Da tako to ide u Splitu, ne treba nam baš puno. I nema veze što je radni dan i početak velike fešte, trebalo je biti u gradu, na Rivi, pozdraviti nacionalne junake, osvajače bronce iz Katra. Opustili su se igrači, rasplesali, ovo je njima poznato okruženje, doma su, neki nakon i duljeg izbivanja iz grada pod Marjanom.
A i glazba im je bila po guštu, onako kako vole, nekako nam se činilo da se baš nikome ne ide nigdje „Nećemo noćas doma, nećemo do zore“ … Zvučalo je to kao kakva „prijetnja“. I nije važno što kazati, u ovakvim se prigodama riječi teško nalaze, a zapravo sve su prave, imaju određenu težinu.
Prije četiri godine srebro, danas bronca, doći će i to zlato. Doći će i titula, Kup se proslavio. Splitu stvarno malo za sriću triba, jako malo, a onda se za...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....