Francuski nogometaš Franck Ribery ostat će zapamćen kao nogometna legenda i jedan od najboljih nogometaša koji nije osvojio Ballon d‘Or. Francuski majstor, osim što je jedan od najboljih Europljana koji su ikad igrali čarobnu igru s "bubamarom", ima pravu filmsku životnu priču.
U 40. godini života, odlučio je kako je vrijeme za prekid profesionalne igračke karijere, a osim za Bayern, igrao je za Metz, Marseille, Fiorentinu i na kraju Salernitanu. U listopadu 2022., netom nakon što se umirovio kao aktivni nogometaš, Ribéry je pristao ostati u Salernitani kao tehnički pomoćnik glavnog trenera Davidea Nicole. Potvrđena je i njegova uloga kod trenera Paula Souze, a krajem 2023. Ribery je dobio UEFA B trenersku licencu.
Njegov put do zvijezda i najjačih momčadi svijeta nije bio lak. Sjajni napadač nikada nije upoznao svoje biološke roditelje, jer je kao beba ostavljen na vratima samostana u Francuskoj. Sa samo dvije godine doživio je prometnu nesreću, kada je zaradio veliki ožiljak, nakon čega je boio čak stotinu šavova na licu. U mladosti mu je ožiljak bio veliki teret, jer je trpio strašne uvrede, govorili su mu da je čudak, vrijeđali ga na najgnusnije načine, ali Franck je to odbijanje i teško razdoblje uspio pretvoriti u svoju najveću snagu.
Jezivi nadimci i vrijeđanja
- To mi je dalo karakter i snagu, jer kad si dijete i imaš takav ožiljak, nije lako. Kako te gledaju, i svi ti komentari. Patio sam zbog toga. Ljudi su govorili ‘pogledaj mu lice, pogledaj mu glavu, ružan je, odvratan‘. Gdje god sam išao ljudi su buljili u mene, ali ne zato što sam bio dobar nogometaš, već zbog ožiljka - otvoreno je o tome pričao Francuz.
I dok je od prijatelja iz djetinjstva dobivao uvredljive nadimke poput Quasimoda, Lica s ožiljkom, Frankensteina, branio se kako je znao, ponekad i tučnjavom.
- Bilo mi je teško. Rugali su mi se u školi, pričali o meni... Ali iako su me zadirkivali, nikad se nisam povukao i zaplakao. Nikad, nikad, ali patio sam. To mi je jako smetalo, ali sam svoj bijes usmjerio prema igranju nogometa. Bez tih ožiljaka bio bih normalan dječak, a zbog njih sada imam izvanredan karakter i volju. Kad se sjetim, ponosan sam na sve što sam prošao. Nije bilo lako, ali zato danas volim svoje lice i svoj život - dodao je Ribery.
Jedna mu je žena promijenila život
Ribery je u mladosti često pravio probleme, no sve se promijenilo kada je upoznao suprugu alžirskog podrijetla Wahibu Belhami, zbog koje je promijenio vjeru i prešao na islam. Tada je uzeo ime Bilal Yusuf Muhammad.
- Upoznao sam je sa 16 godina, živjeli smo u istoj ulici. Zaljubio sam se na prvi pogled - otkrio je sjajni nogometaš.
Ni prvi nogometni koraci nisu bili laki. Nakon ne baš uspješne epizode u omladinskoj školi Lillea, uslijedili su teški dani i kod Ipak, selidba u Brest pokazala se ispravnim potezom i prvim korakom ka usponu i daljnjim stanicama poput Metza, Galatasaraya, Olympique Marseillea i Bayern Münchena.
Afera koja ga je obilježila
Iako je u jednom trenutku postao heroj nacije, jer se iz vrlo loših uvjeta uspio izdići među najbolje na svijetu, euforija je brzo splasnula. I ne samo to, Ribery je bio na meti kritika navijača zbog loših nastupa u reprezentaciji. Tu je bio i skandal s maloljetnom prostitutkom.
Naime, Zahia Dehar je 2010. dospjela na naslovnice kada je otkrila da su joj dvojica slavnih francuskih reprezentativaca, Franck Ribéry i Karim Benzema, platili za noć s njom. U trenutku kada se to dogodilo bila je maloljetna, a pola godine kasnije priznala je da je plakala kada je cijela priča izašla u javnost. Nogometaši su na kraju oslobođeni optužbi za podvođenje, jer nisu znali koliko ona ima godina, budući da im je Zahija lagala da je punoljetna.
- Ta 2010. bila je užasna godina za mene. O ozljedama s kojima sam se nosio neću ni spominjati. Zalutao sam i u privatnom i u nogometnom životu. Izgubio sam sebe i povrijedio ljude koji su mi bili bliski. Mnoge sam razočarao, čak i šokirao, i želim se ispričati zbog toga.
Ozljeda zbog koje je završio reprezentativnu karijeru
Ribery je zbog ozljede propustio Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. i tada se oprostio od reprezentacije. Što se klupske karijere tiče, iz Boulognea je prešao u Olympique Ale, potom je igrao za Brest i Metz, au siječnju 2005. godine prešao je u Galatasaray. S tim je klubom osvojio Kup Turske, a odmah nakon toga ga je napustio i pridružio se Olympiqueu iz Marseillea, šestoj momčadi u karijeri. Prešao je u Bayern za 25 milijuna eura u srpnju 2007. i s njim osvojio sve što se može osvojiti. Devet puta je bio prvak Njemačke, pet puta pobjednik Kupa, četiri puta Superkupa, a osvojio je po jedan trofej u Ligi prvaka, europskom Superkupu i SP-u za klubove. “France Football” ga je 2013. godine proglasio najboljim igračem Francuske. Posljednjih godina nastupao je u Italiji gdje je igrao za Fiorentinu, a sada brani boje Salernitane, ali uz teren.
Od 2000. godine, kada je započeo seniorsku karijeru, osim za Bayern i Salernitanu, igrao je za Boulogne, Ale, Brest, Metz, Galatasaray, Marseille, Bayern i Fiorentinu. Za francusku reprezentaciju je od 2006. do 2014. odigrao 81 utakmicu i postigao 16 golova.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj