StoryEditor
Više od sporta‘čudna biljka‘

Priča o ekscentričnom vrataru koji je plijenio pozornost atraktivnim obranama prije nego što je odlučio reći zbogom nogometu i postao ‘kečer‘

29. listopada 2020. - 21:00

Dobro je poznato da su nogometni vratari „čudne biljke“. Osobenjaci s impulzivnim ispadima na terenu, a često i izvan njega, koji u samo jednoj utakmici mogu proći put od tragičara do heroja i obratno.

Dok ostalih deset igrača stoje na terenu u jednakim dresovima i pokušavaju ostvariti zajednički cilj, vratar se može osloniti samo na sebe. Stoji u pozadini, u drugačijem dresu i na koncu je prepušten sam sebi, jer što god se dogodilo on je taj koji je tu kako bi spriječio da lopta uđe u gol i o njemu ovisi hoće li njegova momčad ostati bez boda, tri boda ili možda trofeja.

Naravno, ne ovisi uvijek samo o vrataru hoće li neka ekipa primiti gol ili ne, ali psihološki aspekt kojeg donosi činjenica da si sam na golu, da ti jedini smiješ koristiti ruke i da ti je posao prvenstveno spriječiti tu loptu da uđe u gol, stavlja vratara u položaj koji je neshvatljiv svakome tko to nije iskusio.

Stoga zaista nije čudno što moraš biti poseban tip ličnosti da bi bio uspješan vratar i što se ekscentričnost smatra jednom od vratarskih kvaliteta. A vjerojatno nijedan narod nije dao toliko ekscentričnih i kvalitetnih vratara kroz povijest kao Njemačka.

Prvi koji svima pada na pamet je, naravno, Oliver Kahn. Ali o njemu smo već pisali u serijalu „Više od sporta“. Ovoga puta donosimo vam priču o čovjeku kojeg su uspoređivali s Bayernovom legendom zbog njegovih ispada na terenu i čiju je karijeru obilježio „onaj" gol i ogromni pritisak očekivanja koji mu je stavljen na leđa još od mladih dana, a koji je od svega toga izlaz pronašao u teretani i odlučio postati „kečer“. Ako do sada niste pogodili, riječ je o Timu Wieseu.

Razvijanje pod paskom 'Chuck Norrisa iz Palatinata'

Wiese je svoje prve nogometne korake napravio u DJK Dürscheidu, zatim je prešao u akademiju Bayer Leverkusena, da bi svoj seniorski debi ostvario u redovima Fortune Köln. Ipak, presudnu ulogu u njegovoj karijeri odigrale su četiri godine provedene u Kaiserslauternu. Tamo mu je trener vratara bio Gerry Ehrmann koji je bio poznat po tome što je u treningu naglasak stavljao na fizički aspekt i podizanje samopouzdanja svojim vratarima.

Osim Wiesea, Ehrmannovu školu su između ostalih prošli i Roman Weidenfeller, Tobias Sippel i Kevin Trapp, a novinar Kickera David Gohla jednom je prilikom Ehrmannove pulene opisao kao „mišićave, preplanule i „ukalupljene“ tipove sa zlatnim lančićima i Porscheima“. Ehrmann je i sam bio takav u igračkim danima, a zbog svog izgleda nadjenuli su mu nadimak „Chuck Norris iz Palatinata“.

image
AFP

Ehrmann je i nakon završetka igračke karijere ostao vjeran teretani i utezima, a iako je uvijek odbacivao tvrdnje da svoje vratare tjera u teretanu, činjenica je da su svi jednom tjedno trebali odraditi trening s utezima na sebi kako bi ojačali trbušnu i leđnu muskulaturu. Veliki naglasak stavljao je na reakciju na udarce iz blizine te bi često koristio vježbu u kojoj bi s pet metara udaljenosti svom snagom udarao loptu oko vratara, tjerajući ih na reakciju.

