecanje ili jedna sezona. Igre su dio života ljudi i rasle su zajedno s generacijama djece. Danas su Igre prisutne u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji, a cijelo vrijeme nam se javljaju i iz drugih zemalja i pitaju možemo li Igre organizirati i kod njih. To je lijep osjećaj, ali i velika odgovornost.
Igre važnije nego ikad
U vrijeme kada su Sportske igre mladih pokrenute djeca su slobodno vrijeme uglavnom provodila vani, dok se danas bore s ekranima, društvenim mrežama i sjedilačkim načinom života. Je li danas teže privući djecu sportu nego prije 30 godina? I jesu li Igre zbog takvog načina života važnije danas nego prije?
– Danas je sigurno drukčije. Prije 30 godina dijete bi nakon škole izišlo van, našlo društvo i igralo se. Danas mu je cijeli svijet u mobitelu. Tehnologija je problem jer je zamijenila kretanje, druženje i stvarni kontakt s drugom djecom. Zato mislim da su Igre danas važnije nego ikada. Mi djeci ne govorimo samo "maknite se od ekrana", nego im nudimo nešto drugo, da iziđu na teren, upoznaju nove prijatelje, natječu se, smiju se i vide koliko je lijepo biti dio ekipe. Važno je i to da na Igrama imamo deset sportova. Ne mora svako dijete biti nogometaš ili trenirati neki sport da bi došlo. Može doći, probati, zaigrati nogomet, košarku, graničara ili neki drugi sport i vidjeti što mu se sviđa. Možda baš na Igrama otkrije sport kojim će se baviti cijeli život. A možda neće, i to je sasvim u redu. Važno je da je došlo, igralo se i družilo. Sport nije samo rezultat. Dijete kroz sport nauči kako pobijediti, ali i kako izgubiti, kako pomoći suigraču, poštovati protivnika i biti dio ekipe. To su stvari koje mu trebaju i izvan sportskog terena. I ono na što sam posebno ponosan, kroz svih ovih trideset godina nijedno dijete koje je sudjelovalo na Igrama mladih nije platilo ni centa. To je od početka bila naša ideja. Svako dijete mora imati jednaku priliku doći na teren, bez obzira na to odakle dolazi i kakve su mu financijske mogućnosti.
Od dječjih uspomena do velikih sportskih karijera
Mnogi vrhunski hrvatski sportaši danas su nekada nastupali na Sportskim igrama mladih. Koliko vam znači kada ih danas vidite kao ambasadore ili uzore novim generacijama?
– Možemo se pohvaliti da su na Igrama mladih sudjelovali brojni sportaši koji su danas uspješni profesionalci. Mario Pašalić i danas čuva medalju koju je osvojio na Igrama. Luka Ivanušec svoju je današnju suprugu upoznao upravo na Igrama. Donna Vekić ima fotografiju s Igara, koju je ove godine donijela u Osijek na svečano otvorenje naše 30. sezone. Kao djeca zaigrali su i Šime Vrsaljko, Dario Šarić, Sandra Elkasević, Ivan Perišić i brojni drugi. Kada počnete nabrajati ta imena, shvatite koliko je generacija prošlo kroz Igre. To nam je posebno drago, ne zato što želimo prisvajati njihove uspjehe, nego zato što smo bili dio njihovih prvih sportskih koraka i njihovih dječjih uspomena.
Kad danas pogledam koliko je vrhunskih sportaša povezano s Igrama, ponekad se i sam vratim u 1996. godinu. Tada sam tek pokretao Igre i nisam imao ni velike partnere ni veliki tim. Imao sam ideju i puno entuzijazma. Mislio sam da će, ako sportaši čuju što želimo napraviti, možda prepoznati tu priču. Zato sam pokušao doći do reprezentativaca koji su tada igrali na Europskom prvenstvu u Engleskoj. Uspio sam doći do njihovih telefonskih brojeva i počeo ih nazivati. Prvi je bio Alen Bokšić. Nakon njega javili su se Slaven Bilić, Igor Štimac, Zvonimir Soldo i Mario Stanić. Nisu to tada bile velike formalne suradnje, to su bili ljudi koji su prepoznali moj entuzijazam i bili spremni pomoći. Vrlo brzo priključili su se veliki sportaši iz različitih sportova, od Dina Rađe, Tonija Kukoča i Gorana Ivaniševića, a kasnije i nove generacije do Luke Modrića, Šime Vrsaljka, Edina Džeke, Nemanje Vidića, Nemanje Matića i mnogih drugih. Podrška naših ambasadora rezultat je dugogodišnjeg rada i povjerenja koje smo izgradili. Godinama smo razvijali sustav koji su prepoznali utjecajni i poznati ljudi, među kojima je i Aleksander Čeferin, čija nam podrška ima posebnu težinu. Uvijek volim istaknuti i Predraga Mijatovića i kažem da mi ga je sam Bog poslao u život, jer me u ključnom trenutku povezao s Čeferinom, za kojeg uvijek moram naglasiti da je najbolji čovjek na svijetu, i snažno podržao projekt.
