Nepoznata priča o važnoj utakmici: Htjeli smo doći, ali rekli su da nismo priznata država. Sjeli smo u posljednji avion

Da su u najtežim danima borbe za hrvatsku samostalnost i međunarodno priznanje Republike Hrvatske, važnu ulogu imali sportaši opće je poznato. Ipak malo je poznata epizoda s početka ljeta 1991. kada je hrvatska rukometna reprezentacija otputovala na turneju u Sjedinjene Američke Države gdje je 6. srpnja 1991. godine osvojila natjecanje pod nazivom USA CUP ’91.

Posjet Americi osmislio je i dobrim dijelom organizirao Ivo Petranović, Hrvat s adresom u SAD-u, inače i sam rukometaš. Trebalo mi je četiri mjeseca uvjeravanja i razgovora s predsjednikom američke rukometne federacije da ga uvjerim da pozove Hrvatsku reprezentaciju na turnir.

Problem je bio u tome što je uvjet za sudjelovanje bio da to mora biti nacionalna reprezentacija, međunarodno priznate države. Rekao mi je ‘To bi bilo isto kao da ja pozovem reprezentaciju Bavarske‘, pošto je bio porijeklom Nijemac.

Ja sam njega uvjeravao da će Hrvatska biti samostalna država do početka turnira, 1. srpnja 1991. Toliko sam mu dosađivao sa svojim pozivima, da je on, da bi me se riješio, rekao - hajde ti njih prvo nazovi, da mi vidimo da li su oni uopće zainteresirani.

I zaista, Petranović je nazvao Zagreb gdje je stupio u kontakt s gospodinom Ivanom Snojem, hrvatskim rukometnim trenerom, tada dužnosnikom u Hrvatskom rukometnom savezu. Predstavio sam se, rekao o čemu se radi i objasnio. Kaže on meni: ‘Molim vas, nazovite vi u ponedjeljak ujutro, jer sada nema nitko u Savezu osim mene, pošto je petak popodne. Tada će biti lakše ostalima objasniti o čemu se radi.‘ Tako i bješe.

Zovem ja u ponedjeljak ujutro, a s druge strane slušalice krikovi i vrištanje: ‘‘Dolazimo! Zatvorili smo financijsku konstrukciju, našli sponzore, recite im da dolazimo!‘, rekli su mi.

Samo tri dana nakon što je 25. lipnja 1991. Hrvatska proglasila neovisnost, hrvatski su se rukometaši otisnuli na američku turneju i to zadnjim zrakoplovom koji je poletio s aerodroma Pleso prije nego što je zbog rata u Sloveniji zračna luka zatvorena. Turnir je započeo 1. srpnja te je tog dana Hrvatska prvi put nastupila na međunarodnoj sceni pod hrvatskom zastavom i grbom te s intoniranjem hrvatske himne.

Tog dana rezultatom 23-22 svladane su Sjedinjene Američke Države. Neuspjeh idućeg dana protiv Rumunjske nije obeshrabrio naše rukometaše koji su redom nakon toga svladali – Nizozemsku, ponovno Sjedinjene Američke Države i na današnji dan u finalu reprezentaciju Japana rezultatom 28-21. Zanimljivo, upravo protiv Japana, Hrvatska je ranije te godine odigrala prvu utakmicu u novijoj povijesti.

Osim u Colorado Springsu gdje je održan turnir, naši su reprezentativci odigrali i nekoliko revijalnih utakmica u New Yorku i Los Angelesu. U New Yorku im je već na aerodromu priređen velik doček od strane hrvatskih iseljenika.

Nakon 13 dana i 11 odigranih utakmica hrvatska rukometna reprezentacija predvođena izbornikom Josipom Milkovićem vratila se u domovinu. Zadovoljan sam rezultatom koji smo ostvarili, a naročito prijemom naših sugrađana koji nisu imali priliku preko 30 godina posjetiti domovinu. Kad sve zbrojimo mislim da smo svoje ciljeve ostvarili. I sportski cilj, a i ovaj drugi koji je bio mnogo važniji.