- Jako je teško postići hrabrost da ostaneš na mjestu kada prema tebi ide lopta udarena svom snagom s tri-četiri metra. Zato udaram po 30-40 lopti u momke s velike blizine i oni moraju reagirati. Ponavljamo tu vježbu sve dok im reakcije na takvu situaciju ne postanu automatske – opisao je svoj pristup treningu Ehrmann, koji je vjerovao da je samopouzdanje ključno kod vratara.

Wieseovo samopouzdanje dodatno je poticala njemačka nogometna struka koja ga je držala za jednog od najtalentiranijih vratara svoje generacije, a Ulli Stielike je, dok je bio izbornik mlade njemačke vrste, jednom prilikom javno apelirao na Rudija Vollera da mu ne uzima Wiesea samo da bi popunio rupu u vratarskom kadru A reprezentacije, jer mu je on „nezamjenjiv“.

Wiese je 2005. prešao u redove Werder Bremena, gdje je trebao zamijeniti Andreasa Reinkea, no potrgao je križne ligamente koljena i propustio cijeli prvi dio sezone. Ipak, Reinke se ozlijedio u veljači sljedeće godine te je Wiese napokon dobio priliku stati na gol Werdera. Sudbina je htjela da njegov debi od prve minute bude baš protiv Kaiserslauterna, a Werder je taj susret izgubio.

'Onaj' gol

No pravi test za Wiesea došao je samo 11 dana nakon te utakmice, a radilo se o susretu osmine finala Lige prvaka protiv Juventusa. Juventus je bio favorit, ali Werder predvođen Ivanom Klasnićem i Miroslavom Kloseom imao je šanse.

Prvi susret odigran u Bremenu otišao je na stranu domaćina koji su slavili sa 3:2. Uzvratni susret igrao se dva tjedna kasnije u Torinu, a kada je Micoud u 13. minuti pogodio za ukupnih 4:2, stvari su djelovale ružičasto za Werder. Ipak, Trezeguet je u 65. minuti smanjio zaostatak Stare dame i Torinezi su bjesomučno napadali, ali Werder se i dalje čvrsto držao ponajprije zahvaljujući sjajnom Wieseu.

No onda je došla 88. minuta. Wiese je lagano ukrotio jedan bezazleni ubačaj s lijeve strane, čvrsto uhvativši loptu i priljubivši je uz svoj ružičasti dres. Zatim se bacio na tlo kako bi „ukrao“ malo vremena, ali kada mu je lakat dotaknuo travnjak lopta se oslobodila iz njegovog naručja i otkotrljala se ravno pred noge Emersona. Juventusov Brazilac to je primijetio, iako je već bio krenuo u trk prema natrag, te je pospremio loptu u praznu mrežu i odveo svoju momčad u četvrtfinale, ostavivši igrače Werdera u nevjerici.

image
Trenutak kada je Emerson iskoristio Wieseovu pogrešku
AFP

Ta pogreška koja je sjajnu Werderovu momčad stajala velikog skalpa na neki način je obilježila karijeru Tima Wiesea, iako je, kada se u obzir uzme svih 90 minuta te utakmice, on odradio sjajan posao. U nekoliko navrata je obranio „nemoguće“, spriječivši udarce Juventusovih igrača iz velike blizine, što je upravo ono na čemu je njegov trener iz Kaiserslauterna uvijek insistirao. S druge strane, bilo je evidentno da ima problema s procjenama leta lopta i izlascima na loptu, zbog čega je kasnije često nailazio na kritike kolega. Točnije, na kritike je nailazio njegov stil općenito, koji se temeljio na refleksnim obranama i težnji da bude atraktivan.

- Wiese je bio „tabloidni“ vratar. Bacao bi se na lopte koje su išla samo pola metra od njega i koje bi moga obraniti stojeći. Ali kada bi to radio, navijači ga ne bi slavili. Ako bi primjerice napadač išao sam na njega, on bi mu uklizao s ispruženom nogom u stilu kung-fu borca, a komentatori bi urlali s oduševljenjem. Ostali vratari bi gledali u TV u nevjerici i pitali se kako komentatori ne shvaćaju da je takav stil branjenja jednostavno pogrešan – napisao je Ronald Reng, njemački novinar i autor, u svojoj knjizi o tragičnoj smrti Roberta Enkea.

