StoryEditor
Više od sporta‘sveti iker‘

Osvojio je sve što se osvojiti moglo i postao ikona najvećeg kluba na svijetu, a o njegovim obranama pričat će se generacijama

6. kolovoza 2020. - 19:49
Casillas podiže trofej Lige prvaka 2014. godineArhiva/AFP

Nakon (pre)duge stanke serijal "Više od sporta" vraća se na stranice portala Slobodne Dalmacije te ćete ponovno moći uživati u tekstovima o najpoznatijim i najzanimljivijim ličnostima iz svijeta sporta.

Ako ste već čitali priče iz serijala "Više od sporta" onda znate da su glavni likovi uglavnom osobe za koje se vežu kontroverze ili neobične priče, ali i da se uvijek nađe mjesta i za one koji su jednostavno ostavili toliko trag da su gotovo nadišli veći od samog sporta i postali "besmrtni".

Jedna od takvih ličnosti je i Iker Casillas, legendarni španjolski vratar koji je prije koji dan i službeno objavio kraj svoje igračke karijere. Iako ima već 39 godina, Casillas bi vjerojatno i danas branio da nije pretrpio srčani udar u proljeće 2019.

Španjolac je u svojoj profesionalnoj karijeri odigrao više od 1000 službenih utakmica, osvojio je gotovo sve momčadske trofeje koji se mogu osvojiti, te još uvijek drži rekord po broju nastupa u Ligi prvaka (177). Od velikih trofeja koje je Casillas osvojio valja izdvojiti pet španjolskih prvenstava i dva portugalska, tri Lige prvaka, jedno FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, dva Interkontinentalna kupa, te dva Europska prvenstva i jedno Svjetsko sa Španjolskom.

Što se tiče individualnih priznanja, Casillas je dva puta bio proglašen najboljim vratarom La Lige, jednom je bio najbolji golman portugalske Primeire, bio je najbolji vratar SP-a 2010., a na Europskim prvenstvima 2008. i 2012. bio je uvršten u najbolju momčad turnira. IFFHS (Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku) pet godina zaredom ga je proglašavao najboljim golmanom svijeta (2008.-2012.), UEFA ga je šest godina zaredom uvrštavala u najbolju momčad europskih natjecanja (2007.-2012.), a 2017. je postao tek drugi vratar u povijesti koji je dobio nagradu "Golden Foot" (godinu ranije dobio ju je Gianluigi Buffon).

image
Iker Casillas pozira s trofejima koje se osvojio u dresu Real Madrida


Casillasova priznanja mogli bismo nabrajati unedogled, ali ovdje ćemo se zaustaviti i osvrnuti se na njegovu sjajnu karijeru tijekom koje je postao legenda najvećeg kluba na svijetu i bio dio reprezentacije koja je godinama dominirala svjetskom scenom kao malo tko prije nje.

Dvije Lige prvaka prije svog 21. rođendana

Casillas je svoju karijeru započeo u akademiji Real Madrida, poznatijom pod imenom La Fábrica, a već je sa 16 godina pozvan da bude na klupi za utakmicu Lige prvaka protiv Rosenborga. Ipak, tek je dvije godine kasnije (1999.) debitirao u najelitnijem europskom klupskom natjecanju, postavši najmlađi vratar u povijesti Lige prvaka. Taj rekord držao je sve do listopada 2017. kada ga je srušio Benficin Mile Svilar, a danas ga drži Genkov Maarten Vandevoordt koji ga je postavio u listopadu 2019. godine.

Španjolac se do prosinca 1999. ustalio na golu Kraljevskog kluba, a na kraju sezone pripala mu je čast braniti u finalu Lige prvaka u kojem je Real pobijedio Valenciju 3:0. Casillas je tada postao najmlađi golman koji je branio u finalu tog natjecanja.
Pri kraju sezone 2001/02. Casillas je izgubio startnu poziciju zbog loše forme te je u finalu Lige prvaka gol Reala čuvao César Sánchez. No Sánchez se u toj utakmici ozlijedio te je morao napustiti igru u 68. minuti.

Casillas je imao nimalo lagan zadatak sačuvati vodstvo Reala, ali mladi vratar se iskazao i s nekoliko sjajnih obrana zaustavio igrače Bayer Leverkusena i pomogao svojoj momčadi osigurati drugi naslov europskog prvaka u samo tri godine. Taj podatak znači da je pet dana prije svog 21. rođendana iza sebe imao već dvije osvojene Lige prvaka.

image
Casillas i Zidane slave Ligu prvaka 2002.


