StoryEditor
Više od sportaprosudite sami

Najunosnija liga na svijetu pravno se pozicionirala kao ‘biznis sportske zabave‘. Znači li to da su utakmice namještene?

10. rujna 2020. - 21:36
Povjerenik NFL-a Roger GoodellAFP

NFL je najunosnija sportska liga na svijetu koja je 2019. uprihodila više od 13 milijardi dolara. Samo za usporedbu, NBA je primjerice zaradio devet milijardi dolara, a engleska Premier liga malo više od sedam. Iako gledanost najpopularnijeg sporta u SAD-u posljednjih godina pada, cijena TV prava se diže, dok su stadioni i dalje uglavnom dupkom puni. Razloga za to ne manjka. Američki nogomet je dinamičan, brutalan sport u kojem mekušci nemaju što tražiti. To je savršeni spoj momčadskog i individualnog sporta i igra u kojoj talent ne vrijedi gotovo ništa bez treninga.

NFL je mnogo više od sporta – NFL je sportska zabava.

Ova konstatacija nije figurativna, niti predstavlja nečije mišljenje, NFL se zaista legalno pozicionirao kao „biznis sportske zabave”, a ne „sport”. Što to znači u praksi? To ćemo najbolje objasniti kroz primjer jednog drugog „sporta” koji se klasificira kao „biznis sportske zabave”.

WWE, koji se u SAD-u još naziva „profesionalnim hrvanjem”, a kod nas je poznatiji kao „borbe kečera”, također se legalno pozicionirao kao „biznis sportske zabave”, što znači da je u pitanju predstava koju „redatelji” mogu unaprijed osmisliti kako će izgledati. To pak znači da borbe imaju predeterminirani slijed događaja i da borci u ring ulaze sa scenarijem kojeg moraju ispoštovati. No to ste, pretpostavljamo, već znali, jer WWE je već na prvi pogled kompetitivan koliko je i Djed Božićnjak stvaran.

Znači li to onda da su utakmice NFL-a unaprijed određene, odnosno da se pobjednici unaprijed znaju? Takvo što se ne može tvrditi, ali postoje određene indikacije da se vodstvo lige ipak malčice poigrava s tijekom događaja na samim utakmicama.
No prije nego što se dotaknemo tog dijela, spomenut ćemo dva spora u kojima je NFL bio tuženik, a koja su nedvojbeno dokazala način na koji liga funkcionira.

Rupe u zakonu

Prvi se tiče sada već poznatog „Spygatea”, u kojem je glavnu ulogu igrao trener New England Patriotsa, Bill Belichick. Belichick je za vrijeme utakmice NY Jetsa snimao signale njihovog defenzivnog koordinatora s nedozvoljenog mjesta. NFL dopušta snimanje protivničkih trenera, ali samo s točno određenih pozicija, što je Belichick prekršio. Trener Patriotsa kažnjen je s 500 tisuća dolara, a sama franšiza s 250 tisuća, no to je manje važno u cijeloj priči.

image
Trener New England Patriosa Bill Belichick

 

Jedan ogorčeni navijač Jetsa, inače odvjetnik po struci, koji je prisustvovao toj utakmici tužio je NFL i tražio odštetu za sve navijače koji posjeduju sezonsku ulaznicu, jer je po njegovom mišljenju u pitanje doveden integritet same igre. Carl Mayer već je imao iskustva s parnicama u kojima su se tvrtke tužile zbog povrede prava potrošača, ali tročlano sudsko vijeće odbacilo je njegovu tužbu iz jednog vrlo jednostavnog razloga.

Naime, s obzirom na to da je NFL „biznis sportske zabave”, sve na što vlasnici karte za utakmicu imaju pravo jest sjedalo koje im je namijenjeno i utakmica između momčadi koje su najavljene. Što će se na utakmici događati i hoće li integritet same igre biti ispoštovan isključivo je u domeni same lige.

- Presuda sugerira da gledatelje koji plate ulaznicu mogu NFL momčadi mogu prevariti, a to ligu stavlja na istu razinu kao i profesionalno hrvanje – prokomentirao je sudsku odluku Mayerov odvjetnik, Bruce Afran.

No iako je Afran s jedne strane u pravu, Zakon o sportskoj korupciji koji je donesen 1964. navodi da je ilegalno „namještati utakmice u svrhu kockanja” te da je ilegalno „namještati intelektualna natjecanja”. Ovo posljednje motivirano je događajima iz 1950-ih godina kada su se TV kvizovi namještali kako bi se ih se učinilo zanimljivijim gledateljima. No nigdje u zakonu nije navedeno da se utakmice ne smiju namještati u svrhu zabave, pogotovo kada je u pitanju organizacija koja se tretira kao biznis sportske zabave.