Atraktivan i beskompromisan

Wiese se unatoč toj kobnoj pogrešci ustalio na vratima momčadi iz Bremena te se u narednim godinama etablirao kao jedan od najboljih vratara Bundeslige. Njegov stil bio je atraktivan (često nepotrebno) i beskompromisan, a refleksne obrane s kojima je oduševljavao navijače u drugi plan su bacale nedostatke u njegovoj igri. Bio je poznat po agresivnim istrčavanjima i oštrim startovima koji su često bili na rubu crvenog kartona i koji bi ponekad i rezultirali isključenjem, a posebno se pamti onaj na našem Ivici Oliću dok je igrao za HSV, inače najvećeg rivala Werdera. Wiese je tada istrčao sa svoga gola i kopačkom udario Olića u glavu, a Hrvat je srećom prošao bez ozbiljnijih posljedica.

Dobre igre osigurale su mu poziv u A vrstu Njemačke, za koju je debitirao 2008. u prijateljskoj utakmici protiv Engleske, ušavši na poluvremenu umjesto Renéa Adlera. Wiese je bio i dio reprezentacije koja je nastupala na SP-u 2010., ali na njega je trebao ići kao tek treći vratar. U to vrijeme konkurencija je bila strašna, a ispred njega su bili Adler, koji je tada imao ulogu prvog vratara, te Manuel Neuer. Adler se ozlijedio tik pred prvenstvo, a njegovo mjesto je uzeo Neuer. No iako je Wiese igrom slučaja na tom prvenstvu promoviran u drugog vratara, ostao je jedini njemački igrač koji nije upisao nastup, jer se ozlijedio na treningu pa je umjesto njega susret za treće mjesto branio veteran Hans-Jörg Butt.

image
Andreas Koepke, Rene Adler i Wiese na treningu njemačke reprezentacije 2008.
AFP

Kritike upućene Wieseu s vremenom su postale sve češće, ali jedna ga je posebno zasmetala. Jens Lehmann je 2010. godine gostovao kao stručni komentator na jednoj njemačkoj televiziji koja je pratila susret Lige prvaka između Werdera i Tottenhama te je kritizirao postavljanje Wiesea kod Tottenhamovog prvog pogotka, a ovaj mu nije ostao dužan.

- On (nap. a. Lehmann) bi trebao biti u Muppet Showu, na kauču ili u psihijatrijskoj ustanovi – odgovorio mu je tada Wiese bez dlake na jeziku.

Transfer u Hoffenheim i odlazak iz nogometa

Nijemac je 2012. prešao u redove Hoffenheima te mu je odmah povjerena kapetanska traka. Ipak, početak u novoj sredini mu je bio katastrofalan. Wiese je u prve tri utakmice primio čak 15 golova, a zatim je pretrpio ozljedu abduktora zbog kojeg je propustio četiri utakmice. Nakon oporavka odigrao je pet utakmica, primivši pritom još 12 pogodaka, te se ponovno ozlijedio. Ovoga puta u pitanju su bili ligamenti koljena.

Za Hoffenheim je odigrao još dvije utakmice, a kada je uprava dovela Brazilca Heurelha Gomesa bilo je jasno da za Wiesea u klubu više nema mjesta. U siječnju 2014. godine došlo je do sporazumnog raskida ugovora te je otkriveno da je glavni razlog za to bilo Wieseovo tjelesno stanje, odnosno razvio je toliku mišićnu masu da je izgledao kao bodybuilder, a ne kao vratar.

Nakon što je mjesecima bio bez angažmana, Nijemac je u rujnu 2014. i službeno objavio igračku mirovinu, a godinama kasnije otkrio je i kako je došlo do njegove transformacije.