Tu su i Nasser Al-Khelaifi, Željko Obradović, a posebno želim istaknuti i Johannesa Hahna, koji je, iako izvan sporta, iskreno prepoznao vrijednost Igara i godinama nam daje snažnu podršku. Veliko mu hvala što u svakoj mogućoj prilici uveliča naše događaje svojim prisustvom i angažmanom. Ove godine pridružio nam se i Goran Dragić, a na svečanosti povodom 30 godina Igara predstavit ćemo još tri nova ambasadora.
Sport koji prelazi granice
Sportske igre mladih danas djeluju u pet država. Jeste li prije 30 godina uopće mogli zamisliti da će projekt prerasti hrvatske granice ili je to bio cilj od samog početka?
- Iskreno, prije 30 godina teško je bilo zamisliti da će projekt koji smo pokrenuli u Hrvatskoj jednog dana povezivati djecu iz pet država. Kada smo krenuli, najvažnije nam je bilo djeci omogućiti da se bave sportom, druže, natječu i stvaraju uspomene koje će pamtiti cijeli život. Nismo tada razmišljali o granicama, državama i međunarodnom projektu, razmišljali smo o djeci. S vremenom smo shvatili da ono što radimo ima puno veći potencijal. Sport se pokazao kao univerzalan jezik koji djeca razumiju bez obzira na to iz koje zemlje dolaze, kojim jezikom govore ili u kakvom okruženju odrastaju. Tako su Igre prirodno počele prelaziti hrvatske granice, najprije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Sloveniju, a potom i u Sjevernu Makedoniju.
Na tome moram zahvaliti i vladama svih zemalja u kojima se Igre održavaju. Posebno Vladi Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Također, ove smo godine započeli Igre u Sjevernoj Makedoniji, gdje smo baš s Vladom potpisali ugovor o širenju temeljen na licencnom modelu, a to je prvi put da su se na taj način Igre proširile u novu zemlju. Danas, kada na Međunarodnoj završnici u Splitu gledamo djecu iz pet država kako se zajedno natječu, druže se i navijaju jedni za druge, mogu reći da je to jedna od najvećih vrijednosti svega što smo u ovih 30 godina napravili.
‘Fair play nije samo pravilo koje piše u propozicijama‘
Natjecanje je važan dio sporta, ali često ističete da je kod vas rezultat u drugom planu. U vremenu kada se djeca sve ranije suočavaju s pritiskom uspjeha, koliko je teško sačuvati upravo taj duh igre i fair playa?
– Mislim da je danas važnije nego ikad sačuvati duh igre i fair playa. Djeca se sve ranije susreću s pritiskom rezultata, uspoređivanja i očekivanja da moraju biti najbolja, a mi želimo poslati potpuno drukčiju poruku, sport prije svega treba biti radost, druženje i prilika da dijete nešto nauči o sebi i drugima. Na Plazma Sportskim igrama mladih od početka inzistiramo na tome da rezultat nije najvažnija stvar. Naravno da se djeca žele natjecati i pobijediti, ali jednako je važno naučiti kako prihvatiti poraz, čestitati protivniku i nastaviti dalje. Upravo kroz sport djeca uče da nije problem izgubiti utakmicu, nego odustati ili ne poštovati onoga preko puta sebe.
Također, veoma nam je važna i inkluzija te jednake mogućnosti bavljenja sportom za djevojčice i dječake. To promoviramo kroz igru graničar, gdje igraju miješane ekipe, ali i kroz naš Coca-Cola Cup. Posljednjih šest godina zajedno s UEFA-om i UEFA-inom fondacijom za djecu posebnu pozornost usmjeravamo na ženski nogomet, i moramo se pohvaliti da broj ženskih nogometnih ekipa svake godine raste. Suradnja je počela zahvaljujući Aleksanderu Čeferinu koji, bez obzira na funkciju koju obavlja, ima iznimnu empatiju i osjećaj za druge. Po meni, on je najbolji čovjek na svijetu. Njegova senzibilnost prema Igrama omogućila nam je da dođemo tu gdje smo danas i postanemo najveća sportsko-amaterska manifestacija u Europi. Važno nam je da Igre budu otvorene svima. Ne tražimo selekciju najboljih, nego uključivanje što većeg broja djece. Omogućujemo sudjelovanje pojedincima, klubovima i slobodno formiranim ekipama jer vjerujemo da svako dijete treba imati priliku osjetiti kako je biti dio sportskog natjecanja. Fair play nije samo pravilo koje piše u propozicijama. To je vrijednost koju djeca trebaju doživjeti i ponijeti sa sobom izvan sportskog terena.
