Nikola Pilić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom i svjetskom tenisu. Legendarni Splićanin nije bio samo vrhunski igrač i uspješan trener, nego i čovjek čije je ime povezano s jednim od najvećih prosvjeda u povijesti tog sporta. Njegov sukob s tadašnjim jugoslavenskim teniskim vlastima 1973. godine prerastao je u međunarodnu aferu zbog koje su deseci najboljih svjetskih tenisača odbili nastupiti na Wimbledonu.
Sve je počelo odlukom koja se odnosila na nastup za reprezentaciju Jugoslavije. Pilić je trebao igrati protiv Novog Zelanda u Zagrebu, no zbog ranije preuzetih profesionalnih obveza nije mogao sudjelovati u reprezentativnom susretu, piše dnevno.hr.
U to vrijeme nastupao je u paru s Australcem Allanom Stoneom, s kojim je imao dogovorene obveze na profesionalnom touru. Jugoslavenski teniski savez njegov je izostanak protumačio kao kršenje reprezentativnih dužnosti i odlučio ga kazniti.
Kazna koja je izazvala pobunu
Piliću je prvotno izrečena suspenzija od devet mjeseci, a slučaj je ubrzo završio i pred Međunarodnom teniskom federacijom. Kazna je naknadno smanjena na mjesec dana, ali to nije promijenilo ono najvažnije – hrvatski tenisač nije smio nastupiti na Wimbledonu 1973. godine.
Odluka je izazvala ogorčenje među profesionalnim igračima, koji su smatrali da se prema njihovu kolegi postupa nepravedno. Posebno ih je zasmetalo to što su teniske organizacije mogle odlučivati o njihovim karijerama bez dovoljno uvažavanja profesionalnih obveza samih sportaša.
Uslijedila je reakcija kakvu Wimbledon dotad nije doživio.
Čak 81 tenisač odlučio je bojkotirati najpoznatiji svjetski turnir u znak solidarnosti s Pilićem. Među onima koji nisu nastupili bio je i Amerikanac Stan Smith, tadašnji branitelj naslova, a turnir je ostao bez čak 12 od 16 vodećih nositelja.
Bio je to golem udarac za ugled natjecanja koje je desetljećima predstavljalo vrhunac teniske tradicije.
Nije se radilo samo o jednom tenisaču
Iako je Pilićeva suspenzija bila neposredan povod za bojkot, nezadovoljstvo među profesionalnim igračima postojalo je i ranije.
Tenis je tada prolazio kroz velike promjene. Početkom Open ere 1968. godine profesionalcima je omogućeno sudjelovanje na Grand Slam turnirima, a 1972. osnovan je ATP, udruženje koje je trebalo zastupati interese igrača.
Tenisači su željeli veću samostalnost, pravedniji odnos sportskih organizacija i bolje uvjete nastupanja. Pilićev slučaj pokazao se kao trenutak u kojem su odlučili zajednički pokazati koliko su nezadovoljni postojećim sustavom.
Njihova poruka bila je jasna: bez igrača nema ni velikih turnira.
Nisu se, međutim, svi pridružili bojkotu. Među onima koji su ipak nastupili bili su Ilie Năstase, Roger Taylor i Ray Keldie, zbog čega su se suočili s novčanim sankcijama ATP-a.
Wimbledon dobio neočekivanog pobjednika
Zbog brojnih izostanaka turnir 1973. godine imao je znatno drukčiji sastav sudionika od očekivanog.
Priliku je najbolje iskoristio čehoslovački tenisač Jan Kodeš, koji je osvojio svoj jedini naslov na Wimbledonu. Iako je iza sebe već imao dva trofeja Roland Garrosa, upravo je londonski naslov ostao posebno povezan s neobičnim okolnostima tog izdanja turnira.
Zanimljivo je da bojkot nije ozbiljnije utjecao na zanimanje publike. Wimbledon je te godine posjetilo više od 300 tisuća gledatelja, što je tada bio drugi najveći broj posjetitelja u povijesti turnira.
No, posljedice događaja bile su daleko važnije od rezultata na terenu.
Pilićev slučaj promijenio je odnos snaga
Bojkot Wimbledona pokazao je da profesionalni tenisači, kada nastupe zajedno, mogu imati snažan utjecaj na odluke sportskih organizacija.
Bio je to jedan od ključnih trenutaka u jačanju ATP-a i borbi igrača za veća prava. Tijekom sljedećih desetljeća profesionalni tenis postupno se mijenjao, a s njime su rasli nagradni fondovi, poboljšavali se uvjeti natjecanja i jačao položaj sportaša.
Pilić je svojedobno kritizirao način na koji su teniske organizacije tretirale igrače, uspoređujući njihov položaj s robom kojom drugi slobodno raspolažu.
Njegova osobna borba tako je prerasla u nešto mnogo veće.
Od promjena koje su uslijedile korist su imale brojne generacije tenisača, uključujući Gorana Ivaniševića, koji je 2001. osvojio Wimbledon, kao i Novaka Đokovića, jednog od najuspješnijih igrača u povijesti londonskog Grand Slama.
Nikola Pilić ostat će upamćen po velikim sportskim uspjesima, ali i po događaju koji je pokazao da se povijest tenisa ne ispisuje samo pobjedama i trofejima.
Ponekad je za velike promjene dovoljno da jedan igrač odbije prihvatiti odluku koju smatra nepravednom, a njegovi kolege odluče stati uz njega.
Upravo se to dogodilo 1973. godine, kada je zbog jednog Splićanina Wimbledon ostao bez najvećeg dijela svojih zvijezda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....