Pero Šore, 22 godine poslije. Splićanin na Farskim otocima. Liječnik, tri specijalizacije je stekao, internist, reumatolog, sportska medicina.
Kad ga se sjetimo i obnovimo poznanstvo, prijateljstvo stečeno još 2002. prilikom susreta Hajduka protiv GI Gotua, pada nam uvijek na pamet čuvena pjesma Nevera Tome Bebića i stihovi:
- U Italiju me bacilo more, tri dana moga sam veslat, a ne spavat...
Kakva je nevera bacila našeg Šoru sve do Farskih otoka, nasred sjevernog dijela Atlantskog oceana, na putu iz Danske prema Islandu i Grenlandu... Koliko je on mora i moga veslat?!
- Nevera je bilo ratno doba. Nisam bio zaposlen, završio sam medicinu u Rijeci, a 1994. nije bilo posla. Zapravo, nisam dobio specijalizaciju. Rat je od 1992. ostao u nekakvoj pat-poziciji dok se čekalo konačno rješenje...
Oluja je uslijedila 1995...
- Ja sam tražio gdje ću, likar bez specijalizacije, moram se snać. Vinko Moškatelo, počasni konzul Kraljevine Danske i Karlo Grenc, počasni konzul Republike Njemačke u Splitu su mi pomagali. Moji susidi, Varošani. Grenc me poslao u Giesen, u Njemačku, a Moškatelo u Dansku, u Kopenhagen. Kratko sam bio u Njemačkoj, a u Danskoj mi se otvorilo odjednom dvadeset mjesta. Obećana zemlja. Puste ponude. I tri pozicije u Torshavnu... Prelomio sam...
Baš na Farske otoke?
- Dišpet i avanturizam, slično mojoj naravi. Egzotična i ekskluzivna ponuda. Otišao sam. Nisam mislio ostati, a evo me trideset godina tamo.
Kažete susidi, Varošani.
- Ja sam iz Plinarske ulice, rođen 1965., Hajduk mi je bio prvi susjed, gledao sam ga na Starom placu, još ka‘ dite, dječački zaljubljen. Kad je došao 2002. na Farske otoke bilo mi je to veliko uzbuđenje. Sad opet, nakon 22 godine eto nas, pa eto i mene. A svako ljeto sam na Braču, u Splitskoj, na didovini. I moji iz Torshavna su me se sjetili da im budem službeni liječnik, da im je tako lakše kad sam već ovdje, doma na ljetovanju. Morat ću sjesti na klupu u Poljudu. Od oficijelnog treninga u 20 sati u srijedu, ja sam čovjek Torshavna. Odgovoran zadatak. Inače sam devet godina bio liječnik nogometne reprezentacije Farskih otoka, stekao i UEFA licenciju 2016. godine na edukaciji UEFA, bio je sa mnom i dr. Jurica Rakić, to već sve odavna. Privatnu kliniku imam od 2010. godine, a od 2022. godine sam privatnik. Ako vas zanima, pogledajte na www.medcare.fo.
Kompletna informacija, svijet je mali. A život na sjeveru?
- U prvi mah neobičan, ali brzo se čovjek navikne. Zimi uopće nemamo puno snijega, samo katkad padne, jer nas grije Golfska struja. Nije ni toliko hladno kako biste pomislili. Ljudi su ugodni i sve sam vam to već pričao prije 22 godine, ha, ha, ha... Sad sam samo još čvršći Faranin i naučio sam do kraja farski. Drugačiji je od danskog, mi kažemo Toršaun, a Danci će reći kako ste mi vi izgovarali, Torshaun. Mi kažemo često samo Haun, to ka‘ luka. To je dovoljno... Nogometno su puno napredovali, podigli infrastrukturu, da samo vidite, sagradili hotele. Nije ona Hafnia sad jedini hotel u samoj luci Torshavna gdje ste onda odsjeli. Život zanimljiv, priroda fascinantna, obilje posebnih ptica, fascinantne ribarnice, pa lov na kitove... - priča dr Šore.
Evo što smo našli da nas podsjeti na boravak na Farskim otocima. Pa kaže: nalaze se usred Atlantika, između Islanda, Norveške i Škotske, sastoje se od stotina otoka, otočića, hridi i grebena, ‘glumili’ su u serijalu o Jamesu Bondu, u filmu ‘Za smrt nema vremena’, a na njima živi više ovaca nego ljudi. Kitolov mnogi zamjeraju, polemizira se, ali krvavi kitolov ostaje tradicija samo takva...
- Eto, sve znate, ja vam i ne trebam, ha, ha, ha...
Ima i ovo: kao i mnogo veći Grenland, Farski otoci su također autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske. Stotinama godina bili su pod Norveškom, sve dok nisu predani Danskoj, unutar koje autonomiju imaju od 1948. godine. Arhipelag je poznat i po imenu Ovčji otoci. Nego, Šore je splitsko prezime...
- Staro splitsko prezime. Imali smo i velike posjede, oko Plinarske, tamo prema đardinu Emanuela Vidovića, kad bi se reklo na Vukovo. Pa dolje sve do Poljuda. I kupalište Šore je od moje familije, kod Gusara. Nije puno toga ostalo naše.
I jedan od osnivača Hajduka je bio Šore, Vladimir Šore...
- I on je familija. A jedan od nas je osniva‘ u Plinarskoj Anarha, preteču RNK Splita.
To sa Šimom Rosandićem. A vi sad na klupu Torshavna... Kao Buljan, Zebec i Ristić što su bili za Hamburger, a Nikola Kalinić i Strinić za Dnjipro?
- Je. S druge strane moram bit. A šta ću. Posao zove, samo da ne bude ozlijeđenih.
Kakvi su oni nogometno, malo tko to pita, Hajduk je prošao muku i eliminaciju od Gzire i Tobola u zadnje vrijeme?
- U posebnom su stanju otkad su shvatili da će istrčati pred 30.000 gledatelja. Neću reći da su se prestrašili jer to su hrabri, ponosni momci. Ali da će im noge zadrhtati, uvjeren sam da hoće. Svi jedva čekaju doživjeti taj ambijent krcatog Poljuda o kojem su toliko slušali. Pravo da vam kažem i ja jedva čekam. A onda se gore u revanšu Hajduk mora priviknuti na manji, sintetički teren, igralište od plastike... - pričao nam je dr Pero Šore.
Gdje to ima i kad je to ikad bilo da nemamo negdje svoga, našeg čovika?! Doktor Pero s Farskih samo je još jedan dokaz. I još jedan detalj storije "svijet je mali": Perina majka je Božena Ora, sestra poznatog poduzetnika Ive Ore. Otac je Joško, a nono Pjero... U dvi generacije Pero je od dida izgubio ono davnašnje prepoznatljivo "j", nije Pjero nego Pero...