- Kada sam došao u Hoffenheim, trebali smo se boriti za mjesta koja vode u Europu, ali sve je pošlo po krivu. A svaki poraz se prikazivao kao moja krivica. Mene su analizirali i kritizirali, a ne momčad. Sve se vrtjelo samo oko mene. Unatoč mom iskustvu i samopouzdanju, nikada se prije nisam bio susreo s nečim takvim, a sve je kulminiralo s prosvjedom navijača pred prostorijama kluba koji je bio organiziran samo protiv mene. Osjećao sam se kao da sam u horor filmu. Pritisak je bio neljudski i nisam mogao igrati slobodno – prisjeća se Wiese mučnih trenutaka.

image
Wiese na oproštajnoj utakmici Romana Weidenfellera 2018. godine
AFP

Wiese je inače u ljeto 2012. imao priliku otići u Real Madrid i biti zamjena Ikeru Casillasu. No on se radije odlučio za Hoffenheim u kojem je trebao biti prvi vratar, dok bi u Realu bio prikovan za klupu. Ironija je u tome što je Casillas te sezone upao u krizu te ga je Mourinho preselio na klupu. No Wiese to nije mogao znati, stoga ne žali za odlukom, iako prihvaća da je za sve što mu se u karijeri događalo sam kriv.

Nova karijera

Mučan period u Hoffenheimu ostavio je dubok trag na njegovu psihu, a utjehu je pronašao u utezima.

- Morao sam maknuti sve probleme iz glave, a ovo je bio način za to. Pokušao sam se odmaknuti od svega negativnoga, nisam se namjeravao profesionalno baviti bodybuildingom, već sam se samo zabavljao na ovaj način – rekao je Wiese.

Ali zabava se s godinama pretvorila u karijeru. Doduše, ne u bodybuildingu, već je Wiese postao profesionalni hrvač, iliti „kečer“, a premijeru je imao 2016. na eventu u organizaciji WWE-a (najveće organizacije profesionalnog hrvanja na svijetu) u Münchenu. Nastupio je pod nadimkom „The Machine“ te je u paru s Cesarom pobijedio dvojac kojeg su činili The Shining Stars i Bo Dallas (ne brinite, ni mi ne znamo tko su te osobe).

image
Wiese u akciji
AFP

Wiese je nakon toga u razgovoru za službeni YouTube kanal Bundeslige iznenađujuće izjavio da mu je profesionalno hrvanje oduvijek bilo san te da mu se nogomet jednostavno „dogodio“ prije toga, a zanimljiv je bio i dio u kojem je govorio o tome kako je vjerovao u sebe i znao da će pobijediti u svojoj premijernoj borbi. Ostaje nerazjašnjeno je li zaista mislio da borbe "kečera" nisu namještene ili je to bio samo dio cjelokupnog showa…

Tim Wiese neće ostati upamćen kao jedan od najvećih vratara Njemačke ili svijeta, ali će zasigurno ostati upamćen kao jedan od onih najatraktivnijih i najzabavnijih. Ehrmannovi treninzi koji su bili osmišljeni prvenstveno da bi vratarima podigli samopouzdanje pomogli su mu u karijeri i tko zna što bi s njim bilo nakon kiksa u Torinu da nije imao jaku i stabilnu glavu. No vratarima je uvijek potrebna podrška, pogotovo kada im stvari krenu nizbrdo, a Wiese ju u Hoffenheimu nije imao. Pritisak i ozljede na kraju su ga dovele do ruba, ali on je uspio „održati ravnotežu“ uz pomoć teretane te je pronašao novu zanimaciju koja mu donosi radost.

Nogomet je od njega stvorio ime, ali mu je ujedno nanio bolne i psihički teške trenutke zbog kojih je morao pobjeći što dalje od travnjaka kako bi ponovno mogao disati punim plućima.

Vratari su „čudne biljke“ i stalno ih se treba njegovati. U protivnom imaju tendenciju uvenuti i prije vremena, baš kao i Tim Wiese.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. studeni 2020 23:05