Jučer smo u našoj reportaži iznijeli tvrdnju kako je Pariz zapravo veliki Split. Dan iza, još sigurniji smo u tu tvrdnju. Bliži se otvaranje Olimpijskih igara. Jasno, najveći je to sportski događaj na svijetu i zahtjeva golemu organizaciju. No, ako grad poput Pariza to nije u stanju izvesti, onda tko je? Pitamo se, pitamo…
Raspisali su se svjetski mediji o kolapsu pariške željezničke mreže. Zbog sabotaže stotine su tisuća ljudi ostali bez prijevoza. A kako su se odbrojavali sati do otvaranja Igara, otežan je postao i promet metroom, javnim gradskim prijevozom. Nikakve sabotaže tu nije bilo, ali zato je blokada prometa iz sigurnosnih razloga.
Postignut je upravo suprotni učinak - potpuna nesigurnost. Podzemni vlakovi su kasnili ili uopće nisu dolazili. A kada bi konačno došli, događalo se da to nije linija koja je pisala na ekranu. Put od kakvih dvadesetak minuta bez problema se otegnuo na više od sat vremena. Nije to ni blizu onoga što se događalo na željezničkom kolodvoru s kojega smo jutros izvještavali. Ali svejedno…
Zbog Igara ‘pati’ i centar Pariza. Teško je i zamisliti kako je ovdašnjim stanovnicima. Sve je blokirano, ne može se gotovo nigdje. Barem dok ne prođe ceremonija otvaranja. Nju, pak, pokvariti prijete sivi oblaci koji su se nadvili nad gradom. Kiša će - neće. I tako cijeli dan. Malo ‘poškropi’, pa stane. Ako ćemo se ‘kleti’ u aplikacije, mogla bi pasti na manjem području Pariza. Valjda neće baš na Trocaderu…