Florentino Pérez je još za vrijeme svog prvog mandata slagao momčad sastavljenu od najboljih nogometaša na svijetu, pa su tako na Santiago Bernabeu kroz nekoliko godina stigli Zidane, Ronaldo, Beckham, Owen i Robinho, a Casillas je uvijek djelovao kao ravnopravni član Galácticosa te je već tada bio smatran jednim od najboljih vratara na svijetu.

Sredinom 2000-ih godina od vratara se nije tražilo aktivno sudjelovanje u igri kao što je to slučaj danas, već se golman cijenio gotovo isključivo prema "klasičnim" vratarskim kvalitetama, kao što su branjenje udaraca, refleksne reakcije, situacije 1 na 1 i istrčavanja, a Casillas je bio nenadmašan u gotovo svim segmentima. Čak je imao i sjajnu nogu za ondašnje pojmove i preciznu distribuciju lopte, što ga je činilo kompletnim golmanom.

Doduše, visina od 182 centimetra limitirala ga je u izlascima na centaršuteve te je zbog toga u takvim situacijama loptu često odbijao umjesto hvatao, što je bio glavni argument na koji su se njegovi kritičari uvijek referirali, ali njegova pozicioniranja, reakcije na udarce i uspješnost u situacijama 1 na 1 bili su toliko sjajni da je mu u određenim periodima karijere nije bilo ravnoga.


Iako je cijelu svoju karijeru proveo na vrhunskoj razini, Casillasov vrhunac je ipak bio u periodu između 2008. i 2012. godine, kada je kao kapetan Španjolske podigao dva trofeja europskog i jedan trofej svjetskog prvaka.

Četverogodišnja dominacija svjetskim nogometom

Luis Aragonés izostavio je Raula s popisa putnika na Euro 2008. pa je kapetanska traka pripala Casillasu. Španjolska je na tom prvenstvu otišla do kraja i pobijedila Njemačku u finalu s minimalnih 1:0, a Casillas je primio samo dva gola u skupini i sačuvao svoju mrežu netaknutom u sve tri utakmice knockout faze te je postao prvi vratar koji je dobio čast podići pehar namijenjen pobjedniku Europskog prvenstva.

Na Svjetskom prvenstvu 2010. Španjolac je također odveo svoju momčad do kraja, s tim da je te godine u finalu protiv Nizozemske dvaput Robbenu obranio stopostotnu šansu i vjerojatno mu priskrbio traumu za cijeli život, jer je Španjolska na kraju sačuvala mrežu netaknutom, a Iniesta je Španjolskoj donio pobjedu u produžetcima.

image
Casillas i španjolski kralj Juan Carlos nakon osvajanja SP-a 2010.


Zatim je na red došao Euro 2012., a atmosfera u španjolskoj svlačionici bila je izuzetno loša. Tenzije između igrača Reala i Barcelone do tada su već bile javna stvar, a reprezentacija je imala zadatak (s obzirom na kvalitetu tadašnje momčadi, moglo bi reći čak i "obavezu") obraniti naslov europskog prvaka.

Iskusniji igrači su sazvali sastanak s momčadi i trenerom, a ključnu ulogu u pomirbi sukobljenih strana odigrao je kapetan Casillas. Vratar je već i prije toga bio smatran stabilnom ličnosti s naglašenim liderskim kvalitetama, iako je na terenu uvijek djelovao nenametljivo, stoga nije bilo čudno što je i te krizne 2012. godine uspio smiriti strasti u svlačionici.

Rezultat svega bila je obrana naslova prvaka Europa "začinjena" uvjerljivom pobjedom protiv Italije u finalu (4:0), a Casillas je ujedno srušio rekord Dina Zoffa po broju uzastopnih minuta bez primljenog pogotka na Euru. Talijan je bio na brojci od 494 minute, a Španjolac je uspio popraviti njegov rekord za 15 minuta, primivši samo jedan pogodak na cijelom turniru, i to u prvoj utakmici.

Ali zapravo najveće priznanje koje je Casillas dobio, i koje golman općenito može dobiti, jest da su svima usta bila puna hvale za njega, iako je branio u reprezentaciji koja je dominirala toliko da joj je malo koji protivnik mogao ozbiljnije konkurirati. Upravo je igranje za dominantnu momčad bio glavni razlog zbog kojeg je Casillas u karijeri zaradio samo dvije nagrade za najboljeg vratara La Lige, jer logično se nameće da što je momčad lošija to vratar ima više prilike za iskazati se. Stoga činjenica da čak i kod javnosti Casillasova uloga u uspjesima Španjolske nije prošla nezapaženo, zaista najbolje govori o tome koliki je on imao utjecaj na momčad.