Ono što javnost ne vidi
Organizacija danas okuplja više od 400 tisuća sudionika godišnje u pet država. Koji su najveći izazovi iza kulisa jednog ovako velikog projekta, a koje javnost možda uopće ne vidi?
– Kada gledate Igre na terenu, vidite djecu, sport, osmijehe i natjecanje. I to je ono što želimo da ljudi vide. Ali iza toga stoji ogroman organizacijski sustav i veliki broj ljudi koji cijelu godinu rade kako bi sve funkcioniralo. Danas Plazma Sportske igre mladih organiziramo u pet država, u velikom broju gradova i mjesta, u deset sportskih disciplina i za stotine tisuća djece. Ove godine u zemljama sudionicama obišli smo više od 700 gradova i mjesta i okupili 432.678 sudionika. To znači da svaki detalj mora biti dobro isplaniran, od sportskih terena, sudaca i delegata do prijevoza, smještaja, prehrane, sigurnosti i komunikacije. Iako je riječ o amaterskom sportu, standardi organizacije moraju biti na razini profesionalnih natjecanja.
Poseban izazov je sačuvati kvalitetu i iste vrijednosti Igara kako projekt raste. Nije teško napraviti jedan veliki događaj. Puno je teže 30 godina iz godine u godinu organizirati tisuće natjecanja, u različitim sredinama i državama, a pritom ostati vjeran istoj ideji, da sport mora biti dostupan svakom djetetu. Važno je i održati model u kojem je sudjelovanje potpuno besplatno. To zahtijeva snažna i dugoročna partnerstva, podršku institucija, lokalnih zajednica i škola. Oko 80 posto naših prihoda dolazi iz marketinških izvora i upravo nam takav model omogućuje da djeci osiguramo besplatno sudjelovanje, uključujući prijevoz, smještaj i prehranu na završnicama. Možda se najveći dio tog posla na kraju ni ne vidi. Ali upravo kada se ništa ne dogodi, kada sve funkcionira kako treba i kada dijete može bezbrižno izići na teren i igrati se, tada znamo da smo svoj posao napravili dobro. To sve mogu zahvaliti timu ljudi koji predano radi sve ove godine. Nikada nisam Igre gledao kao svoj osobni projekt, sve što smo napravili rezultat je predanog rada cijelog kolektiva.
Kakvo će biti naslijeđe Igara?
Kad biste morali izdvojiti jednu stvar po kojoj želite da Sportske igre mladih ostanu zapamćene za novih 30 godina, što biste voljeli da bude njihovo najveće nasljeđe?
– Volio bih da najveće nasljeđe Igara ne bude nijedan rekord, broj osvojenih medalja ili broj sudionika. Volio bih da ostane osjećaj da smo generacijama djece dali priliku da kroz sport budu sretnija, zdravija i otvorenija prema drugima. Ako za 30 godina neko dijete kaže: "Na Igrama sam stekao svog najboljeg prijatelja", ili ako se netko prisjeti utakmice na kojoj je prvi put izgubio, ali naučio čestitati protivniku, znat ćemo da smo napravili nešto vrijedno. Posebno mi je važno da Igre ostanu zapamćene kao mjesto na kojem granice nisu bile važne.
Da možete poslati jednu poruku onom Zdravku Mariću koji je prije 30 godina krenuo u ovu priču, što biste mu rekli?
– Rekao bih mu: Budi strpljiv, upornost je put uspjeha i čuvaj ljude oko sebe. Prije trideset godina nisam mogao znati kamo će me sve ovaj put odvesti, ali danas znam da se najveće stvari ne grade preko noći. Bit će uspona i padova, bit će odluka za koje ćeš kasnije shvatiti da su mogle biti bolje, ali upravo iz njih ćeš najviše naučiti. Poslovni rezultati jesu važni, ali na kraju najviše vrijediš po tome kakav si čovjek bio prema ljudima i što si ostavio iza sebe. Kad imaš 20 godina, misliš da je najvažnije što ćeš postići. S 50 shvatiš da je važnije s kim si to postigao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....