Hrvatska osvaja medalje, a šampioni i dalje treniraju u ‘atomskim skloništima‘: ‘Kao da želite kuhati, a nemate kuhinju‘

Hrvatska desetljećima osvaja olimpijske, svjetske i europske medalje, ali pitanje koje se sve glasnije postavlja – može li ostati sportska velesila ako infrastruktura ne prati uspjehe njezinih sportaša? Upravo je to bila središnja tema konferencije “Igra na dugi rok: Sportska infrastruktura između izvrsnosti i isplativosti”, koja je u petak na Parku mladeži okupila vodeća imena hrvatskog sporta, javne uprave i gospodarstva kako bi otvorili raspravu o tome što je potrebno za stvaranje novih šampiona.

Panel se u organizaciji Slobodne Dalmacije i Hrvatskog ragbijaškog saveza održao u sklopu završnog turnira Rugby Europe Sevens Championship Seriesa, koji se od petka do nedjelje odvija na Brodarici.

Godinama se u Hrvatskoj s dozom ponosa prepričavaju priče o medaljama osvojenima iz ‘atomskih skloništa‘, na ispucalim terenima i u dvoranama koje odavno vape za obnovom. No takve priče možda jesu inspirativne, dokaz talenta, upornosti i karaktera, ali ne bi smjele biti strategija razvoja hrvatskog sporta.

Na prvom panelu teme ‘Sportska infrastruktura kao temelj sportske izvrsnosti‘ sudjelovali su Blanka Vlašić, Goran Ivanišević, Barbara Đinović i Toni Tomas. Vjerujemo da vrhunske sportaše, što sadašnje što bivše i proslavljenog trenera ne trebamo posebno predstavljati.

Led je probio Vinko Ursić Glavanović, direktor Slobodne Dalmacije.

- Veliki Pele, kralj nogometa, jednom je rekao: “Uspjeh nije slučajnost. To je težak rad i ustrajnost, učenje i proučavanje, žrtva i, iznad svega, ljubav prema onome što radiš ili učiš raditi” - kazao je Ursić Glavanović pa nastavio:

- Iz vlastitog iskustva bivšeg sportaša, ali i onoga koji sport intenzivno prati, reći ću kako i danas u našim sredinama, u klubovima i školama, postoji velik broj djevojčica i dječaka koji imaju mnogo od toga. Međutim, za uspjeh u današnje vrijeme to više nije dovoljno. Potreban je sustav. Sustav u procesu stvaranja budućih sportaša, a on je nemoguć bez adekvatne sportske infrastrukture, uključujući sustavni pristup njezinu održavanju i financiranju.

Na tu se temu nadovezao i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, istaknuvši kako Grad provodi projekte sportske infrastrukture vrijedne više od pet milijuna eura, a kao jedan od najvažnijih izdvojio je obnovu Spaladium Arene.

- Jedna od lokacija u koje se ulaže je Spaladium Arena. U suradnji s Vladom Republike Hrvatske uspjeli smo riješiti imovinsko-pravne odnose. Šteta je procijenjena na 12 milijuna eura i očekujemo raspisivanje javne nabave za kompletnu sanaciju dvorane. Nadamo se da bi radovi mogli biti završeni do kraja iduće godine, a Vlada Republike Hrvatske maksimalno će sudjelovati u financiranju - rekao je Šuta.

Više od rezultata

Splitsko-dalmatinski dožupan Stipe Čogelja naglasio je kako ulaganje u sportsku infrastrukturu nije važno samo zbog rezultata.

- Znamo koliko je razvoj sportske infrastrukture važan u zdravstvenom i životnom smislu, a ne samo rezultatskom. Važno je povezivanje na horizontalnoj razini, da svi radimo s istim ciljem. Nadam se da će investicije rasteretiti infrastrukturu u Splitu i omogućiti našim sportašima jednake uvjete kakve imaju njihovi konkurenti u svijetu.

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina najveći je naglasak stavio na pitanje Poljuda.

- Uskoro ćemo imati povratnu informaciju oko stadiona Poljud. Podržat ćemo svaki prijedlog koji stigne jer se svi slažemo da Split zaslužuje stadion. To je pitanje koje traži vrijeme, ali mislim da postoji najveća moguća volja. Bilo bi dobro da oko toga imamo zajedništvo jer je to iznadstranačko, prvenstveno sportsko pitanje. Sada imamo priliku koju treba zgrabiti, a to možemo jedino zajedno – na razini Grada, Županije i države - poručio je Glavina.

Nakon uvodnih obraćanja uslijedio je panel na kojem su iskustva iz prve ruke podijelili Blanka Vlašić, Goran Ivanišević, Barbara Matić i Toni Tomas.

Na pitanje je li nakon Osake 2007. bilo ponuda da karijeru nastavi u zemlji s boljim uvjetima, Blanka Vlašić priznala je kako ih nije nedostajalo, ali odlazak nikada nije bio opcija.