'Svetac' i 'krtica'

Zbog svojih sjajnih obrana Casillas je zaradio nadimak "Sveti Iker", ali nakon dolaska Mourinha na klupu Reala Španjolcu je prišiven i jedan mnogo ružniji nadimak - "topor" - što je složenica od riječi "topo" koja označava krticu i "portero", što znači vratar. Sve je, naravno, zakuhao Special One, koji je nezadovoljan Casillasovim predstavama odlučio na gol postaviti Antonija Adána. To je dovelo do žustrih rasprava na relaciji Casillas - Mourinho, a dio njih pušten je i u javnost. Portugalac je optužio samog Casillasa da je informacije pustio u javnost, a činjenica da je Španjolac već tada bio u vezi s novinarkom Sarom Carbonero, dala je dodatnu težinu Mourinhovim optužbama.

image
Casillas i njegova supruga Sara Carbonero


Nakon što se Casillas ozlijedio u siječnju 2013. godine, Mourinho je doveo Diega Lópeza iz Seville i definitivno otpisao Casillasa, a kada je na klupu stigao Carlo Ancelotti López je ostao prvi izbor u prvenstvu, dok su Svetom Ikeru povjereni Liga prvaka i Copa del Rey.

Casillas usprkos svemu nije posustajao te je srušio rekord Kupa po minutama bez primljenog gola, sačuvavši svoju mrežu netaknutom 962 minute zaredom. Također, odveo je svoju momčad do toliko iščekivane "La Décime", odnosno 10. naslova prvaka Europe, i po prvi put u svojoj karijeri podigao "uhati" trofej.

Sljedeće sezone je vratio svoju startnu poziciju, unatoč dolasku Keylora Navasa koji je bio sjajan na neto završenom SP-u u Brazilu, a u ljeto 2015. potpisao je za Porto u poprilično kontroverznim okolnostima. Njegov odlazak iz Madrida popraćen je brojnim kritikama upućenima Florentinu Pérezu. Predsjednika Reala kritizirali su navijači kluba, ali i Casillasovi kolege iz reprezentacije, među kojima su najglasniji bili Iniesta i Xavi, dok su Casillasovi roditelji tvrdili da ga je Pérez potjerao iz kluba.

Početak kraja

Sveti Iker je u listopadu te godine srušio Van der Sarov rekord po broju utakmica u Ligi prvaka u kojima nije primio gol (tada 51, danas 57), a u sezoni 2017/18. proglašen je najboljim golmanom portugalske lige. Ipak, kikseva je bilo sve više, a onda su i kritike na njegov račun postale sve češće.

Bilo je jasno da su i godine odigrale svoju ulogu u tome, a koliko god Porto bio velik klub, uvijek je bilo nekako neprirodno vidjeti Casillasa u dresu koji na sebi nema grb Real Madrida ili španjolske reprezentacije. Bilo je pomalo tužno gledati njegove pogreške, ali ne zbog njih samih, već zbog toga što su one označavale da se bliži dan kada više nećemo imati prilike gledati jednu takvu veličinu između vratnica.

No istovremeno smo cijelo vrijeme vidjeli i onog drugog Ikera Casillasa. Onoga koji 2002. nije dopustio Berbatovu da mu ugura loptu u mrežu, koliko god puta Bugarin to pokušavao učiniti. Onoga koji refleksnim trzajima sprječava najvećeg čarobnjaka današnjice Lea Messija da učini ono što protiv drugih vratara radi "bez po muke". Onoga koji ostaje sam pred Arjenom Robbenom i čudesno nogom izvodi jednu od najboljih i najznačajnijih obrana u povijesti nogometa. I onoga koji u dresu kratkih rukava godinu za godinom podiže najznačajnije nogometne trofeje.

image
"Možda nas je ovaj bjesomučni lov za savršenstvom pretvorio u ono što danas jesmo. Hvala ti Iker, jer bez tebe bi sve bilo manje značajno", riječi su s kojima je Gianluigi Buffon otpratio u mirovinu svog dragog kolegu


Iker Casillas ostat će upamćen kao jedan od najboljih vratara koji je kročio travnjacima te kao jedan od najutjecajnijih pojedinaca najvećeg kluba i jedne od najdominantnijih generacija u povijesti igre.

"Važan je put kojim ideš i ljudi koji te prate, a ne gdje će te taj put odvesti. Ja bez oklijevanja mogu reći kako je put koji sam ja izabrao bio kao iz snova", napisao je Casillas u poruci za javnost kojom se oprostio od igranja.

Ali on nije samo izabrao put kojim je išao, on je taj put iz dana u dan sam rovao i uređivao nadajući se kako će jednog dana kada ga dovrši na drugom kraju biti nešto vrijedno svog tog truda.

I zaista je bilo.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 18:16