Ono što je do jučer djelovalo kao skup i dugoročan projekt preko noći postaje kula od karata koja se ruši. Upravo takav scenarij trenutačno gledamo u RK Partizanu, koji je u prethodnom razdoblju slovio za sportski kolektiv u velikom usponu, s jasno definiranim ciljevima, snažnom potporom i visokim europskim ambicijama. Ipak, samo nekoliko mjeseci nakon "bombastičnog" prijelaznog roka, dovođenja ozbiljnih pojačanja i osiguravanja mjesta u Ligi prvaka, crno-bijeli se suočavaju s jednom od najvećih i najtežih kriza u svojoj novijoj povijesti. Tektonski poremećaji na političkoj sceni Srbije, nakon nedavnih parlamentarnih izbora i povijesne pobjede Studentske liste, polako se, ali sigurno, prelijevaju i na sportske terene. Promjene u društvenoj i političkoj hijerarhiji, čini se, pridonose i općoj zbunjenosti u RK Partizanu, koji sada nema jasnu viziju svoje budućnosti, piše Nova.rs.
Sve je počelo neslužbenom informacijom da Vladimir Mandić, koji je dugo vedrio i oblačio u RK Partizanu, više neće biti blizak klubu. Iako u njemu nije imao službenu funkciju, svi su bili svjesni njegova utjecaja i neslužbeno je slovio za prvog čovjeka kluba. Inače je vrlo blizak odlazećem političkom režimu.
Mandićeva prisutnost u prethodnom razdoblju smatrana je jamstvom stabilnosti i snažnog zaleđa, prije svega financijskog. Njegovo navodno povlačenje u trenutku kada se mijenjaju političke i društvene okolnosti u Srbiji jasan je i nedvosmislen pokazatelj da je dosadašnji model funkcioniranja postao neodrživ.
Raspad se nastavio službenom potvrdom na klupskoj internetskoj stranici, koja je u javnosti odjeknula poput groma iz vedra neba – Upravni odbor RK Partizana je razriješen, a daljnja sudbina crno-bijelih postala je izrazito neizvjesna. Te su vijesti s razlogom duboko zabrinule Partizanove navijače. Predsjednik Upravnog odbora Miljan Žugić podnio je neopozivu ostavku, a kako je istaknuo na sjednici, na taj je radikalan korak bio primoran zbog nemogućnosti daljnjeg financiranja momčadi. Glavni je razlog novonastala situacija s blokadom banke, zbog koje je klupsko financiranje postalo upitno. Prestanak priljeva novca očito je bio izravna posljedica širih društveno-političkih promjena u državi, koje su presjekle financijski krvotok momčadi.
U skladu s klupskim statutom, ostavka predsjednika značila je automatski pad i razrješenje cijelog Upravnog odbora. Skupština RK Partizana sada ima zakonski rok od samo 30 dana da sazove novu sjednicu, imenuje novog predsjednika i članove Upravnog odbora te pokuša spasiti što se spasiti može.
Sada je pitanje tko je spreman suočiti se s velikim problemima koji su zadesili Partizan. Kada se ključni operativci, osjetljivi na promjene društvene i gospodarske klime, odluče povući, to je u svijetu sporta najpouzdaniji znak da institucija nezaustavljivo srlja u kolaps.
Organizacijski slom "u uredima" munjevito se prenio i na one na terenu. Skup projekt, pomno građen kako bi dominirao domaćim natjecanjima i bio konkurentan u Ligi prvaka, počeo se osipati. Trener Raul Gonzales, ujedno i izbornik Srbije, suočen s kaosom i nedostatkom jamstava za daljnji rad, napustio je klupu crno-bijelih. Umjesto njega momčad će voditi Marko Pavlović, barem do kraja turbulentne sezone.
Odlazak stručnjaka Gonzalesova ugleda neplaniran je i nenadoknadiv gubitak za Partizan, koji je s njim imao velike ambicije. Umjesto dugoročnog projekta koji se tek počeo uzdizati, došlo je do razlaza nakon samo nekoliko mjeseci suradnje.
To nije sve. Miloš Kos, jedan od najboljih igrača i srpski reprezentativac, napušta Partizan i vraća se u Njemačku. Njegov odlazak mogao bi biti samo prvi u nizu, osobito ako igrači u bliskoj budućnosti ne budu zadovoljni financijskom situacijom. Status svih prvotimaca pod velikim je upitnikom, a klupko se možda tek počelo odmotavati.
Ironija sudbine i surovost takvog raspleta leže u činjenici da se potpuni slom događa upravo u trenutku kada su ambicije bile na vrhuncu. Partizan je projektiran za osvajanje domaćih trofeja i nastupanje u Ligi prvaka, u kojoj je ove sezone zabilježio jedan remi i pet poraza, pa ga čeka preseljenje u niži europski rang.
U nedavnom klupskom priopćenju čak se izražava želja da promjene u vodstvu ne utječu na ambicije momčadi, ali jasno je da su zacrtani ciljevi sada mnogo teže dostižni.
Partizan s velikim nestrpljenjem očekuje doigravanje Europske lige, dok u domaćoj Arkus ligi još nije izgubio ni bod. Nakon nastupa u skupini Lige prvaka, u kojoj su crno-bijeli odmjeravali snage s velikanima poput Veszprema, Füchse Berlina i Porta, klub iz Humske trebao bi 6. prosinca na ždrijebu doznati ime sljedećeg europskog suparnika. Umjesto pripreme taktike za velike europske uspjehe, Partizan se sada mora grčevito boriti za osnovnu egzistenciju i goli opstanak.
Trenutačna situacija u Partizanu otvara i mnogo šira, temeljna pitanja o načinu na koji je ustrojen klupski sport u Srbiji. Postojeći model, u kojem sudbina uglednog sportskog kolektiva ovisi o aktualnoj političkoj volji, državnim sponzorstvima i donacijama pojedinaca, ponovno se pokazuje nezdravim i vrlo rizičnim. Bila je dovoljna jedna promjena vlasti na državnoj razini da se dovede u pitanje sportski sustav izgrađen "pod šapom" Srpske napredne stranke, iako sport ne bi smio biti žrtva političkih potresa.
Pred Partizanom je neizvjesnih 30 dana, koliko iznosi rok za postavljanje novih ljudi spremnih uhvatiti se ukoštac s problemima. Bit će to tek novi početak velike borbe. Brzi raspad Partizana u ovom trenutku nadilazi sportske okvire – on je gorka i bolna lekcija o cijeni gradnje kula na pješčanim temeljima, piše Nova.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....