- Ponude su bile uvijek, to ne treba naglašavati. Međutim, uvijek smo se borili ostati tamo gdje jesmo. Stremili smo tome da u našem gradu napravimo rezultate. Na ovom stadionu trenirali smo i zimi i noću, uvlačili smo se u hodnik kluba, bili podstanari drugim sportovima, a tek 2006. dobili prostor u Jokeru koji smo prilagodili mojim potrebama. Imala sam sreće jer sam imala tatu koji nije spavao noćima ako je sutrašnji trening bio upitan. Nažalost, još nismo došli do razine da se pojavi talent kojem ćemo sve omogućiti - rekla je Vlašić.

Dvorane su nužne

Slična iskustva podijelila je i Barbara Matić.

- I dalje sam u atomskom skloništu, neke se stvari nisu promijenile. U početku nisam znala za bolje, meni je bilo super i treneri su mi dali sve što mi treba. No kada počnete putovati i vidite kako je to vani – zimi se grije, ljeti hladi, a kod nas je strunjača i dalje samo strunjača - kazala je olimpijska pobjednica.

Na problem uvjeta upozorio je i Goran Ivanišević.

- Split je poznat teniski grad, ali nemamo 365 dana sunca. Trebaju nam dvorane. Na kraju dana ta djeca moraju otići tražiti bolje uvjete, a sve se to može riješiti dobrom organizacijom.

Dodao je kako Splitu nije potrebna teniska akademija.

- Ne treba teniska akademija, to je neprofitabilno. Treba bolji odnos između klubova i Grada, da natjecatelji dobiju više termina i da Split postane regionalni centar u koji će dolaziti mladi igrači iz cijele Dalmacije. Važna je komunikacija vlasti i sporta.

Sve veći interes djece za sport ne prati i postojeća infrastruktura, upozorila je Barbara Matić.

- Mislim da sam pomogla popularizaciji sporta, što je nama problem jer nemamo dovoljno kapaciteta primiti toliki broj djece u dvorane. Ne pričamo samo o mom klubu Pujanke, nego i drugima. Čak je bila opcija da otvorim svoj klub, ali gdje? Atomsko sklonište je adaptirano da izgleda kao dvorana, ima teretanu, ali nedostaje nam prostora.

Posebno emotivno Blanka Vlašić govorila je o problemima splitske atletike.

- Čekamo tu dvoranu jako dugo, još od trenutka kada sam postala profesionalka. Čim dođe listopad, broj djece počinje padati jer atletika zahtijeva uvjete koje nemamo. Ne tražimo velebnu dvoranu, dovoljno je napraviti funkcionalan prostor. Bez prave infrastrukture ne možete dovesti ni stručni kadar koji će raditi s tom djecom. To je kao da želite kuhati, a nemate kuhinju - poručila je.

Treneri su važniji od infrastrukture

Dodala je kako se posljednjih mjeseci ipak vide određeni pomaci.

- Jako smo sretni što smo se uključili u ovu priču oko stadiona. Naša je staza u lošem stanju, još uvijek koristimo opremu s Mediteranskih igara. U komunikaciji smo s Gradom i ono na što smo mogli utjecati, posebno kada je riječ o školi atletike, već se poboljšalo. Poboljšani su i uvjeti rada trenera, a njih ne smijemo zaboraviti. Bez stručnjaka nema razvoja sporta.

Da su upravo treneri ključ svega, složio se i Goran Ivanišević.

- Oni su tu najvažniji jer djecu uče životu, ne samo sportu. Imamo ih, ali trebamo ulagati u njih.

Toni Tomas podsjetio je kako hrvatski taekwondo već godinama ostvaruje vrhunske rezultate unatoč ograničenim uvjetima.

- Radili smo ankete u klubu i većina roditelja odgovorila je da žele da im djeca budu uspješna. Split želi rezultat, imamo puno termina i čak 53 grupe. Iz kvantitete dolazi kvaliteta, a godinama smo se afirmirali kao treneri.

Za kraj je poslao možda i najvažniju poruku cijelog panela.

- Ako je trener vizionar, i u lošoj infrastrukturi mogu se ostvariti vrhunski rezultati. Svjedoci smo toga.

Hrvatski sport desetljećima živi na talentu i entuzijazmu ljudi koji odbijaju odustati unatoč uvjetima. Upravo zato vrijeme je da oni više ne budu jedini oslonac sustava. Sportaši koji su ovu zemlju proslavili diljem svijeta zaslužuju osnovne uvjete za rad, a ulaganje u sportsku infrastrukturu nije trošak, nego ulaganje u zdravlje, zajedništvo i kvalitetniji život svih građana. Jer sport je odavno prerastao granice natjecanja – on je javni interes.