U drugom sporu iz 2010. u kojem se radilo o pravima na brendiranu odjeću NFL franšiza, liga se deklarirala, ne kao udruga 32 momčadi, već kao „ujedinjena poslovna jedinica koja djeluje na tržištu zabave”.

Dakle, NFL-u je najvažnija zabava, odnosno da utakmice koje uz sve stanke traju više od tri i pol sata budu zanimljive gledateljima od prve do posljednje minute. Unatoč „salary capu” koji je karakterističan za gotovo sve američke profesionalne lige, i dalje postoje osjetne razlike u kvalitetu između najjačih momčadi i onih najslabijih, a za ligu ne postoji ništa gore od utakmice koja je riješena u prvom poluvremenu.

Uloga sudaca

Zbog toga veliki broj ljudi, i tu ne mislimo samo na gledatelje, već i na neke igrače, smatra da suci imaju upute da pokušaju susrete održati što neizvjesnijima. A ako pratite NFL barem u nekoj mjeri, znate koliko su sudačke odluke vrlo često nelogične i kako ujednačeni kriterij zapravo ne postoji. Nešto što je akciju prije bilo percipirano kao primjerice prekršaj za 15 jardi kazne i novi prvi down za napadačku momčad, već u sljedećoj akciji može se previdjeti i ne dosuditi čak ni nakon pregledane snimke. To je najbolje došlo do izražaja prošle sezone, kada je uvedeno pravilo da treneri mogu izazvati i odluku koja se tiče "pass interferencea", a što se (očekivano) pretvorilo u festival uzalud potrošenih prava na „challenge”. To pravilo očekivano je ukinuto ove sezone.

Danas veliki broj utakmica ostaje neizvjestan do samog kraja, a indikativna je statistika Super Bowla koja kaže da je u prvih 35 izdanja samo 25.7% utakmica završavalo unutar jednog posjeda razlike, dok je pobjednik u prosjeku pobjeđivao sa 16.7 poena razlike. Za usporedbu, od 36. Super Bowla do 51. (onog spektakularnog u kojem su se Patriotsi vratili od 25 poena zaostatka u posljednje 24 minute i odnijeli pobjedu u produžetku) čak 62.5% susreta je ostalo unutar jednog posjeda razlike, dok je prosječna razlika s kojom su momčadi pobjeđivale iznosila 8.7 poena.

image
Pobjednički touchdown Patriotsa u produžetku najdramatičnijeg Super Bowla u povijesti

 

No svejedno je teško iz toga zaključiti koristi li se vodstvo lige „finim uštimavanjem” uz pomoć sudaca kako bi utakmice ostale što neizvjesnije do samog kraja.

Dan Moldea, poznati američki istraživački novinar 1989. godine je objavio knjigu „Interference: How Organized Crime Influences Professional Football” u kojoj je naveo 70 NFL utakmica za koje postoje dokazi da su namještene te imena dvojice sudaca koji su sudjelovali u njihovom namještanju. Svoje tvrdnje potkrjepljuje FBI-jevim dokumentima, ali i razgovorima s pojedinim igračima i ljudima iz kladioničarskog svijeta. Moldea također navodi da je barem 26 vlasnika NFL momčadi kroz povijest imalo veze sa svijetom kocke te da su neki čak i kupili franšize s novcem zarađenim od kocke.

Ipak, namještanje utakmica zbog zarade na kladionici danas djeluje malo vjerojatno, ne samo zbog profita kojeg vlasnici izvlače svake godine, već i zbog činjenica da u današnjem društvu koje u velikoj mjeri podržava „zviždače” i u kojem se takve stvari mogu otkriti puno lakše nego u prošlosti.

No postoji jedna utakmica koja često služi kao glavni argument onima koji smatraju da je NFL namješten, a radi se o susretu Pittsburgh Steelersa i San Diego Chargersa iz 2008. godine.

Steelersi su u snijegom obavijenom Pittsburghu 11 sekundi prije kraja stigli do vodstva 11:10. Chargersi su preuzeli posjed pet sekundi prije kraja, što znači da su imali vremena za samo još jednu akciju, a trebali su prijeći gotovo cijeli teren. Odlučili su se za „lateral” akciju koja je najčešća u takvoj situaciji, a ona se svodi na to da momčad pokušava dodavanjima unatrag prijeći cijeli teren (kao u ragbiju), jer je u američkom nogometu dozvoljeno samo jedno dodavanje prema naprijed, ali se zato unatrag može izvesti neograničen broj dodavanja.

