Nekadašnji paraolimpijski prvak Oscar Pistorius uskoro će izaći iz zatvora na uvjetnu slobodu. Gotovo 11 godina nakon ubojstva svoje djevojke Reeve Steenkamp, Pistoriusu je Odbor za uvjetni otpust odredio puštanje na slobodu za 5. siječnja 2024. godine.
Južnoafrički paraolimpijac osuđen je zbog ubojstva djevojke koju je ustrijelio kroz vrata kupaonice na Valentinovo 2013. godine, a u obrani je tvrdio kako ju je zamijenio za provalnika. Prvotno je bio osuđen za ubojstvo iz nehaja, ali su se tužitelji žalili i njegova je osuda preinačena u ubojstvo. Povećana mu je kazna nakon toga sa šest godina na 15 godina zatvora, što je minimum koji južnoafrički zakon predviđa za ubojstvo s predumišljajem.
Prije tragičnog događaja i suđenja koje je zaintrigiralo javnost, Pistoriusu je bio slavljen u domovini i diljem svijeta zbog sportskih postignuća kojima je prevladao osobni hendikep. Naime, južnoafrički sprinter rođen je bez fibule u obje potkoljenice, a noge su mu amputirane ispod koljena kad je imao 11 mjeseci. S godinu i pol učio je hodati na pomagalima, a roditelji su ga od djetinjstva poticali da se bavi sportom.
Igrao je Pistorius vaterpolo i ragbi u srednjoj školi, sve dok nije ozlijedio koljeno 2003. godine igrajući ragbi, a ta situacija usmjerila ga je u sport u kojem je postao zvijezda. Da bi rehabilitirao koljeno trenirao je na atletskoj stazi i tamo ga je primijetio Ampie Louw koji je prepoznao njegov pobjednički mentalitet i usmjerio ga u atletiku. Ubrzo je dobio i svoje prve proteze od karbonskih vlakana zbog čega je dobio kasnije nadimak ‘Blade Runner‘. Nedugo nakon toga, na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004., Pistorius je pobijedio u sprintu na 200 metara i na 100 metara osvojio brončanu medalju.
Zbog svojih protetičkih nogu postao je poznat diljem svijeta kad se odlučio iz paraolimpijskog sporta prijeći u olimpijski. Tako je u Rimu 2007. godine prvi put nastupao protiv trkača bez invaliditeta i poboljšao svoje najbolje vrijeme na 400 metara. Njegove trkačke izvedbe privukle su pozornost pa se povela rasprava ostvaruje li Pistorius veliki ljudski doseg ili vara s obzirom na visokotehnološka pomagala.
Rezultati testova međunarodne atletske organizacije tada su pokazali da mu protetske noge daju prednost omogućujući mu da troši manje energije od sportaša bez invaliditeta. Stoga mu je vijeće IAAF-a 2008. godine zabranilo natjecanje s trkačima bez invaliditeta, no iste godine nakon žalbi opozvana mu je zabrana.
Jedan od onih koji je pomogao prolasku Pistoriusove žalbe bio je dr. Hugh Herr s prestižnog MIT-a. Herr je pred Sportskim arbitražnim sudom tvrdio kako protetičke noge od karbonskih vlakana ne stavljaju Pistoriusa u povoljniji položaj u odnosu na druge atletičare. Herr je smatrao da nema znatne razlike u potrošnji energije između atletičara s prirodnim udovima i protezama. S druge strane imao je i protivnike, a jedan od najglasnijih bio mu je sunarodnjak Robb Tucker, profesor sa sveučilišta u Cape Townu.
- Kako ćemo znati je li Oscar svoj rezultat popravio zbog vlastitog napretka ili novog prototipa proteze? Hoće li i u atletici jednoga dana inženjeri postati važniji od sportaša, kao u Formuli 1? - pitao se Tucker, južnoafrički stručnjak za znanost u sportu.
Kao paraolimpijac osvojio je šest zlatnih medalja te srebro i broncu od 2004. do 2012. godine. Najpoznatija medalja iz natjecanja sa sportašima bez invaliditeta ostala mu je ona sa Svjetskog prvenstva u Daeguu 2011. u finalu utrke koju nije trčao. Iako je u polufinalnoj utrci pomogao nije se našao na popisu trkača štafete u finalu. Iako je na kraju dobio odličje, teško je palo Pistoriusu što nije dio tima u finalu.
Prije utrke požalio na Twitteru da se neće natjecati, a nakon čestitao trkačima na srebru i naglasio da mu je bilo teško gledati te da je zaslužio biti dio toga. Prema objašnjenju koje je plasirano u javnost iz štafetnog tima u finalu je ispao zbog najsporijeg vremena od 46.19 sekundi. Izazvala je ta odluka kontroverzu s obzirom na to da je trčao prvu dionicu u kojoj je Pistorius bio najsporiji jer zahtjeva start iz blokova, a južnoafrički savez ga je na nju ograničio ‘iz sigurnosnih razloga‘.
Bio je nakon toga i član reprezentacije u Londonu 2012., čime je postao prvi paraolimpijac na Olimpijskim igrama, ali tu nije osvajao medalje. Sudjelovao je nakon toga i na Paraolimpijskim igrama koje su mu bile posljednje veliko natjecanje na kojem se natjecao prije tragičnog događaja.
Uspjesi u sportu donijeli su veliki stupanj slave, a to je znao i unovčiti suradnjama s raznim velikim brendovima kroz marketinške kampanje. Na naslovnice je dospio 2009. godine zbog havarije s čamcem koja ga je bila udaljila iz atletike na kratko vrijeme, ali i ekstravagantnog ukusa za kućne ljubimce - dva bijela tigra.
Reeva Steenkamp bila je model i u paru s Pistoriusom poznato lice crvenih tepiha. Njen život je stao kad je imala 29 godina, a Pistorius se branio da je pucao iz pištolja vjerujući da je provalnik ušao u njegovu luksuznu kuću na imanju u Pretoriji. S druge strane tužitelji su tvrdili da je Pistorius ubio Steenkamp nakon što je imao izljev ljubomore.
Dokaz da je Pistorius pucao nakon svađe u izljevu bijesa prikazali su kroz SMS poruke Reeve u kojima je rekla da se boji njegovog temperamenta i da su imali nestabilnu vezu. Ti dokazi doveli su i do kazne od 15 godina zatvora koju je dobio nakon žalbi da je prvotna od šest godina bila preblaga.
Nakon što je dobio rješenje po kojem će izaći na uvjetnu slobodu od početka iduće godine, jedan od uvjeta bit će i odlazak na rehabilitaciju za kontrolu bijesa. S njom je Pistorius započeo ranije, a u sklopu nje bio je suočen licem u lice s roditeljima ubijene djevojke ocem Barryjem i majkom June. Otac je preminuo ranije ove godine, a majka ubijene Reeve, nije se protivila puštanju Pistoriusa na slobodu, ali se u pitanju poslanom povjerenstvu pitala jesu li ‘veliki problemi s bijesnom stvarno riješeni u zatvoru‘ te je navela kako je potencijalno ‘zabrinuta za sigurnost bilo koje žene‘ koja će doći u kontakt s njim.