Rađa otkrio nepoznatu priču o Draženu: ‘Nije zvao sve, točno je znao tko razmišlja kao on‘

Dražen Petrović rođen je na današnji dan 1964. godine, a uspomena na legendarnog košarkaša i više od tri desetljeća nakon njegove smrti živi među njegovim prijateljima, suigračima i ljubiteljima košarke. Među njima je i Dino Rađa, koji se u razgovoru za TVE Montenegro tijekom Mundijala prijateljstva u Ulcinju prisjetio njihova odnosa i lekcija koje je naučio od jednog od najvećih igrača u povijesti ovih prostora.

Rađa je naglasio kako mu Petrović nije tek povremena uspomena koju ožive obljetnice i objave na društvenim mrežama. Sjećanje na nekadašnjeg suigrača i prijatelja svakodnevni je dio njegova života.

Spomenik Draženu Petroviću

Niksa Stipanicev/Cropix

"Objave na Instagramu, razni tekstovi i slično – sve su to gluposti. Od dana kad je poginuo pa do danas, ne prođe niti jedan dan da mi Dražen ne padne na pamet. Bio mi je veliki prijatelj, kolega, suigrač i rival. Od njega sam dobio puno savjeta", rekao je Rađa.

Među brojnim stvarima koje je naučio od Petrovića, Rađa posebno izdvaja njegovu predanost treningu.

"Najvažniji savjet je rad. On je bio prvi koji bi na terenu ostajao dulje od svih ostalih. Sjećam se jednog detalja kad smo išli u Wroclaw, baš prije te nesreće. Stigli smo u neki gradić, dvorana nije imala teretanu, a nije je bilo ni u blizini hotela. Mi smo tada već polako navikli na treninge u teretani. Nakon pola sata, Dražen me zove na telefon i kaže da je pronašao jednu. Nije zvao sve, točno je znao tko razmišlja kao on. Pozvao je mene i Stojka da idemo s njim. Bila je na samom rubu grada, nikakva, ali smo otišli i odradili trening", zaključio je Rađa.

Njih dvojicu povezali su brojni zajednički uspjesi na reprezentativnoj razini. U dresu Jugoslavije osvojili su broncu na Europskom prvenstvu 1987., srebro na Olimpijskim igrama u Seulu 1988., zlato na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. i naslov svjetskih prvaka u Argentini 1990. godine.

Nakon osamostaljenja Hrvatske ponovno su se našli u istoj reprezentaciji na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., gdje su predvodili Hrvatsku do povijesnog srebra. Petrovićev život prerano je završio 1993. godine, ali trag koji je ostavio na Rađu i hrvatsku košarku ostao je neizbrisiv.