Safety Steelersa, legendarni Troy Polamalu, presjekao je jedno dodavanje koje je očigledno bilo bačeno unatrag i postigao touchdown s istekom vremena za konačnih 17:10. Rezultat 11:10 ili 17:10 ne radi razliku u NFL-u, jer razlika poena ne odlučuje o ničemu, a usto je touchdown bio sasvim legitiman. No suci su odlučili vijećati nekoliko minuta i preokrenuli odluku tvrdeći da je dodavanje bilo prema naprijed. Sutradan su sve vijesti prenijeli informaciju kako su kladionice u SAD-u samo od te odluke zaradile 100 milijuna dolara, jer je većina ljudi odigrala hendikep na favorite Steelerse koji su, pak, ostvarili minimalnu pobjedu.

Teorije zavjere

Neki teoretičari zavjere znali su otići u krajnost, pa je tako na nekoliko opskurnih internetskih portala početkom 2018. godine osvanula vijest o ubojstvu Dana Goodesa, navodno „entertainment lawyera” NFL-a (prijevod za ovo ne postoji, ali radi se o grani prava u SAD-u koja se bavi medijima, promidžbom i ostalim PR segmentima) koji je netom prije Super Bowla u kojem su se trebali susresti New England Patriotsi i Philadelphia Eaglesi otkrio da je utakmica namještena i da će Eaglesi pobijediti.

U tekstovima se spominjalo „ubojstvo u mafijaškom stilu”, ali nikakvi dokazi o postojanju odvjetnika pod imenom Dan Goodes nikada nisu pronađeni, nijedan iole relevantan medij nije prenio tu informaciju, dok su fotografije korištene u tekstu bile vezane za nepovezane slučajeve ubojstva.

Gotovo se može reći da je činjenica kako američki sportovi potrošačima nude zabavu i narative koji će od obične utakmice stvoriti neponovljivi spektakl, a ne samo sportsko natjecanje. To je pogotovo slučaj u NFL-u gdje cijene TV prava rastu jer ljudi gledaju napete utakmice s dramatičnim završnicama i popratnom pričom, bila ona vezana za rivalstvo ekipa, igrača, trenera ili se utakmica igrala u terminu koji nosi određeno značenje za javnost.

No ide li taj show toliko daleko da se cijele sezone prilagođavaju događajima u društvu kako bi izazvali veći interes javnosti? Zanimljivo je da su „patrioti” iz New Englanda osvojili svoj prvi Super Bowl u sezoni u kojoj se dogodio teroristički napad na New York, kao i to da su New Orleans Saintsi svoj prvi i do sada jedini naslov osvojili 2010. godine, odnosno u „sezoni 2009.”, kako se u NFL-u računaju naslovi.

Zašto je to zanimljivo? Pa zato što se nakon 2005. u kojoj je uragan Katrina opustošio New Orleans i nanio ogromnu štetu stadionu Saintsa pojavila priča da bi se franšiza mogla preseliti u San Antonio, LA ili čak Toronto. Saintsi su se 2006. vratili u svoj Superdome, ali je tek u travnju 2009. godine potpisan sporazum kojim se franšiza obvezala ostati u New Orleansu do 2025. U narednoj sezoni Saintsi su došli do naslova.

image
Drew Brees slavi Super Bowl naslov 2010.

 

Teško je tvrditi da NFL „namješta” utakmice, ili čak cijele sezone, ali je isto tako teško zamisliti da jedna takva organizacija u kojoj se svake godine vrte milijarde dolara i koja se uvelike oslanja na segment zabave koju servira gledateljima baš sve prepušta slučaju.

Dojam je ipak da, kao i u većini slučajeva, teoretičari zavjere idu ipak malo predaleko u svojim optužbama i da zarade kladionica ipak nisu ono čime se vodstvo lige vodi kod organizacije natjecanja. No ima još jedan jaki argument da NFL ipak nije namješten, a to su plaće igrača. Patrick Mahomes potpisao je ugovor koji bi mu kroz 10 godina trebao donijeti pola milijarde dolara, dok plaće svih igrača, a pogotovo quarterbackova, nezadrživo rastu iz sezone u sezonu. Logično pitanje koje se nameće glasi: zar bi vlasnici trošili toliko svog novca na igrače ako su rezultati već unaprijed određeni?

Kako god bilo, NFL je naposljetku natjecanje u kojem se sukobljavaju sjajni, talentirani i nevjerojatno fizički pripremljeni sportaši i vraški je zabavan, jer NFL je prije svega – sportska zabava.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. listopad 2020 19:41