Lena Stojković osvojila je olimpijsku broncu, a kakva je Lena privatno? U nedavnom intervjuu za našu Ivu Majić se otvorila, evo najzanimljivijih dijelova.
Doslovno živite u dvorani?
- U tim razdobljima da. Imamo u dvorani i prostoriju s krevetima u kojoj možemo odmarati. Ujutro imamo jedan trening, trčanje ili kondicija, a odmah iza toga individualni taekwondo. Nakon doručka i tuširanja u hotelu, vraćamo se na novi trening, pa ručak i navečer sparinzi. To je četiri treninga dnevno, ali samo baš prije velikih natjecanja.
No, nakon tako napornog dana, Lena ipak bira odmor. Slobodno vrijeme za prijatelje i obitelj rezervirano je za kraj tjedna.
- Uglavnom se vikendom viđam s društvom, ali nisam nešto preludo zabavna. Volim najobičnije stvari. Ne volim izlaziti. Volim otići u neki obližnji grad, prošetati, upit sunca, biti uz more. More mi je terapija. Kad god je nešto, odvezem se na Žnjan i samo gledam i razmišljam. Gledam filmove, a volim i kuhati. Živim sama, najviše zbog mira, pa onda odem na obiteljski ručak vikendom.
Je li bilo ikad pritiska društva, jesu li vas vukli na izlaske?
- Ne, mene su u srednjoj svi vrlo brzo razumjeli. Imam prijateljice iz škole s kojima sam ostala jako dobra i one shvaćaju da ja ne mogu svaki dan ići na kave. Uvijek se znalo da iza nastave ja idem na trening, a one na kavu. Vjerojatno sam i imala sreće da su me svi prihvatili tako.
Kao što smo već spomenuli, Lena trenira još od vrtića, drugog sporta nikad nije ni bilo. Ovo je njezin "broj jedan" čak i pored obrazovanja. Međutim, škola nikad nije patila, jer mlada Splićanka je uvijek bila odlična učenica. Sve je odrađivala kako treba, samo da se stigne na treninge. Upisala je i fakultet, ali je zbog obaveza u dvorani odlučila kako će s njim nastaviti kasnije u životu.
- Sve se podređivalo taekwondou. Učila bih kad bi stigla, nakon i prije treninga, ali nije bilo šanse da ga propustim. Zbog raznih turnira sam često izostajala s nastave, ali bi mi prijatelji uskočili i pomogli da pohvatam sve. Meni je sport uvijek bio "broj jedan", ali želim i planiram završiti fakultet. Trenutno nisam studentica, iako sam upisala fizioterapiju i završila prvu godinu, ali zbog obaveza nisam imala mogućnosti redovno pohađati nastavu. No, svakako se planiram vratiti jednog dana.
Vjerujemo kako bi većina pored individualnog sporta odabrala bavljenje nekim timskim. Jednostavno je lakše i ljepše biti dio neke ekipe. Teško je sam, pa zbog toga pojedinačni sport ima tu dodatnu težinu, ali Lena je još jedna u nizu koja ja potvrdila kako bez obzira na tip sporta u klubu Marjan nitko nije sam.
- Bez obzira na to što je ovo pojedinačni sport, mi smo ovdje svi kao jedna ekipa. U dvorani sam uvijek imala samo prijatelje i kad idemo natjecanja međusobno si pomažemo kod zagrijavanja, zajedno ručamo i družimo se. Iz drugih zemalja sportaši obično dolaze sami, meni je to neobično. Ovdje ima puno tog timskog duha.
Je li ta ekipna atmosfera jedan od razloga što TK Marjan smatramo "tvornicom medalja"?
- Da, mislim da je to stvarno važno. Kad vidite da netko tko trenira s vama uspije i može, odmah vam da neku dodatnu motivaciju. Bude vam drago i osjećate se i vi kao dio tog uspjeha. Mi smo kao obitelj i svi si želimo međusobno dobro - odgovorila je zlatna sportašica.
Tajna je i u tome kako svi oni mlađi treniraju sa starijima koji se spremaju na neka velika natjecanja. Tako je i Lena bila dio priprema za Olimpijske igre u Tokiju 2021. godine. No, sada su se uloge malo promijenile.
- Neke mlađe cure trenirale su sa mnom za Svjetsko prvenstvo i bez njih sigurno ne bih uspjela. Želim im se zahvaliti, jer su mi bile sparing partnerice i smatram ih dijelom svojih medalja – poručila je Stojković.
Progovorila je i o kilogramima.
- Nama je ta "muka" normalna, a shvatila sam i da u judu imaju problem s tim. Za kategoriju do 46 kilograma mi je teže pa tu i ja moram skidati kile, ali za 49 mi je dobro, ovisi o ritmu natjecanja. Uvijek je to neki problem, posebno nama koji smo dio ovih malih kategorija, ali sve je stvar navike. Meni je nezgodno jer ako se i udebljam, to uglavnom budu mišići, pa nekad ne smijem ni raditi prejaku teretanu zbog toga. Vagu nije briga kakav vam je sastav tijela, već koliko kila imate. A kad krenete mršavjeti, važno je i kvalitetno skidati te kile. Srećom da u klubu imamo i nutricionistkinju Draganu Olujić koja je isto zaslužna za moje medalje.
Dakle, postoji plan prehrane uz poneko malo opuštanje koje obično dođe u razdoblju kad nema puno natjecanja. Međutim, nije plan striktan i neizdrživ. Sve je uostalom stvar balansa, jer potrebno je doći do nekog režima koji će biti održiv cijelo vrijeme.
Onako na prvu, što bi izabrali pojesti od tog "zabranjenog voća"?
- Volim dosta peciva i tijesta, pa ću reći cimet rolice. Domaće – sa smiješkom je odgovorila Lena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....